GASTRO

Ono si što jedeš?

Što je 'zero kilometer' filozofija i kako je možemo primijeniti u svakodnevnom životu?
ono si što jedeš?
''I
can’t stand people who do not take food seriously'', rekao je Oscar Wilde. Zaista, ne razumijem ljude koji hranu ne shvaćaju ozbiljno. Posebno u današnje vrijeme kada je salmonela u trgovačkim lancima naša svakodnevica, a domaći poriluk na placu obiluje pesticidima. Pritom ne mislim na trendovsko robovanje raznoraznim hypeovima oko zdrave hrane ili super-namirnica (ako ne jedeš chia sjemenke nisi kul), već na elementarno poznavanje sezonalnosti namirnica i vlastite gastronomske baštine.


Nije realno da jedemo rajčice ili jagode cijele godine i pritom se žalimo/čudimo kako nemaju okusa, ali ih i dalje kupujemo. Zna se što se jede u jesen ili zimi: limuni i naranče, kivi, nar, grahorice, kelj, raštika, mišanca, bundeve i buče, kiselo zelje, zelene salate, ajvari i čvarci, jadranske lignje i riba koje u ovom periodu ima u izobilju... Ako imate bilo kakve dvojbe pitajte bake ili mame – one se sigurno sjećaju zima bez friških malina.

ono si što jedeš
Jedan od krucijalnih problema je nepoznavanje vlastite gastronomske baštine na nacionalnom i lokalnom nivou. Najpoznatije nacionalne gastronomije temelje se upravo na gastronomskoj baštini – tradiciji proizvodnje/uzgoja/lova/ribolova i pripreme hrane karakteristične za određeno geografsko područje. Štoviše, najbolji restorani svijeta su fokusirani upravo na gastronomsku tradiciju kraja u kojem se nalaze. Naravno, recepti i prezentacija su upgradeani, ali se u pravilu radi o reinterpretaciji lokalnih okusa. Tako se izravno podržava proizvodnja specifičnih proizvoda te uzgajanje starih sorti biljaka ili pasmina životinja.

ono si što jedeš?
Trendovi u svjetskoj gastronomiji idu i korak dalje, odnosno vraćaju se na izvor – ovisi kako na to gledate. Zero kilometer ili Km Zero restorani su pravi hit. Jednima je taj koncept nešto sasvim novo, dok je drugima to jedini ispravni način rada. Radi se o farm to table/locavore pristupu hranjenja – dakle, jedu se (odnosno pripremaju) isključivo lokalno uzgojene/proizvedene namirnice. Na taj način se doprinosi očuvanju bioraznolikosti, njegovanju gastronomske baštine te aktivno djeluje protiv globalnog zagrijavanja. Nemojte misliti da se ti restorani nalaze isključivo u nekim ruralnim područjima, upravo suprotno – oni su i u Kopenhagenu, Berlinu, Londonu, New Yorku... Mnogi od njih imaju vlastite velike vrtove upravo u metropolama. Veličinom i stilom variraju od ozbiljnih fine dining mjesta do simpatičnih bistroa, a mnogo ih nosi i Michelinove zvjezdice.

Zero kilometer filozofiju možemo (i morali bismo) primijeniti na naš svakodnevni život. Odlazak na tržnicu/plac i povezivanje s malim lokalnim proizvođačima neki su od načina da poboljšamo vlastitu kvalitetu života. Urban gardening iliti urbano vrtlarstvo je fantastičan način da i sami hands-on sudjelujete u proizvodnji onoga što jedete. Stanari zgrada ili jednostavno istomišljenici se sve više okupljaju oko zajedničkih gradskih vrtova te sami uspješno uzgajaju vlastitu hranu.

Da, mišljenja sam da smo definitivno ono što jedemo. Načina za zdravo hranjenje je mnogo, isto kao i izgovora da je najlakše otići do supermarketa. Napravite taj korak više – go the extra mile - zbog sebe, zbog svoje djece, zbog vlastite kvalitete života. Pozitivne posljedice takvog načina razmišljanja i djelovanja imat će veliki utjecaj jako puno stvari koje vas okružuju.

ono si što jedeš?

Lucija Bilandžić
Pleasure Seekers
Objavljeno: 07.12.2016. u 14:55

VEZANE VIJESTI

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p