MAGDA SMOJVER

Ivona Čulo: 'Važno je samo ne odustati i okružiti se ljudima koji vas potiču, a ne onima koji vas usporavaju i koče!'

Intervju s jednom od najuspješnijih žena u medijima!

Ivona Čulo, jedna od poznatijih žena u svijetu biznisa, može se pohvaliti impresivnom i bogatom karijerom, kao novinarka, PR stručnjakinja, ali i direktorica vodećih izdavačkih kuća. U intervju nam je otkrila kada je započela njezina ljubav prema medijima i odnosima s javnošću, u kojem je stanju današnje novinarstvo te što je sve potrebno kako biste bili uspješni i cijenjeni u profesiji koja od vas zahtjeva potpunu predanost i posvećenost.

Dugo godina bavili ste se novinarstvom, ali i odnosima s javnošću. Nerijetko se ta dva zanimanja miješaju, odnosno kombiniraju u radu, pa koliko su zapravo slični, a koliko različiti?

Kroz cijelu svoju karijeru bavim se mnogim stvarima paralelno. Studirala sam paralelno dva fakulteta, radila nekoliko poslova u isto vrijeme. Zapravo se ne sjećam jesam li ikada radila samo jedno jer sam po prirodi znatiželjna i energična i rijetko me samo jedna stvar može zadovoljiti. Novinarstvo je ipak prva i najveća ljubav, mislim da je to zaista častan poziv i divim se kolegama koji su uspjeli izdržati sve pritiske i ostati svoji. Ja sam u novinarstvo ušla jako mlada, na drugoj godini studija, no kako sam, uz novinarstvo, studirala i hrvatski jezik i književnost, jedno vrijeme sam radila i kao lektorica. U Jutarnjem listu sam se ponovno počela baviti novinarstvom, pratila sam glazbu, lifestyle, modu, no prelaskom u Adria Mediju Zagreb, vrlo brzo sam dobila priliku da se educiram i okušam u poslovnim vodama te sam već 2008. postala direktorica izdanja i otad sam se više bavila poslovanjem medija, strategijama, osmišljavanjem evenata nego pisanjem i uređivanjem. Odnosi s javnostima došli su nekako spontano. U tranziciji medija u digitalnom okruženju, kada se borite za svakog čitatelja, i sam medij mora dati na svojim odnosima s javnostima, brending je posao itekako važan. Svatko od nas postaje svoj osobni brend te je danas PR izrazito važan, više nego ikada ranije. Ja sam paralelno radila i na svojoj znanstvenoj karijeri te sam nakon magisterija upisala doktorski studij „Izdavaštvo i mediji“ na Filozofskom fakultetu u Rijeci, gdje se bavim upravo osobnim odnosima s javnostima u digitalnom okruženju.

Što vam je veći izazov, novinarstvo ili odnosi s javnošću?

Meni je najveći izazov pronaći dobar, kvalitetan sadržaj jer je on ključan kod obje profesije, pa i u životu općenito. Novinarstvo je moja prva ljubav, nikada ga nisam smatrala poslom i usprkos svim problemima i teškoćama u kojem se novinarstvo kao profesija danas nalazi, mislim da je potraga za istinom i sadržajem koji će ne samo informirati nego i educirati pa na kraju i zabaviti čitatelja, slušatelja ili gledatelja neprijeporna te da će kvalitetan sadržaj uvijek naći svoga kupca.

Isto vrijedi i za odnose s javnošću – ako imate kvalitetan sadržaj, bilo da je riječ o proizvodu, kompaniji ili osobi, onda ćete lako napraviti i dobar PR. Ako je sadržaj ništavan ili izmišljen, isforsiran, možete možda jedno vrijeme zavaravati javnost, no vrlo brzo doživjet ćete neuspjeh.


Neko vrijeme ste bili na poziciji generalne direktorice Adria Medie, koliko je zahtjevna za obavljanje jedna takva odgovorna pozicija? Kako vam je izgledao radni dan?

