By Magda Smojver, 2.11.2020.
U trećoj sezoni projekta DNA nakon Maje Tomljanović, Valentine Lulić, Maje Milocanovich, Mateja Vučkovića, Paule Sambolić i Manuela Šumberac, na red je došla još jedna sjajna ilustratorica čiji nas je minimalistički pristup osvojio na prvu. Dora Ajduković je ilustratorica i grafički dizajner, a svoju ljubav prema likovnom izražaju razvila je još u djetinjstvu, dok danas uživa i radi ono što najviše voli. Stranice portala FASHION.HR uvijek su otvorene i vole dati podršku mladim umjetnicima koji svijet čine boljim i živopisnijim mjestom, ali i potiču na promišljanje te šalju jasnu poruku. A kako bismo saznali što to Dora želi poručiti svijetu, gdje nalazi inspiraciju i s kojim preprekama se susreće, u nastavku smo s ovom perspektivnom umjetnicom i porazgovarali. Ilustraciju koju je Dora osmislila za potrebne projekta DNA možete preuzeti ovdje!
Ispričaj nam kako je započela tvoja priča s ilustracijom? Možeš li se sjetiti trenutka u koje si znala da je ‘to to’?
Oduvijek sam voljela promatrati druge kako crtaju, ali sebe sam smatrala prosječnim djetetom koje krati slobodno vrijeme švrljanjem i fokusirala se na druge stvari. U jednom periodu sam išla na tečaj tehničkog crtanja jer sam razmišljala o upisu na arhitekturu, tako da mi je ilustracija služila kao sredstvo. Nakon fakulteta se pružila prilika da odem u Sloveniju i radim kao grafički dizajner, premda nisam ni tijekom studija mislila da ću se time baviti. Ali ideja spoja kreative i tehnologije mi je bila iznimno privlačna i opet sam ilustraciju koristila kao dio materijala koje bih uklopila u dizajn. Kad bih morala izdvojiti, rekla bih da je taj trenutak bio kada sam se doma preznojavala i odlučila jednu od svojih švrljotina objaviti na Instagramu i baciti svoj rad u javnost. Tada mi je postalo službeno - vani je, nema povratka, viđeno je. U najgorem slučaju, izbrisat ću i praviti se kao da se nikad nije dogodilo, ali na vlastito iznenađenje naišla sam na pozitivne komentare i podršku.
Na koji način bi opisala svoj stil ilustriranja?
Osobni stil koji preferiram bi bio linijski, monokromatski i poprilično jednostavan kako bih sa što manje detalja prenijela ideju koja mi je u glavi. Prije koju godinu cimerica je nazvala moj stil nježnim i romantičnim - što mi se tada nije svidjelo, ali danas bih to u potpunosti prihvatila.
Kako se je on mijenjao s godinama?
Mijenjao se s obzirom na tehniku i alate koje sam koristila. U srednjoj školi sam imala priliku eksperimentirati s izražajnim sredstvima i igrala se sa svime što mi je došlo pod ruku; od grafita do konstrukcije mobila. Crtež je ipak bio uvijek polazna točka i vratila sam se na osnove, a kroz godine mijenjala vrste linija.
Koje motive najčešće koristiš prilikom ilustriranja?
Mjesec. Svakako me prati zvjezdano nebo, životinje i bilje. Neke životinje su i likovi iz stvarnog života, ali to ne otkrivam.
Odakle generalno crpiš inspiraciju te kako rješavaš problem s kreativnim blokadama ako iste imaš?
Iz prirode i svakodnevnih situacija koje me dirnu. Provodim dosta vremena u prirodi i nikada nisam razočarana scenama koje se odvijaju oko mene, makar bila kolonija mravaca. Volim samo sjesti-smiriti se u šumi i pustiti misli da idu svojim tokom. Tako se često zamislim o stvarima koje me muče, vesele ili se jednostavno odvijaju preda mnom i ponekad ih prenesem na papir. Bude trenutaka kada nisam zadovoljna ničime što napravim i tada se udaljim od papira i preusmjerim fokus na bilo što drugo.
Budući da si i grafička dizajnerica, kojim se sve metodama ilustriranja koristiš te koliko su ta dva likovna usmjerenja slična, odnosno različita?
