UMJETNOST

'Inspiraciju ne nalazim samo u lijepim stvarima, nekad je ona u gubitku, nepravdi i ljutnji'

Intervju: Maja Milocanovich

U trećoj sezoni, nakon Maje Tomljanović, Valentine Lulić i Denisa Sviraća, projekt DNA nastavlja s predstavljanjem posebnih i talentiranih umjetnika čije ilustracije šalju poruku te uvijek iznova zaokupe pažnju zanimljivom i preciznom izvedbom. Stranice portala FASHION.HR oduvijek su bile otvorene za mlade umjetnike, a ovog puta prepuštene su Maji Milocanovich, djevojci čiji rad obožavamo pratiti!

Maja Milocanovich dolazi iz Pule, a sigurni smo da ste već primijetili njezin prekrasan Instagram feed koji iskače iz mase. Zašto je to tako krije se Majinom istančanom oku za lijepo te naravno, brojnim ilustracijama koje odgovaraju na aktualna društvena pitanja, slave različitost i pozivaju na slobodu izražavanja. S Majom smo porazgovarali o njezinim početcima, inspiraciji, ali i onom nečemu što je potiče da neprestano stvara, stoga ne sumnjamo da će naredni redci biti iznimno zanimljivi i poticajni za čitanje svakom zaljubljeniku u umjetnost. Također, želite li preuzeti Majinu ilustraciju, to možete učiniti putem ovog linka.

Za početak, možeš li se prisjetiti u kojem trenutku se je razvija tvoja ljubav prema umjetnosti?

Ljubav prema umjetnosti rodila se toliko rano da je se zapravo i ne sjećam. Moji kažu da sam oduvijek nešto crtala, šarala i bila kreativna. Sjećam se da sam u prvom razredu osnovne u nečijem leksikonu već napisala da želim upisati umjetničku školu i biti modna dizajnerica. Oduvijek je to bila moja velika ljubav.

Možeš li izdvojiti jednog umjetnika ili pravac koji je ponajviše utjecao na tvoje stvaralaštvo?

Kao mlađa, voljela sam kubizam, a najdraži slikar mi je oduvijek bio (i još je) Klimt. On je puno slikao žene, a one su i moja najčešća inspiracija. Volim njegovu paletu boja i zlato koje je koristio, i mislim da se dio toga u mojim radovima sigurno vidi. Općenito, čitajući o njemu našla sam puno sličnih interesa i osobina, i naravno - ne uspoređujem se s njim ni u kojem smislu, ali mi ga je to još vise približilo i povećalo njegov utjecaj na mene.



Što se tiče ilustracije, odakle crpiš inspiraciju i uživaš li neke posebne rituale koji te pokreću?

Inspirirana sam stvarno svime, svakodnevicom i malim trenucima, ženama... Inspiriraju me sunce i more i priroda općenito, glazba, filmovi, knjige, šalica kave. U svemu može biti ideja koja će potaknuti neki rad. Ali, inspiraciju ne nalazim nužno u lijepim stvarima. Nekad je ona i u gubitku, ljutnji, nepravdi. Crtanje je neki oblik mog dokumentiranja, nešto kao dnevnik.

Kojim se tehnikama koristiš prilikom ilustriranja?

Imam različite faze i dosta često mijenjam medije. To zavisi o tome jesam li raspoložena za neki brzi, zaigran crtež ili za nešto detaljnije i vise promišljeno. Obično izaberem akvarel ili markere, a ilustriram i u Photoshopu na tabletu, no preferiram ipak tradicionalno slikanje i crtanje.



Budući da njeguješ vrlo posebnu estetiku ilustriranja i slikanja, koliko ti je bilo potrebno da otkriješ ono što ti najbolje leži, odnosno jesi li još u procesu 'traženja' ili si u potpunosti zadovoljna?

Mislim da nikad neću biti 'zadovoljna', čovjek uči dok je živ. Ne volim osjećaj nekog dovršetka i konačnog cilja općenito. Zadovoljna sam u smislu da volim ono sto radim i da mi se često svidi proces, kao i krajnji rezultat. Ali mislim da su veliki dio umjetnika njegova želja za istraživanjem i znatiželja, to dijete u njemu. Mislim da ću zbog toga uvijek htjeti probati nešto novo, nešto izbaciti, nešto dodati svojim radovima. A stalno se i mijenjamo, ono što nam se sviđa se mijenja, okolina nam se mijenja, prolazimo kroz različite faze i različite stvari nas motiviraju i vesele, a sve to utječe na to sto ćemo stvoriti. Tako i stvaram, ono što radim je ono kroz što prolazim i o čemu razmišljam.



U svojim ilustracijama vrlo često progovaraš o aktualnim društvenim zbivanjima. Jesi li mišljenja da je ilustracija dovoljno jak medij za prijenos važne poruke?

Mislim da je ilustracija, ili bilo kakva fotografija ili grafika na Instagramu jako moćan medij. Samim time što toliko ljudi koristi društvene mreže i dijeli objave - što međusobno, što na svojim profilima, one ipak mogu doseći jako velik broj ljudi. Ne znam je li to nešto što će promijeniti svijet, ali znam da se bar neki ljudi, ako ništa drugo, zastanu i zapitaju oko nekih tema. Ja na svojim pričama jako puno pišem i zapravo puno vremena provedem u razgovoru sa ljudima online, pa je to možda moj primarni način da se aktiviram oko neke teme, ali smatram da su i crteži dobar način da iskomuniciram svoja mišljenja. Trudim se da o onome sto mi je bitno progovorim - na bilo koji način. Najveće mi je zadovoljstvo kada se netko pronađe u mojim radovima i kad se ljudi osjete vidjelo. To može biti nešto jednostavno kao cura s knjigom i kavicom u kojoj se netko pronašao, do onih koji su zaljubljeni u osobu istog spola, pa do nekoga tko je, kao i ja, izgubio roditelja. Umjetnost nas povezuje i sretna sam biti dio toga, sa strane onog koji stvara i onog koji se pronalazi u tuđim radovima.