U Adria Mediji Zagreb sam radila 13 godina, prošla sam sve pozicije – od glavne urednice, direktorice izdanja, izvršne direktorice i na kraju generalne direktorice. Prije toga sam radila na Radio Sljemenu te u Večernjem i Jutarnjem listu. Novinarstvo nikada nisam doživljavala samo kao posao, to je od početka bio poziv i velika strast, niti sam planirala i nadala se da ću jednog dana doći na vrh hijerarhijske ljestvice. To je došlo kao rezultat velikog rada i strasti da posao napravim najbolje što mogu, a vrlo rano, osim klasičnog novinarstva, počela sam se zanimati za marketing i poslovanje medija općenito. Pozicija generalne direktorice zahtjevna je u toj mjeri što odgovarate za cjelokupni rezultat kompanije, puno vremena trošite na izradu strategija, poslovne planove i probleme s likvidnošću, što je u Hrvatskoj golemi problem posebice nakon situacije s Agrokorom. Dok sam radila u Adria Mediji Zagreb, niti jedan dan nije zapravo izgledao isto, a i danas je tako. Ujutro buđenje, spremanje djece za školu, doručak i, ako taj dana nemam trening, odlazak na posao. Sastanci do kasno navečer, dolazak kući, vožnja djece na slobodne aktivnosti… Ako je navečer neki event na koji moram ići, nerijetko se događa da se šminkam i presvlačim u automobilu kako bih stigla na vrijeme. Vikendi su rezervirani za obitelj i odlazak u prirodu.

Čime se trenutno bavite?

Finalizacijom doktorske disertacije. Ispite sam sve davno položila, ali zbog brojnih poslovnih obaveza, disertacija nikako nije dolazila na prvo mjesto pa sam trenutačno odlučila smanjiti maksimalno sve druge obaveze kako bih napokon okončala doktorski studij. Zaposlena sam na Sveučilištu Sjever, gdje na Odjelu za komunikacije, medije i novinarstvo predajem na nekoliko kolegija. Uz to, predajem i osobne odnose s javnostima na Visokoj školi za komunikacijski menadžment Edward Bernays. Osim toga, imam svoju kompaniju Black Carpet Consulting koja se bavi osobnim odnosima s javnostima, medijskim konzultingom, organizacijom evenata i glazbenim menadžmentom. Odradila sam i prvu sezonu emisije Klub7 na HTV-u kao urednica i novinarka, ali sam se povukla jer zbog brojnih drugih obaveza u vlastitoj tvrtki i pisanja disertacije jednostavno nisam stizala sve kvalitetno odraditi.

Budući da ste žena, zasigurno ste se u karijeri susretali s preprekama u profesionalnom svijetu. Kako ste se nosili s njima, ali i rješavali?

Osobno nemam negativna iskustva zbog rodnih stereotipa, iako sam nerijetko bila jedina žena na sastancima. Dok traje službeni dio, nemate osjećaj da ste drugačiji, odnosno da ste drugog spola, no pri neslužbenom dijelu, kad krenu neobavezne teme, shvatite da ipak postoje neke teme o kojima se muškarci libe razgovarati pred ženama. Ili kad, bez obzira na vašu aktivnost ili doprinos, nikako ne možete postati član nekog kluba jer su u njemu tradicionalno samo muški članovi. Na konferencijama me redovito, bez obzira na to kakvu prezentaciju sam imala, pitaju kako uspijevam pomiriti privatni i poslovni život. Ne pamtim da je takvo pitanje ikad dobio neki moj kolega. Nažalost, i dalje je premalo žena na vodećim pozicijama, pogotovo u biznisu, i to ne samo kod nas nego i u svijetu. Osim toga, jaz u plaćama iznosi otprilike 10 posto, naravno u korist muškaraca. Voljela bih kada uopće ne bismo trebali voditi razgovore na ovu temu te kad bismo ljude dijelili samo po tome jesu li dobri ili loši, uspješni ili neuspješni, neovisno o tome kojeg su spola. Moj osobni stav je da se protiv toga mi žene jedno možemo boriti time da se ne libimo pokazati koliko znamo, da radimo na sebi da budemo bolje i da se međusobno podupiremo. A kao zajednica, trebamo otkloniti negativne tradicionalne rodne stereotipe i ostvariti uvjete u kojima bi se žene mogle ostvariti i na privatnom i poslovnom planu te ih osnažiti na tom putu. To je ključno za postizanje ravnopravnosti spolova i koristi cjelokupnom društvu.



