KULTURA

Jesmo li se zauvijek odrekli kulture?

Ima li mjesta za kulturu i umjetnosti u novom digitaliziranom i osamljenom svijetu?

Kao djeca išli smo s roditeljima, a kasnije s prijateljima. Uvijek je to bio razlog za veselje i veliku kupovinu prije one najveće, božićne. Znali smo do kojih izlagača svakako moramo doći i nabaviti dugo željene naslove, ali smo dopuštali i da nas rijeka ljudi ponese tamo gdje nismo planirali. Srce je brže kucalo već pri prvim naznakama zagrebačkog Velesajma, a uvijek se rado sjetim i anegdote s prepunog parkinga, kad smo se, nakon pola sata čekanja ponadali i pitali jednog gospodina: „Izlazite?“, a on nam je slatko odgovorio: „Samo petkom i subotom.

Ove godine nismo se približili prepunom parkingu zagrebačkog Velesajma jer je, nastavljajući niz otkazivanja velikih manifestacija, odgođen i Interliber. Sajam koji je postao „it“ mjesto zbog kojeg je čitanje, barem u studenom, bilo in. Mjesto koje je za obožavatelje knjiga bilo poput Narnije – prostor u kojem vrijeme staje i u kojem se doživljavaju brojne pustolovine. Za one koji nisu toliki obožavatelji knjiga, Interliber je bio mjesto na kojem su ipak davali priliku knjigama. Danima kasnije u školi smo se nadmetali tko je nabavio više, tko ima bolje naslove, tko je uspio kupiti najnovijeg Harryja Pottera. Zbog Interlibera su nas čak puštali iz škole, bez neopravdanih sati.



No, ove godine nema naše Narnije kakvu smo poznavali. Ne samo naše, već nijedne zakazane za studeni i prosinac. I drugi sajmovi, poput onog bečkog koji se trebao održati u isto vrijeme kad i naš, su odgođeni. Neki su se snašli bolje, neki lošije. Tako je frankfurtski Buchmesse prešao na digitalnu inačicu i od korisnika zatražio registraciju kako bi imali pristup izlagačima i digitalnim izdanjima knjiga, kao i pristup za više od tri tisuće događaja, detaljne informacije koje zainteresirani mogu dobiti putem aplikacije, a dostupni su i live razgovori koji su se vodili s izlagačima te suveniri.

Interliber se također pokušao prilagoditi novonastaloj situaciji, pa je, za razliku od bečkog sajma koji nije ponudio nikakvu alternativu, zagrebački pokušao stvari prebaciti u digitalni svijet. Tako je nastala platforma Zajednice nakladnika i knjižara „Knjiga svima i svuda“ koja omogućuje zainteresiranima da pogledaju popis ovogodišnjih izlagača i njihovih naslova te otkriju ponešto o knjizi. Osim toga, u suradnji s Hrvatskom radiotelevizijom, emitiraju se prigodne emisije. Izlagači su ostavili akcijske cijene knjiga koje su predvidjeli za sajam, a nudi se opcija naručivanja i plaćanja putem weba, kao i mogućnost dolaska u knjižaru, kako bi se osjetio miris knjiga. Ipak, ono na čemu bi se moglo raditi, baš zato što tehnologija napreduje i uređaji kao što je Kindle postoje već godinama, jest prodavanje online izdanja knjiga. Iako se dio izdavača boji da će se time naslovi naći na internetskom „crnom tržištu“, smatram da razloga za strah nema jer „crno tržište“ jednako se provodi i kada jedni drugima besplatno posuđujemo knjige pa jednog kupljenog Harryja Pottera prije petnaest godina čita cijeli razred. Iako je smisao knjiga i nakladništva upravo tiskano izdanje, možda ne bi bilo loše raditi i na umrežavanju kreativnog kapitala s IT industrijom i načinima kako jedan kreativac iz tradicionalnog medija može surađivati s novim medijima na obostrano zadovoljstvo.

Ponovno buđenje, nadamo se, doživjet će i druge kulturne manifestacije. Velike kazališne kuće u Hrvatskoj zasad se drže bolje nego inozemne. Dok je američki Metropolitan odlučio otkazati ovu sezonu, europska kazališta pokušavaju naći način za rad. Poluprazna gledališta i koncertne dvorane tužno je vidjeti u industriji koja se tijekom lockdowna u cijelome svijetu pokazala kao ona koja ispunja dušu i predstavlja bijeg od stvarnosti.



Brojni umjetnici na razne načine pokušavaju doći do svoje publike. I dok je primjerice određenim pjevačima to lakše, budući da je za snimanje njihove pjesme potrebno manje ljudi i instrumenata nego za snimanje Beethovenove simfonije, klasična glazba dosta trpi. Trpe i manja kazališta, filmska i event industrija. Dio njih može prepoznati priliku u ekonomskim promjenama koje donosi COVID19 i prebaciti svoj rad na digitalne platforme. Jer, na kraju dana, najviše glazbe slušamo na slušalicama, a najviše videa gledamo na mobitelu. Korona kriza već pokazuje naznake kako će neka zanimanja jednostavno nestati. No, mogu li strojevi pisati knjige, simfonije, pjevati? Iako već postoje roboti koji to rade, brojni stručnjaci za regrutiranje, kao i sami kreativci ističu – umjetnik daje iskrene emocije, strast i dušu u sve što radi, a robot to nikad neće moći jer on je samo stroj.

I upravo to je istina. Sjetite se onog osjećaja na koncertu omiljenog pjevača ili onog koji imate kad izlazite iz kazališta nakon što ste se smijali devedeset minuta i prepoznali se u gotovo svakoj situaciji na sceni. Sjetite se onog osjećaja kad ste vani i dj pusti baš vašu stvar. Sjetite se onog osjećaja kad gledate film u kinu i toliko se unesete da vam ne smeta čak ni onaj zaljubljeni par do vas. Sjetite se osjećaja koji imate kad mislite da vas nitko ne razumije, a onda krene čitati knjigu koja je na polici skupljala prašinu. Sjetite se koliko je kultura bitna u životu svakoga od nas. Neovisno volite li mainstream stvari ili alternativu. Bitna je. I bitni su brojni ljudi koji nam baš kroz svoja djela bude emocije. One koje smo kao djeca osjećali kad bi pitali tatu: „Ali pliz, još samo ova knjiga, bit ću dobra, obećajem!“, a on, znajući da neću, ipak odgovori: „Ma, možeš još dvije!"

Foto: Unsplash
Objavljeno: 16.11.2020. u 12:05

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p