UMJETNOST

'Trudim se izbjegavati utjecaj trendova i ponuditi nešto što se ne može vidjeti na svakom koraku'

Intervju: Ivan Stanišić

Projekt DNA u suradnji s Beck's pivom i ove sezone ugostio je brojne talentirane ilustratore koji svojim zanimljivim viđenjem stvarnosti, društvenim metaforama, ali i imaginarnim svjetovima, kreiraju zanimljivu umjetničku priču. Ivan Stanišić mladi je umjetnik s čijim smo se radom već imali priliku upoznati. ‘Ivanova Venera’, kako je nazvao prvu ilustraciju koju je predstavio u sklopu DNA projekta, predstavlja damu inspiriranu Botticellijeva Venerom. Ona Ivanova svjesna je svoje ženstvenosti i snage, a u situaciji gdje jaše konja koristeći se urbanim znakovima, simbolizira urbanu ženu koja ne mari za društvene norme i predrasude. Najnovija Ivanova ilustracija također metaforički prikazuje društvo, a koja je točno njezina priča, kao i na koji način se umjetnici nose s kreativnim blokadama, pronalaskom inspiracije, ali i ritualima, pročitajte u intervjuu koji donosimo u nastavku.

Budući da svi, a posebice umjetnici žive u svijetu užurbanog ritma, imaš li neko posebno mjesto ili ritual koji te opušta te inspirira za stvaranje?

Da, posebno su mi bitni trenutci samoće i posvećivanje samom sebi, obzirom na ubrzani ritam života i konstantu aktivnost koju današnjica iziskuje. Ako si ne dopustim dozu hedonizma, inspiracija i energija se u mom slučaju gube.

Autor si brojih radova, imaš li možda ono najdraže; djelo ili projekt na kojem si radio?

Više manje svaki projekt na kojem mi je dopuštena sloboda je ugodan i donosi slatke muke. Trenutno me tako usrećuje rad na slikovnici za djecu koja će uskoro ugledati svijetlo dana.


Jesi li se ikada našao u situaciji da moraš odraditi projekt/zadatak koji ti idejno ne odgovara? Ako jesi, kako u tom trenutku pronalaziš kreativu i motivaciju za crtanje?

Ima i takvih. U tom slučaju motivacija je novac, odnosno da se sirovije izrazim, preživljavanje.

Čija kritika ti je najvažnija te na koji način komentari, pozitivni ili negativni, utječu na tebe?

Najviše volim kad se kritika publike i ono malo stručnije mišljenje mojih kolega poklope. Pozitivan odaziv me veseli, ali obično onaj negativni gurne korak dalje. Čak bih rekao da mi je negativan feedback draži, ako je konstruktivan i naravno, realan. Najveći kritičar sam u svakom slučaju- ja sam.



Bez obzira na to što si još uvijek jako mlad, već imaš određeni prepoznatljiv stil ilustriranja, na koji način bi ga definirao?

Prepoznatljivost se manifestira kroz originalnost. Trudim se izbjegavati utjecaj trendova i ponuditi nešto što se ne može vidjeti na svakom koraku.

Vjerujem da si svoj stil s godinama i mijenjao ili korigirao, pa na koji način dolaziš do zaključka 'Ovo treba promijeniti, popraviti…'?

Apsolutno, vizualni jezik s vremenom se mijenja. Ne postoje tu neke drastične promjene, svakim novim radom nešto novo dolazi u ilustracije. To su male promjene, ali događaju se postepeno, ja ih zapravo niti ne primjećujem u trenutku. Zaključci se nameću kada pogledam nešto što sam radio par mjeseci unazad i vidim određene pristupe koji su mi se u kratkom vremenu promijenili. Mislim da promatrači to mogu vidjeti u puno manjoj mjeri, ali ja kao subjektivan promatrač svog rada, šokiram sam sebe lošim odlukama u prošlosti.



Imaju li tvoje ilustracije društvenu poruku? Težiš li takvom načinu izražavanja ili je riječ o čistoj fikciji?

Ilustracije su način vizualnog pripovijedanja, a samim time pričaju priče koje gotovo uvijek imaju poruku. Ne težim uvijek društvenoj angažiranosti jer većinom radim ilustracije u svrhu nečega. Ta svrha obično određuje poruku. No, u svakom slučaju mi je drago kada mogu pristupiti tako i dodati društvenu težinu ilustraciji. Tada dobiva dodatnu vrijednost, a ja osjećaj da barem malim dijelom sudjelujem u poboljšanju zajednice u kojoj živim.

Koliko je ilustriranje u hrvatskoj cijenjeno? Što u čisto umjetničko vrijednosnom smislu, a što u onom poslovnom? Može li se od toga živjeti?

U umjetničkoj vrijednost mislim da ilustracija dobiva sve više odobravanja. Ilustrativni način razmišljanja treba pojednostavniti, kao i ideju koja mora biti što razumljivija publici. Publika i je glavni razlog zašto mislim da ilustracija ima uzlaznu putanju. Daleko je razumljivija od galerijskih postava današnje suvremene umjetnosti za čije se razumijevanje treba posjedovati određena količina prethodnog znanja. A što se tiče života od ilustracije, može se živjeti, ali to je izazovno i zahtjeva određenu žrtvu. Nije riječ o lakom poslu, nema brzog i lakog novca.


Recentna ilustracija za DNA Projekt sadrži vrlo zanimljive vizuale i motive; objasni nam pobliže o čemu se radi? Koja je njezina priča i poruka?

Poigrao sam se s današnjom percepcijom virtualnog prostora na zabavan ljetni način. Način i pristup cirkuliranja informacija u virtualnim prostranstvima kroz ugodan pejzaž egzotične flore i faune.

Koja je tvoja poruka/savjet svima mlađima od tebe koji žele krenuti putem ilustriranja?

Gledati svijet oko sebe i puno crtati, pronaći managera, kojeg možete poslati i meni.


Foto: Zvonimir Ferina
Objavljeno: 06.09.2019. u 15:26
Tagovi: dna

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p