Svakodnevno svjedočimo činjenici kako žene u novinarstvu najčešće, posebice ako su na početku karijere, obavljaju zadatke koje im nisu na vrhu liste prioriteta, a kod muškaraca ne nailazimo na sličnu situaciju. Kako to komentirate?

Ne bih se složila s tom tvrdnjom. Mislim da na početku karijere i žene i muškarci dobivaju različite zadatke koji su možda ispod njihovih kapaciteta, ali su isto tako dobri za neka temeljna učenja i brušenje zanata. Danas mladi često na početku karijere žele odmah biti voditelji i direktori te raditi samo važne i velike projekte, a zaboravljaju da se zanat i znanje najbolje brusi ako krenete ispočetka te da niti jedan posao ne treba podcijeniti, pa čak ni kuhanje kava jer i tada nešto naučite te upoznate ljude koje možda negdje drugdje ne biste upoznali. Važno je biti uporan i iskoristiti svaku priliku da se dokažete. Nikad ne znate što se krije iza najmanjeg prozora koji otvorite. Možda baš ta kavu koju ste skuhali bude presudna danas sutra za neki veliki korak u vašoj karijeri. Samo se potrudite da bude ukusna i da vas zapamte.

Što biste promijenili u hrvatskom novinarstvu te u kojim segmentima vidite potencijal za napredak?

Tranzicijsko razdoblje u posljednja dva desetljeća ostavilo je veliki utjecaj na hrvatske medije i novinarstvo općenito, ali i na društvo u cjelini. Ekonomski položaj medija u Hrvatskoj dodatno je uzdrman gospodarskom krizom koja je smanjila broj naklada, prepolovila udio marketinških prihoda što je mnoge izdavače i medijske vlasnike natjeralo na racionalizaciju poslovanja što je dovelo do gašenja brojnih projekata, ali i smanjivanja broja zaposlenih u redakcijama. Status novinara nikada nije bio gori, a njihova nesigurnost i nezadovoljstvo nikada veće. Zbog sveopće štednje na kadrovima, niske obrazovne razine većine novinara i nepoštivanja pravila struke te zadovoljavanja interesa vlasnika narušeni su temeljni standardi profesije. Sve je više sudskih tužbi protiv novinara i medija, Hrvatsko novinarsko društvo ističe da ih je u ovom trenutku više od 1160 te da je sve prisutnije nepoštivanje medijskih zakona, izostanak ozbiljne medijske politike, a novinari su izloženi stalnim prijetnjama te se ugrožavaju profesionalna prava i standardi. Mislim da se to hitno treba riješiti te uspostaviti ozbiljna medijska politika koja štiti neovisnost i slobodu novinarske profesije te medijski sustav u kojem se ostvaruje javni interes. Jedino u takvom društvu će mladi novinari imati priliku djelovati kao profesionalci koji poštuju sva načela Kodeksa časti hrvatskih novinara.

Koje su prema vašem mišljenju i iskustvu, odlike dobrog novinara bez obzira na tematiku kojom se bavi?

Prije svega poštenje i beskompromisnost. Dobar novinar bi bio onaj koji se svim silama trudi doznati istinu, no kako nema apsolutne istine, dobar novinar je onaj koji želi istražiti što više podataka i činjenica kako bi se što bliže približio istini. Novinarstvo se uči tijekom cijele novinarske karijere, ono je puno izazova, rizika pa čak i opasnosti kada pričamo, primjerice, o istraživačkom novinarstvu. Novinar mora dobro poznavati metode i tehnike svoga rada, ali i Kodeks časti. Mora biti educiran te znati priču izreći na zanimljiv i originalan način, ali pri tome ne smije povrijediti dostojanstvo i prava osoba o kojima piše ili snima prilog. Novinarstvo je poziv i ako mu se tako pristupa, onda nema mjesta subjektivnosti, površnosti i izvrtanju činjenica za osobnu korist.


