MATEA MARTEK

Glazbenik koji je opasno naumio svijet zaraziti svojim zvukom

Upoznajte kolumbijsku senzaciju J Balvina
J Balvin/Alec Kugler
Godina je 1991. Svijet počinje tresti grunge groznica, sa Soundgardenom, Pearl Jamom i Nirvanom kao nosiocima virusa, dok mainstream glazbenim ljestvicama šeću nešto pitomiji Brian Adams i Mariah sa svojom titulom dive. Istovremeno, s ulica se i iz zagušljivih, dupkom punih klubova siromašnih četvrti Zapadu ne previše bitnog Puerto Rica počinje širiti neki novi zvuk. Energičan, bahat i dramatično plesan, prišuljao se iz Paname, posudio rap iz američkog hip hopa, spojio ga s latinoameričkim zvukom i dodao jednostavnu, ritmičnu jamajkansku dembow bazu.

Postajući sve jači glas tadašnje ulice, nedefinirani je španjolski rap, odnosno španjolski reggae, kako su ga nazivali, putem skupio ime reggaeton, a gomile klinaca svoju novu vjeru, znak raspoznavanja i značku kulerstva. Željni tog svježeg zvuka, klinci su upijali svaki novi ton prateći ga subotom uvečer nimalo stidljivim plesom perreom, no u isto vrijeme njihova je nova vjera ljutila dežurne moraliste. Reggaeton je svojim vulgarnim stihovima, naime, tek što je zamahnuo krilima, nervirao političare do te mjere da su protiv tog underground zla organiziranje kampanje, pokušavao se pošto poto suzbiti njegov (ne)kulturalni utjecaj na mlade, plijenile su se konkretne količine kazeta, a reperi su bili na crnoj listi medija, sve samo ne podržani. Slično onome što se nekoć dešavalo rapu na američkom tlu, događalo se reggaetonu, a odgovor tadašnjih glavnih aktera žanra bio je u revijalnom, uličnom, bestijalnom tonu, rezultirajući ni manje ni više nego novim valom nacionalnih glazbenih zvijezda. Predvođen imenima kao što su Daddy Yankee, Tego Calderón, N.O.R.E. i Don Omar, reggaeton je val nakon nešto borbe i hrpe pokazanih srednjih prsteva bontonu zahvatio lokalne mainstream radijske etere, pripitomljavajući vlasti i prelijevajući se na ostatak Latinoamerikanaca diljem svijeta.

J Balvin/Alec Kugler
Tada tinejdžer i na sigurnoj udaljenosti od nekoliko tisuća kilometara od siromašnih portorikanskih ulica, José Álvaro Osorio Balvin je u svojoj finoj roditeljskoj kući u predgrađu Medellína u Kolumbiji gutao glazbu Nirvane i Metallice, ali i sve što je bilo označeno imenom reggaeton ili imalo bilo kakve veze s čovjekom koji je svijetu odškrinuo vrata ovog žanra, Daddyjem Yankeejem. Opasno naumivši postati glazbenikom, muzikalan José se nakon razmjene učenika koja ga je odvela u Oklahomu, potom i New York te Miami, na vjetrometinu kulture hip hopa koja ga je zauvijek obilježila, vratio u rodni Medellín, još odlučniji da svijet upozna sa svojim imenom. Uz blagoslov roditelja koji su u to vrijeme doživjeli bankrot, Jose je pod umjetničkim imenom J Balvin započeo korak po korak, klub po klub, radio stanicu po radio stanicu promovirati svoj zvuk i tragati za pravom formulom koja će ga izdvojiti te profilirati kao reggaeton glazbenika daleko od žarišta ove vrste glazbe, Puerto Rica.

U ovom je trenutku, u svom najbučnijem periodu, reggaeton stihovima sirov, prljav, direktan i eksplicitan, ritmom eksplozivan. Ne respektira žene, promatra ih kao objekte i kroz njegove stihove možete naučiti štogod o seksu, dosta o ljubavnim trokutima i četverokutima, mnogo o kriminalu i ženskim stražnjicama. Glazba je to ulice, odraz macho kulture podneblja iz kojeg dolazi, ali i muzikalnosti ubrizgane u svaku poru stanovništva ovog dijela svijeta. Da se razumijemo, reggaeton nije potrebno stavljati uz bok Bachu ili ga uspoređivati s inovacijama Hendrixa, niti on za to, iskreno, mari. Izvorište reggaetona je siromašan, nasilan kutak svijeta koji se nagledao najstrašnijeg te ga boli dupe za pretenciozne glazbene izraze, političku korektnost i feminizam. Igra s kartama koje su mu podijeljene te govori o onome o čemu najbolje zna – drogi, bijedi, nasilju, alkoholu, seksu i ljubavi. On je ispušni ventil, bijeg iz realnosti, ali i iskreni prikaz iste. On je seks na plesnom podiju. On je ljubavna drama i nasilni ljubavnik. Zabava petkom navečer, reperski dress code i nabrijana oda usponu na društvenoj ljestvici koja je romantiku prepustila bachata plesnjacima.


