UMJETNOST

Porazgovarali smo s mladom umjetnicom čije instalacije pričaju posebnu priču!

Luana Lojić o svom radu i planovima koji tek dolaze!

Razgovarali smo s novomedijskom umjetnicom Luanom Lojić, čiju multimedijalnu instalaciju ~ ~Predskazanja; Prividi_Bića i Polja možete proučiti na Touch Me izložbi MARRIAGE OF STATES* *Diplomatski brak ili zajednica između različitih živih sustava u sklopu Touch Me festivala koji traje do 3. listopada u HALI V Tehničkog muzeja Nikola Tesla. Talentirana umjetnica u svojim radovima nastoji shvatiti prirodne procese izvan i unutar pojma osjetila, a u svojem novom radu bavi se odnosima ljudi sa životinjama, životinjskim jezicima i prirodnim katastrofama. Okidač za njezino istraživanje je nedavni potres u Zagrebu, a mi smo saznali sve detalje.

Novomedijska si umjetnica čiji se rad grana na različite umjetničke medije i različita područja. Kako se razvijao tvoj edukativno-stvaralački put?


Mislim da širi početak shvaćanja toga što je točno umjetnički proces i kako on sve može nastati seže od srednjoškolskih dana u ŠPUD-u u Puli. Tad sam prvi put naučila ili bila poduprta činjenicom da sve što me zanima ima smisla istražiti, iako se ne radi primarno o umjetnosti. Sjećam se da nam je prof. Pekica predložio da pročitamo Gutenbergovu galaksiju. Pitanja tipična za satove grafičkog dizajna bila su apstraktna, poput recimo što sve možemo napraviti s trokutom. Takva pitanja su me tjerala da se bavim i perifernim mislima i odnosima oblika s njihovom svrhom. Nakon srednje, upisujem Nove medije na ALU, gdje se zahvaljujući sjajnim mentorstvima s odsjeka (Hewitt, Hušman, Galeta) upuštam u dublje eksperimentiranje s medijem, i gdje se pojavljuju nova pitanja koja me nose na mjesto gdje sam danas. Zašto koristim medij kojeg koristim, je li on uopće potreban da bih ispričala nešto što me zanima i koji je kontekst u kojem ga prikazujem? Kako će ga ljudi čitati ili osjetiti? Od onda me stalno muči kako prikazati osjetljivost na materijalnost svijeta koja nas okružuje, nastojim progovarati o prirodnim pojavama i konceptima koje smatram iskreno - čudesnima i naših odnosa s njima. Mislim da se kroz divljenje stvara poštovanje.



Prije samo dva mjeseca otvorila si samostalnu izložbu what is Sound? : Alpha Blending, a na Touch Me izložbi predstavljaš rad ~ ~Predskazanja; Prividi_Bića i Polja u kojem istražuješ životinjske jezike, odnosno odnose ljudi i životinja. Okidač za tvoje umjetničko istraživanje je nedavni potres u Zagrebu. Kako si uopće pristupila temi?


Ovisni smo o našoj biološkoj dimenziji i to nije nikada bilo jasnije. Naša prevlast ukazuje da je svaka prirodna simptomatičnost koja mijenja naš idealni okoliš za nas loša. Zanima me što to znači u nekom imaginarnom alternativnom sistemu gdje nismo vrsta koja vlada. Ako prihvatimo da smo dio nekog većeg prirodnog sistema, katastrofe znače nešto drugo: ekonomsko utječe na ekološko, a ekološko na ekonomsko. Istražujem koje su posljedice te antropocentričnosti kroz tehnologiju koju razvijamo i što se u međuvremenu dešava našem prirodnom okolišu i životinjama koje taj razvoj osjećaju.

Njihova osjetila su nešto od čega mi evolucijski bježimo, ali i dan danas se žabe drže na prozorima Fukushime kao alarmi za seizmičke promjene. Čini mi se da to samo ukazuje na potencijal međuvrsnih suradnji. Ono što otkrivam je da se hibridni modeli međuvrsnih kolaboracija već razvijaju. Mislim da je to smjer u kojem i trebamo ići, tehnologija u službi osjetilnog, a ne obrnuto. Pokušavam staviti u odnos životinjska osjetila s ljudskom tehnologijom. Postoje poetike neljudskih aktera koje mogu poslati jaču poruku o tome zašto moramo obraćati pozornost na odnos s okolišem kojeg kao vrsta ugrožavamo. Želja mi je kroz svoju praksu stvoriti prostor za cross species medijske simbioze.