Profesorica ste i na nekoliko fakulteta gdje predajte predmetne vezane uz novinarstvo i odnose s javnošću, pa kakav je stav mladih ljudi prema navedenim profesijama?

Veseli me zapravo da se, usprkos situaciji u medijima, a i u državi općenito, i dalje mnogo mladih ljudi želi baviti novinarstvom i odnosima s javnosti. Zapravo mi se čini da ih sve više zanimaju odnosi s javnostima i da ta profesija ima sjajnu budućnost. Zbog digitalizacije koja je ušla u sve pore života, današnji mladi ljudi odrastaju na potpuno drugačiji način; misle da im je sve dostupno i da će jednim klikom riješiti sve probleme. Mi ih učimo da budu znatiželjni, da ne uzimaju stvari zdravo za gotovo, da ne robuju stereotipima, da propituju, razmišljaju out of box; odnosno da misle svojom glavom te da ne izgube dječju radoznalost i iskrenost. Najvažnije je da se bave onim što vole, onda ni uspjeh neće izostati.

Vidite li kroz rad s mladim ljudima kod njih određenu želju i ideju za promjenom na bolje?

Ja obožavam raditi s mladim ljudima. Odgovara mi ta energija i odmah se i sama osjećam puno mlađe. Prečesto čujem da su mladi danas nezainteresirani, da ih ništa ne zanima. Ne bih se složila s tim. Mislim da smo mi nekada prestrogi prema njima, a to je samo zato što ih ne razumijemo jer smo odrasli u nekim drugim okolnostima i vremenima. Mladima treba dati priliku da se izraze i ostvare svoje potencijale u potpunosti, a to će se dogoditi samo ako im osiguramo uvjete za to. Nije u mladima problem nego u sustavu koji im ne dopušta da se maksimalno realiziraju i zato oni odlaze iz Hrvatske. Obrazovanje je ključ, ali nije dostatno. Ključno je i otvaranje prostora i mogućnosti za ostvarenje potencijala te osnaživanje mladih da se pokrenu i pokažu što znaju. To je vidljivo i u mikrozajednici, primjerice na fakultetu; ako ih zainteresirate i potičete, umjesto da ih kritizirate, rezultat koji ćete dobiti je zapanjujući. Na kraju vi od njih naučite više nego oni od vas.

Koje su neke najčešće predrasude koje čujete vezane uz novinarski posao?

Da svatko može biti novinar. Posebice nakon digitalizacije i pojave društvenih mreža. I onda vidite zapravo koliko su ljudi nepismeni, površni i neobrazovani. Upravo zato mislim da će u budućnosti selektirana i kvalitetna informacija biti ključna i sve će se više cijeniti tko govori od onoga što se govori. Pojava 'fake news' dokazala je čak i onim najpovršnijima da većina onoga što pročitaju na Internetu nije točno i da dostupnost informacija ne znači istodobno i informiranost. Selekcija informacija i potraga za istinom i točnošću i dalje je neprikosnovena, a novinari su tu da nam u moru sadržaja pronađu kvalitetnu informaciju za koju onda znamo da je točna i provjerena.

Uspješno kombinirate obiteljski život i posao, koliko je to dvoje u kombinaciji zahtjevno? Ostavlja li vam posao dovoljno vremena za predanost obitelji?

Na ovo pitanje najčešće ne znam što bih odgovorila, a nekako niti jedna intervju ne prođe bez istog ili sličnog pitanja. Ako radite ono što volite, onda vam posao strast i ne možete zamisliti život bez njega. Jednako tako je i s obitelji – njih najviše volite i ne možete zamisliti život bez njih. Ako je i jedno i drugo istina, uvijek pronađete način da to izbalansirate. Jer ste sretni kad ste poslovno ispunjeni, a doma ste najbolji kad ste sretni. Mislim da je ljubav jedini pokretač i odgovor, a i vlastitoj djeci najbolji primjer da je ključno pronaći ono što nas usrećuje i na poslovnom i privatnom planu. Naravno da bih nekad voljela da imam više vremena za putovanja i za sebe, no čim sam dugo na jednom mjestu bez neke akcije, postajem nervozna.