Sve je to reggaeton u svojoj suštini i u tom početnom valu koji se zavitlao dosegnuvši razmjere uragana. No, kao i svaki uragan, i ovaj je počeo slabjeti iscrpivši sam sebe, i prije nego što je jedan outsider poput lijepog momka iz Medellína uspio ući i ugrabiti svoj dio kolača. Sve dok ljepotan nije napokon dokučio zvuk za kojim je tragao od svoje petnaeste i vulgarnim, macho stihovima reggaetona odgovorio emocijama, složenošću ljubavnih veza, pitomim nestašlucima, melodijom i neusporedivo sporijim tempom svojih pjesama. Tipičnom je bahatom reperskom stavu i vječnom nadmetanju koje su zaneseno usvojili njegovi stariji kolege od američkih uzora odgovorio širokim, blesavim osmijehom, dobrom zezancijom i ne shvaćanju sebe toliko smrtno ozbiljnim tipom. Reggaetonu koji je počeo biti stvar prošlosti, ubrizgao je novu energiju i bio je kockica koja je čekala svoj trenutak da se savršeno uklopi. Nakon desetak godina stvaranja, isprobavanja, nastupa po lokalnim klubovima i kucanja na vrata radio voditelja, J Balvin je napokon zakucao i na ta bajna vrata uspjeha, optočena rasprodanim koncertima, svjetskim turnejama, vriskom izbezumljenih žena, kolaboracijama s najboljima u industriji i privatnim avionima.

Nakon desetaka snimljenih pjesama, singlovi Yo Te Lo Dije i 6 AM te album La Familia napokon su dali presudu njegovom uspjehu, a ona je glasila - zvjezdani status. J Balvin se vinuo među same predvodnike svježeg, urbanog reggaeton čopora, kao i na ljestvice Billboarda. U ovom je trenutku, a govorimo o otprilike 2012. godini, žanr ušao u svoju renesansu, i tome je svakako pridonio svjetloputi mladić velikog apetita za modu, iz kolumbijskog grada kojim je nekoć drmao Pablo Escobar. J Balvin je singlom Ay Vamos postao vlasnikom najgledanijeg latino video spota svih vremena (u trenutku pisanja ovog teksta ima 1.173.031.547 prikaza na You Tubeu), uslijedile su glazbene nagrade, a status zvijezde među latinoameričkom publikom se pokazivao sve jačim sa svakim novim koncertom na kojem su njegovo ime izvikivale vojske izbezumljenih žena. No, vječno nasmijanom, prizemljenom Joséu koji se na svakom koraku zahvaljuje Bogu na uspjehu (i isto otvoreno dijeli s pratiteljima na društvenim mrežama), to je samo početak. Ono što je naumio nešto je što nije sasvim uspjelo njegovim kolegama, a to je zaraziti čitav svijet svojim zvukom, bez kompromisa, prodavanja i na materinjem jeziku. ''Želim da me Rihanna ili Drake nazovu i ponude mi suradnju'', čut ćete ga kako veselo govori novinarima kada ga pitaju o ciljevima.


Dokaz da je na dobrom putu ka ostvarivanju misije je službeni latino remiks Bieberove Sorry kojeg je dobio u zadatak napraviti, kao i onaj za mega uspješnu Major Lazerovu stvar Lean On. Tu je i veliki hit Safari u kojem je Pharrella natjerao da pjeva na španjolskom, a tetoviranog je mladića u high end krpicama upotpunjenim najnovijim hit tenisicama prepoznala i modna industrija te ga je na muški Tjedan mode u New Yorku pozvala kao ambasadora. Reggaeton glazbenik u prvim redovima prestižne Chanelove revije? Prvi latinoamerički glazbenik kojeg je CFDA odabrala kao ambasadora na Tjednu mode? Da ste to rekli prije 10 godina onim glazbenicima iz barria, siromašnih četvrti Puerto Rica, nasmijali bi vam se u facu i možda tutnuli u ruku kazetu sa svojim najnovijim rimama, netom snimljenu u podrumu svoje kuće.

Vremena su se promijenila i svijet je, čini se, spreman za reggaeton. Istina, pitomiji i sličniji trenutno popularnom zvuku američkog mainstream hip hopa i trapa, no i dalje je to glas mladih, zvuk s kojim se danas identificiraju i kroz koji komuniciraju. Zabranjeno se voće ulice pretvorilo u relevantni žanr koji se pušta na radio stanicama u Francuskoj gotovo jednako kao i u Medellínu, aktualnom epicentru urbanog reggaetona. Prljavi su se underground klubovi Puerto Rica pretvorili u rasprodane turneje diljem svijeta. Glas latinoameričke zajednice koja je hip hop prilagodila sebi stigao je na prva mjesta Billboardovih ljestvica. A pristojni momak iz Kolumbije, jedan od grupice koja je sve to i zakuhala? Dok ne mijenja boju kose i ne sprda se sam sa sobom na Snapchatu ili strpljivo ne odgovara na pitanja novinara iz New York Timesa, jedva držeći oči otvorenima nakon 38. koncerta u nizu održanog večer prije, vjerojatno još čeka na onaj poziv Rihanne. Taj, sigurni smo, samo što nije stigao. 



Foto: Alec Kugler za Coveteur
Objavljeno: 27.03.2017. u 11:36

VIDEO

VEZANE VIJESTI

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p