U kojoj formi na Touch Me izložbi prikazuješ svoje istraživačko saznanje, odnosno rezultate svojeg umjetničkog istraživanja?

Neposredno prije potresa, bilježe se promjene u emisiji plina radona uz elektromagnetske oscilacije. To su samo neke od stvari koje sam otkrila, a jako su mi zanimljive za razmišljanja o isprepletenostih živih i neživih sistema. Naša kontinentalna kora obiluje kvarcom, mineralom koji zbog svojih električnih svojstva koristimo u piezo električnim mikrofonima i satovima. Zanima me, primjerice, kako se jedno svojstvo poput elektriciteta provlači kroz različite vrste tijela i tla. Kod određenih životinja su promjene u ponašanju primijećene i do tjedan dana ranije, no ništa se nikada nije dokazalo jer bi zbog nemogućnosti predviđanja potresa bio potreban cijeli jedan život predan praćenju određene vrste na visoko seizmičkom području. Pristupati geološkim, biološkim i meteorološkim podacima u generalnom je smislu slojevito i dugotrajno, a odgovora o tome predviđaju li životinje potrese za sada - nema.

Zaključivati u tom smislu je znanstvena spekulacija, s obzirom na to da se svi radovi istraživanja na temu baziraju na anegdotalnim događajima, pa je u znanstvenoj zajednici izbjegavaju. Baš zato se u umjetnosti može zamišljati kako popuniti te 'rupe' koje nedostaju. Instalacija koju prikazujem na Touch Me festivalu rad je u nastajanju. Napravljena je u pokušaju zamišljanja kako životinje vide gustoću zraka, dok osjećaju promjene iz Zemljine kore netom prije potresa. Zvučna kompozicija bit će u infrazvuku, na granici čujnosti, oko 30Hz. Osim što infrazvukom komuniciraju određene vrste životinja, poput kitova i slonova, infrazvuk se generira prilikom lavina, erupcija vulkana, potresa i pada meteora te se njime može i jako naškoditi našem centralnom živčanom sistemu, što onda zahtjeva i veću pažnju u pristupu. Mislim da se u ljudskom uhu nečujnim i oku nevidljivim stvarima krije ključ za stvaranja radova u suradnji s drugim vrstama.



~ ~Predskazanja; Prividi_Bića i Polja nastao je u produkciji KONTEJNER-a, organizatora projekta. Kako je došlo do vašeg spoja i na koji način se mladi umjetnici mogu povezati s birom za suvremenu umjetnost?


U nekom trenu, kad sam krenula prijavljivati izložbe 2017. godine, jedna od prvih je bila baš KONTEJNER-ov program Sound Inkubator, a od onda se znamo i pratimo. S kustosicama Lujom Šimunović i Klarom Petrović sam se čula krajem ožujka, dan nakon potresa i to je dovelo do bliže i dublje suradnje, ali i lijepe prilike da se rad razvija i diše, što je u nekom hrvatskom kontekstu i teško i rijetko, pa sam stvarno zahvalna i sretna što postoji prostor za razvoj i produkciju. Pratiti KONTEJNER-ov rad nije teško, mislim da je dovoljno zapratiti ih na društvenim mrežama, natječaji se redovito objavljuju i dijele. Mislim da je s cijelim kustoskim kolektivom moguće komunicirati otvoreno i opušteno, a neki generalni savjet svim mladima i mlađima od sebe, i starijima koji se tako osjećaju, a žele se spojiti s nekim platformama koje ih zanimaju je da im se piše, pita i predlaže.

Koji su planovi za dalje?

Prije pola godine odgovor bi bio - izlagati. Sad, nakon pandemije, potresa i 4 novih produkcija želim samo spavati, pa ponovo stvarati nove radove. Self care i pusa.

Foto: arhiva Luana Lojić
Objavljeno: 24.09.2020. u 10:29

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p