Teško je ne primijetiti kako uvijek izgledate sjajno i dotjerano, smatrate li kako bi žene trebale njegovati svoj izgled bez obzira kojom profesijom se bavile? Je li stil odijevanja u poslu važan?

Hvala na komplimentu. Iako ne mogu za sebe reći da mi je odjeća prioritet, ona je svakako dio moga identiteta te volim biti prikladno i lijepo odjevena. Kad s klijente savjetujem o njihovom osobnom PR-u, prvu stvar koju naglasim jest da je njihov izgled ključan u stvaranju dojma o njima. Način na koji se odijevamo, kako izgledamo, što govorimo, što jedemo, kakvu glazbu slušamo; sve je to poruka o nama. Klijenti to često zanemaruju, ni ne shvaćajući koliko toga ovisi o dojmu koji ostavljamo na druge. Odjeća utječe o četiri dimenzije dojma – kredibilitet, stručnost, simpatiju, privlačnost, nadmoć. Naravno, pritom nije samo odjeća dovoljna; energija i samopouzdanje iznimno su važni. Ima osoba koji i u najobičnijoj pamučnoj majici mogu izgledati kao da vrijede milijun dolara, no i takve osobe trebaju poštovati pravila odijevanja u određenim prilikama. Danas u poslovnom svijetu više ne vrijedi pravilo – odjeća ne čini čovjeka. Kako biste bili uspješni u svom poslu, i izgledom morate 'zračiti' taj posao i odijevati se prikladno profesiji i prilici u kojoj se nalazite.

Kako biste opisali svoj stil? Imate li poslovni i privatni ili se ne razlikuju? 

Volim minimalizam, jednostavne linije i ne robujem trendovima. Uvijek ću radije izabrati crnu odjeću s nekim bijelim detaljima, a ako već biram boje, onda su to crvena i žuta. Volim domaće dizajnere – Elfse, Aleksandru Dojčinović, Envy Room, a kad bih bila bogata, ne bih se skidala iz Yamamota, Ricka Owensa, Armanija i haljina Stelle McCartney. Na fakultetu sam većinom u odijelima i tuba haljinama, a privatno volim traperice, običan T-shirt i ravne linije. Budući da obožavam sport, najudobnije se osjećam u tenisicama i trenirci.

Što biste poručili budućim novinarima i PR-ovcima? Odakle krenuti i na koji način se boriti za svoje mjesto?

Mislim da je edukacija izrazito važna i da se čovjek treba educirati cijeli život. No, ona nije dovoljna i svakom mladom čovjeku bih savjetovala da što prije počne skupljati vlastita poslovna iskustva, pa iako i tijekom ljeta, kad nisu predavanja i ispiti. Ta iskustva će im biti krucijalna kasnije u poslu, kao i poznanstva koja će steći. Danas je networking izuzetno važan. Stoga bih ih poručila da ne odustaju od obrazovanja, ali da paralelno usvajaju i iskustvena znanja, da se kreću, putuju, isprobavaju različite stvari kako bi saznali što im najbolje odgovara. Da se ne boje pitati, tražiti ono što ih zanima, kontaktirati starije kolege ili ljude koji ih inspiriraju. Najgore što vam se može dogoditi jest da ne odgovore. A ti koji ne odgovore, ionako nisu važni. Netko će sigurno odgovoriti. Ako ste uporni i radite na vlastitoj kvaliteti, uspjeh ne može izostati. Važno je i znati strane jezike te se ne ograničiti samo na našu regiju jer vam digitalizacija omogućuje da i iz Hrvatske komunicirate i poslujete s cijelim svijetom. Danas postoji toliko platformi i mogućnosti da se izrazite, kvalitetan sadržaj sigurno će pronaći svog kupca. Važno je samo ne odustati i okružiti se ljudima koji vas potiču, a ne onima koji vas usporavaju i koče. Svaki novi dan je barem jedna nova prilika; nemojte je propustiti. Sretno!

Foto: Šime Eškinja
Objavljeno: 01.03.2019. u 11:25

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p