Primijetila sam da su motivi tvojih ilustracija vrlo često dijelovi ženskog tijela, ali prikazani na poseban delikatan način. Koja se ideja i poruka krije iza takvih ilustracija?

Ja jako volim žensko tijelo, to je razlog sto i često crtam žene. Ne ustručavam se, u radovima, kao ni na fotografijama koje objavljujem, pokazati golo tijelo. Naravno, ne u nekom vulgarnom obliku, bar mislim da je uvijek sve s ukusom i mjerom. To neki ljudi vide kao nešto seksualno, no najčešće se uopće ne radi o tome. Osobno sam najsretnija i najviše svoja kada sam gola i bosa, i mislim da je tako većini zena. Bilo to na plaži u bikiniju ili kod kuće u gaćicama i velikoj majici, dok pijem kavu zamotana u ručnik nakon tuširanja. Nije to toliko povezano s time kako to izgleda, već kako se u tim trenucima osjećamo. Koliko smo opuštene i neopterećene u tim trenucima. Priznajem da mi je žensko tijelo i oku ugodnu, nekad se radi o njegovoj ljepoti i senzualnosti, nježnosti i toj nekoj divljoj mekoći koju samo zena posjeduje. Ali obično mi golo tijelo znaci slobodu i te neke sretne trenutke. Ta ogoljenost mi znaci osjećati se voljeno i prihvaćeno, kao 'kod kuće'.



A ispričaj nam i onu koja se krije iza ilustracije koji su pripremila za projekt DNA?

Ilustracija 'Morning sun and tea' je upravo jedna od tih o kojima sam pričala u zadnjem odgovoru. Trenutak slobode, uživanja, neopterećenosti, trenutak za sebe. Oni koji me znaju, znaju da sam veliki ljubitelj jutra, kako počinjem jutro je obično kakav će mi biti i dan. Tako da su ti neki tihi trenuci i sporo življenje ono sto me puni energijom, bilo to ispijanje kave ili čaja, upijanje sunca, zalijevanje biljaka. Tu ilustraciju često koristim kao onu s kojom ću se predstaviti jer puno govori o mom životnom stilu i želji da potaknem ljude da uspore i pronađu mir i ljepotu u tim malim trenucima.

Što bi poručila mladim kreativcima koji žele krenuti stopama ilustracije ili slikanja?

Da crtaju i slikaju i iako saraju kratko - svakodnevno. Ono sto je meni prouzročilo puno frustracije i nezadovoljstva je bilo nedovoljno često crtanje. Nekad bi stvarala svaki dan mjesec dana, pa bi znala ne crtati ništa sljedećih tri mjeseca. To vrijeme bez crtanja bi me uvijek ljutilo, stalno bi imala osjećaj da nešto fali i da nešto gubim. Onda bi predugo prošlo od zadnjeg crtanja pa bi mi, i kad bi počela nešto, donijelo ljutnju jer bi se mučila. Stalno mi je trebalo novo uhodavanje. Crtanje je vježba, bez vježbe i kontinuiranog rada ispadamo iz 'štosa' i stopiramo neki prirodni razvoj, koji se u kontinuitetu uvijek doganja.  Također, neovisno o kvaliteti rada i koliko nam se on sviđa, kreativci trebaju stvaranje kao i bilo sto drugo, kao fizičku aktivnost i hranu i ljubav i učenje.

Crtajte i slikajte za sebe, za svoju dušu, jer će vas to zacijeliti i ispuniti, ne nužno da bi netko drugi to vidio ili pohvalio. Mislim da je bitno i naci svoj put i 'pričati' o sebi i svom jedinstvenom iskustvu. Iza bilo čega sto radimo, bio to crtež, pjesma, komad odjeće - mora stajati nas stvarni osjećaj.  Učenje od drugih je super, ali treba paziti da se nauci tehnika, a ne i cijeli nečiji izričaj. Ona izlizana 'budi svoj' je jedna od najbitnijih vodilja za svakog kreativca. Svatko ima nešto za reći, nešto jedinstveno što je doživio, iskusio, strahove i sumnje koje nosi, svakoga pokreću različite stvari i svijet vidi kroz drugačije boje. Mada nam je možda nečiji stil privlačan, to ne znaci da i mi moramo razviti svoj koji je identičan tome da bi bili 'dobri'.

Mislim da je lijepo pokušati rekreirati nečiju strast i ljubav prema onome sto radi, ali najbitnije je zadržati sebe i stvarati za 'svoje ljude', one kojima će ono sto stvaramo biti utjeha i oaza. Koliko god to sto stvaramo bilo čudno, mračno, smiješno, provokativno ili nježno, s time sto smo svoji nalazimo i svoju publiku, i na kraju - i svoj vlastiti mir i put.

Foto: Privatni album
Objavljeno: 06.07.2020. u 09:59

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p