Priča o Bowieju, mješancu francuskog goniča i ptičara zapravo je priča o sudbini. Dizajnericu Manuelu Lovrenčić i psića očaravajućeg pogleda spojila je jedna sudbinska šetnja toplog rujanskog poslijepodneva 2012. "Već sam dugo vremena maštala o tome da udomim psa. Nisam željela kupovati rasnog, već udomiti iz azila ili uzeti k sebi ukoliko ga pronađem ostavljenog na ulici" započinje priču o prijateljstvu s Bowiejem Manuela te objašnjava kako joj se upravo to i dogodilo: "Kada sam sa suprugom šetala kod osječkih Katakombi iz jedne od njih izašlo je četiri preslatkih, ostavljenih psića."
Bowie je, naime, iz rupe izišao nakon cijele pseće družine, a Manuela kaže kako se u tom trenu zaljubila u njegovu preslatku, nestašnu pojavu. "Bowie je izašao zadnji, kad sam ga ugledala srce mi je brže zakucalo. Bio je potpuno bijel, s četiri velike crne točke na tijelu, a ono što ga je još više činilo posebnim je bilo jedno plavo oko," govori Manuela o prvom susretu sa svojim ljubimcem.
S obzirom na to da je psića krasilo jedno smeđe, a jedno plavo oko, nije trebalo mnogo dvojiti o njegovu imenu. David Bowie! Ikona britanskog rocka poslužila je kao inspiracija i tako je mali nestašni psić već toga dana postao i ostao - Bowie.
"Budući da su dugo bili gladni i ostavljeni, prvih mjesec dana našeg prijateljstva i upoznavanja muku smo mučili s njegovim navikavanjem na hranu. Sve ostalo je s radošću i brzo usvajao; šetnje s povodcem, dnevne rutine, „sjedni“ za nagradu keksićem," nabraja Manuela hvaleći svog ljubimca koji je u međuvremenu stasao u jednog zdravog, veselog i dražesnog psa.
S vremenom su se na Bowiejevoj dlaci počele stvarati sitne tamne točkice pa je uz postojeće crne točke počeo izgledati kao da ga je netko pošpricao kistom.
Dok su neki psi ludi za otpalim lišćem ili pak drugim psima na livadi, Bowie naprosto obožava snijeg. "Prvi susret sa snijegom je bio fascinantan: Izašli smo van, on je prvo s oprezom ponjušio „novonastalu situaciju“, pogledao me kao da mi želi reći: „Ali ovo jučer nije bilo tu!?“. Kad je shvatio da snijeg nije nikakav neprijatelj, jurio je po njemu, skakao, kopao tunele, jednostavno fasciniran je njime i obožava ga," opisuje dizajnerica ljubav svoj kućnog ljubimca prema snježnom pokrivaču te dodajte: "Nikada mu nije hladno i doslovno ga moramo nagovarati da krenemo kući, jer bi na snijegu mogao biti cijeli dan. Ista stvar je i s vodom. Obožava se igrati u vodi, plivati, roniti."
Što se Bowieja tiče, latinska poslovica "Ime je znak" zbilja drži vodu jer je psić, baš kao i pokojna legenda rocka po kojem je dobio ime, poprilično osebujan. Naime, baš nikada ne laje ali zato zavija kada čuje vatrogasce. Za razliku od mnogo pasa, Bowie obožava mrkvu i šipak. Rado nosi novine, svoj povodac i male vrećice iz trgovine kako bi svojim ljudima pomogao oko teških stvari.
"Uvijek nas zabavi svojim stavom, jer se ponekad ponaša kao čovjek; prosvjeduje kad nije po njegovom, gunđa ako smo glasni kad on spava, ponekad jednostavno ima onu „šta je s tobom“ facu i beskrajno je smiješan kad se probudi iznenada," prepričava veselo Manuela dogodovštine. "Kad mu kažete da ide u šetnju donijet će vam tenisice, ponekad i krivu, a isto tako i kad netko dođe u goste donijet će papuču ili neku cipelu."
Pod njegovim plavim i smeđim ali budnim okom, nastaju i Manueline kreacije u ateljeu. Ponekad joj ukrade pokoji konac ili drvenu bojicu, ali se zato i dobro naspava dok je njegova najbolja ljudska prijateljica satima zaokupljena poslom. Nakon odmora, trebat' će se pošteno istrčati osječkim ulicama, a to mu nikada ne pada teško. Baš zbog svega toga beskrajno ga je lako zavoljeti, uvijek će zaključiti Manuela.
Tina Lončar
Foto: Jure Perišić, privatni album
Objavljeno: 26.01.2016. u 15:36