Odlično pitanje budući da klijenti često podrazumijevaju da kao grafički dizajner znaš i crtati, što nije nužno istina. U mom slučaju, svakako je prednost što ponekad, uspijem za potrebe projekta iskoristiti i vlastitu ilustraciju. U tom slučaju se više radi o digitalnoj ilustraciji i „flat” dizajnu, ali ne uvijek. Kao dizajnerici, bitno mi je pratiti stil branda i osjećaj koji želimo postići s određenim projektom i tada ilustracija služi kao kompliment sadržaju, a ja kao dizajner određujem na čemu će biti naglasak. Ugrubo, rekla bih da je grafički dizajn vizualna komunikacija s ciljanom skupinom, dok je ilustracija kreativna interpretacija.
Na temelju čega biraš projekte/suradnje koje ćeš prihvatiti i jesi li se ikad našla u situaciji da moraš odraditi nešto što ti idejno ne odgovara?
Imam sreće da mi se ljudi jave konkretno zbog mojeg stila ili ilustracije koju su vidjeli pa su samim time i upoznati s mojim radom i tom slučaju stvari idu glatko. Imala sam više suradnji u kojima su konačni korisnici djeca i to su mi najčešće bili i najdraži projekti. Ponekad odaberem projekt kod kojeg mi se sviđa pozadinska priča iako nije nužno stil koji bih prvotno odabrala, ali prilagodim se zahtjevima klijenta. U tim slučajevima, ako imamo vremena ponudim i drugačije opcije kako bi postigli obostrano zadovoljstvo.
Kakav je po tvom mišljenju generalni stav prema ilustraciji u Hrvatskoj? Dobivaju li umjetnici dovoljno prostora za izražavanje i predstavljanje?
Rekla bih da ovisi o osobnim interesima i okolinom kojom smo okruženi. Čula sam komentare o likovnom izražavanju kao nečem neozbiljnom i sporednom, ali i entuzijazam i emocije koji potiče kod pojedinaca. Stoga bih rekla prema osobnom iskustvu da se može naići na različita mišljenja, kao i kada čitamo komentare na portalima i čudimo se što sve izlazi iz ljudi. Kao dijete centra glavnog grada, rekla bih da se (u normalno doba) u gradu može gotovo na tjednoj bazi naći događaj vezan uz likovno izražavanje, samo je stvar koliko smo zainteresirani i što pratimo. Naravno, Zagreb ne predstavlja Hrvatsku, ali i tijekom obilaženja, često naiđem na manje galerije, umjetnike koji izlažu na ulici, kafiće koji izlažu radove, izložbe, performanse popraćene ilustracijama, kulturne centre i mislim da ima opcija kao i mjesta za napredak. Opet, to gledam s osobnog stajališta jer takve stvari zamjećujem gdje god da odem.
Budući da živimo u svijetu digitalne komunikacije i dominacije društvenih mreža, misliš da je ilustracija dovoljno jak medij da izazove određenu promjenu ili potakne na razmišljanje?
Želim vjerovati da je. Smatram da jak vizual može u kratkom roku potaknuti određene emocije i piknuti tamo di treba. Društvene mreže i digitalna komunikacija pomažu u širenju upravo tih ilustriranih ideja i idu ruku pod ruku.
Smatraš li da danas svaki ilustrator mora imati online portfolio?
Mislim da to svakako olakšava suradnju i potencijalni klijent može vidjeti raspon s kojim ilustrator raspolaže na jednom mjestu; pogotovo ako se radi o internacionalnoj komunikaciji. Time su jasnija očekivanja i ubrzava se prvotni pristup. Ali moram priznati da ni sama nisam imala u potpunosti sređen portfolio do prije koji tjedan i zapravo me ovaj intervju potaknuo da se malo uozbiljim.
Što se krije iza lustracije koju si pripremila za projekt DNA?
Opuštanje u šalici. Ponekad su baš te male stvari najpotrebnije da se saberemo, okrenemo sebi i nastavimo dalje. Osim toga studeni je, a htjela sam neku pozitivu u ova čudna vremena, pa mi je prva pomisao bila da je najbolji osjećaj kad se fino ugrijem.
Objavljeno: 02.11.2020. u 10:15