UMJETNOST

'Započnem rad u tom nekom svom naletu kreativnog ludila i furam ga dok ga ne isfuram!'

Intervju: Matej Vučković
U trećoj sezoni, nakon Maje Tomljanović, Valentine Lulić, Denisa Sviraća i Maje Milocanovich, projekt DNA nastavlja s predstavljanjem posebnih i talentiranih umjetnika čije ilustracije šalju poruku te uvijek iznova zaokupe pažnju zanimljivom i preciznom izvedbom. Stranice portala FASHION.HR oduvijek su bile otvorene za mlade umjetnike, a ovog puta virtualni kist u ruke preuzeo je mladi ilustrator Matej Vučković.

"Kada ne dizajnira, ilustrira. U slobodno vrijeme vozi biciklo, sluša tehno i lovi guštere." Tim riječima Matej je opisao sebe i svoj umjetnički opus. Simpatični mladi ilustrator odlučio je prikazati svoje viđenje budućnosti i udahnuti tračak veselja i nade za sve promatrače s novom ilustracijom koju možete u obliku wallpapera preuzeti ovdje.

U kojem trenutku si znao da je upravo ilustriranje ono čime se želiš baviti u životu?

Mislim da se tu ne radi o trenutku, ono "Eureka! Sutra ujutro sam u kreativi!". Nego mi se čini da sam nekako oduvijek u tome. Kao dijete sam skupljao životinjice koje bi onda proučavao i crtao. Tako sam valjda u onim prvim razvojnim godinama upao u mentalitet u kojem izrađujem vlastite zoološke enciklopedije i priručnike ophođenja s vrstama iz Jurskog parka. Nikad nisam izašao iz tog mentaliteta, očito.

Uz talent, potrebne su godine usavršavanje tehnike i načina slikanja, donosno ilustriranja, pa objasni nam pobliže kojim tehnikama i metodama se ti koristiš u svom radu?

Nekada prije nije bilo tog markera u Mulleru kojem ja nisam znao ime i prezime. "Dobar dan Matkeee. Dobar dan svi moji flomićiiii. Kako steee? Čekali ste? Mene?! Ma daaaaj!" Pa bi koristio sve, od sprejeva i granja, do majčinog ruža za usne i maskare za stvaranje novih efekata na papiru. Danas radim isto što i prije s minimalnim brojem alata. Olovka, kist i crni akril. Klasika. Pa započnem rad u tom nekom svom naletu kreativnog ludila i furam ga dok ga ne isfuram. A ja kako crtam ove čudnjikave apstraktne forme, najteža stavka nekada zna biti odluka da je rad gotov.

Na koji način bi opisao svoj stil ilustriranja?

Herpetofaunische Extravaganza (Matke’s Acid Disco Dub Remix).

Što je ono nešto što te inspirira?

Svašta. Recimo sve one predivne slučajnosti i nepravilnosti u prirodi. Sulude kombinacije boja. Pa Idina odjeća. Mislav na rejvu. Goreta s dugom kosom. Dobra sniženja u Zari. Ona pjesma, Inner City - Big Fun (1988).

Događaju li ti se kreativne blokade i ako da, kako se s njima nosiš?

Ufff…Naravno. Nešto najgore. Pa zovem ekipu na videocall i cmizdrim, pa mi se smiju (smijeh).

Ilustratori nerijetko u svojim radovima zadiru u društvena pitanja; misliš li da je ilustracija dovoljno jak medij da prodre do mase i prenese poruku?

Dobra ilustracija u zadanome kontekstu može biti suludo jak pokazni medij. Dobri transparenti se pamte. Ja sam crtajući životinjice ako ništa pridobio pažnju bliskih ljudi pa sada zajedno ridamo suze radosnice kada vidimo žabu na stazi.

Živimo u doba kada je prisutna apsolutna dominacija društvenih mreža. Imaš li online profil na kojem prezentiraš svoj rad i smatraš li da je tako nešto obavezno za mlade umjetnike?

Imam Instagram profil na kojem, uz memeove što ih pronalazim uokolo, ponekad objavim i ono što crtam. A društvena mreža kao obavezan dio prezentacije mladog umjetnika? Apsolutno da. Najbolji exposure ikad. Ja, recimo uz rad volim vidjeti i osobu koja stoji iza svega, te kulturu kojom je umjetnik okružen. Zato su te društvene mreže 'špica' za taj neki dojam svega. Znaš, malo kreveljenje i memeova, malo radovi. Top.

Kad smo se već dotakli mladih umjetnika, misliš da je dostupnost raznih platformi za samopromociju dvosjekli mač? Koliko je teško izgraditi ‘ime’?

Eh, da. Koliko god da su te platforme super za pokazati sebe i svoj rad, toliko je recimo lako zapeti u njima pa ih prihvatiti kao izložbeni prostor. To se meni događa. Primjerice, moji radovi nekakav su semi-apstraktan predmet estetike. I kao takav, do svog punog izražaja dolazi tek kada bude izložen u svojoj pravoj veličini, u okruženju koje nije digitalno. Velika je razlika doživljaja fizičke umjetnine, metar puta metar formata, i malog thumbnail 'frčka' veličine dlana na ekranu mobitela. A ja naprosto zaboravim da “to nije to” preko ekrana, pa se ne angažiram previše oko izložbi. Pa se ovaj čas pitam zašto odmah ne crtam te mikro dimenzije za mobitel. Uštedio bih si vrijeme.

Izgraditi ime? U kontekstu naše sredine? Marljivim kreativcima lako. Pitanje je što dalje s tim imenom.

Imaš li neki rad/ilustraciju koja ti je posebno važna?

Imam ih nekoliko. Ja crtanjem volim upadati u nekakva trippy meditativna stanja duboke kontemplacije u kojima analiziram sebe, druge, odnose, kontekste i slično. Zato pojedine radove čijom sam izradom možda otključao neke stvari doživljavam posebnije. A ima i jedan kojeg volim, jer su guzata srca na njemu. To nekak nemoš ne voljet'.

Postoje li umjetnici koji su utjecali na tvoj rad i ako da, na koji način?

Mladen Udovičić. Nek mi to ime stoji kao odgovor na pitanje pod brojem deset ovdje do vijeke vjekova. Ljubi te Matke! <3

Ispričaj nam priču koja se krije iz ilustracije koju si predstavio u sklopu DNA Projekta?

S obzirom na dosadašnji tok godine - samo malo cvijeća i pozitive za ekipu koja ovo čita!
Foto: Matej Vučković
Objavljeno: 04.08.2020. u 10:29

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p