KULTURA

Kako je pokret #nisisama otvorio Pandorinu kutiju iz koje su isplivale sve vrste nasilnika i nasilja

Pokreti #Metoo i #nisisama borbe su protiv svakog oblika nasilja
Posljednjih dana regiju su preplavile vijesti o srpskoj glumici Mileni Radulović, koja je, uz još nekoliko kolegica, prijavila svog učitelja glume i redatelja Miroslava Miku Aleksića za seksualno nasilje. Njena ispovijest otvorila je Pandorinu kutiju, koja se proširila na druge države regije, pa tako i u Hrvatsku. Svoja su iskustva počeli dijeliti hrvatski umjetnici i studenti, koji su ukazali kako seksualno i drugo nasilje ne poznaje struku niti spol, no definitivno poznaje kritiku...

Naime, paralelno s onima koji su dali podršku glumici, javila se i „oporba“, oni koji ne odobravaju sam čin silovanja, ali se pitaju što je čekala toliko dugo. Upravo je to ključno pitanje. Što mi svi čekamo toliko dugo i zašto ne reagiramo kad vidimo da netko nekoga ponižava, zadirkuje, zlostavlja na psihičkoj, fizičkoj ili nekoj drugoj osnovi? Zašto još od vrtićke dobi osoba koja je zlostavljana ili koja se suprotstavi glavnom vrtićkom „bullyju“ ostaje sama? Razdoblje osnovne škole mnogima je bilo prilično izazovno i rijetke su osobe koje se nisu susrele s pogrdnim nazivima, pričama, raznim situacijama. Kada se u osnovnoj školi događaju slučajevi uznemiravanja, pa i seksualnog, češće se savjetuje da žrtva promijeni školu, a počinitelju se uglavnom ravnatelji i psiholozi ne bi htjeli zamjerati jer on dolazi iz disfunkcionalne obitelji, bogate obitelji ili neke treće vrste, koja nije pogodna za „obračun“.


A slično je i u odrasloj dobi gdje se nerijetko susrećemo prvenstveno s psihičkim zlostavljanjem na radnom mjestu ili pak usred dana, na javnim površinama. Koliko puta smo doživjeli „tramvajske pervertite“ u akciji? Koliko puta ste osjetili nelagodu hodajući ulicom dok slušamo razna dobacivanja? Također, jednako zastrašujuće, koliko puta smo reagirali kad je osoba do nas doživljavala maltretiranje, čak i nakon što smo mi sami imali iskustvo s tim? Nismo, naravno, jer nas se učilo da se „maknemo od budale“. Kad je u pitanju radno mjesto, dušobrižnici će to posprdno nazvati 'pozitivnom borbom spolova' ili pak zlostavljače 'karijeristima' koji ne prezaju na putu prema vrhu, no u srži nisu ništa bolji od spomenutog školskog bullyja. Jednako nezreli, a daleko pametniji i manipulativniji. Najtragičnije u svemu tome je da cijeli tramvaj, razred ili firma sluša kako se omalovažava nekoga, a ako to radi nadređena osoba, ne izostaje ni smijeh kolega kao oblik podrške zlostavljaču koji je iznad svih. Jer, „ne bi se šteli zameriti“.

Na jednom od prvih novinarskih zadataka prisustvovala sam probi jednog studentskog projekta, na kojem su sudjelovali studenti svih akademija u Zagrebu i TTF-a. Ono što me najviše zgrozilo bilo je ponašanje redateljice prema studentima solo pjevanja koji su imali glavne uloge. Psovanje, komentiranje njihovog izgleda, ismijavanje djevojke koja nije bila dovoljno zavodljiva po mišljenju dotične, kolutanje očima i pobjedonosni osmijeh kad se ta ista djevojka rasplakala pred svima nasred scene. Reakcija kolega? U trenutku kad se počela smijati redateljica, počeo se smijati ostatak profesora-mentora i kolega studenata. Kad sam kasnije prilikom uzimanja izjava pitala je li i inače tako na probama, takav odnos prepun psovanja i omalovažavanja, rekli su mi: „Ma to je njen stil. Treba li se omalovažavanje druge osobe, štoviše mlade osobe na početku karijere i studiranja, smatrati stilom? Nije li cijeli ansambl trebao stati uz kolegicu studenticu, kao i sve one koji nisu u prvom pokušaju zadovoljili zahtjeve redateljice? Jer, da su svi reagirali, redateljica (a k tome i profesorica na Akademijama) bi se vjerojatno povukla. Da su joj sve tri postave „otkazale poslušnost“ možda „njen stil“ ne bi postao stil, nego bi shvatila da to nije normalna komunikacija sa suradnicima.

Kad sam godinama kasnije susrela neke od tih studenata, rekli su mi da im je izazovno raditi s dotičnom, baš zato što je hirovita i „kad te uzme na zub, gotov si“. Zato joj se nitko ne želi zamjerati. Jer svima treba ta dvojka, taj prolaz kolegija. Kasnije, kad dobiju diplomu, svima treba ta uloga, ta predstava, to iskustvo. Uvijek nalazimo izliku za toleriranje „stila“. Svjesni kako je tržište na kojem rade ograničeno, brojni umjetnici šute i trpe. Često se u sklopu opernih audicija od pjevačica traži da pošalju nekoliko fotografija kako bi redatelji vidjeli uklapaju li se fizički u ulogu. Iako je jednim dijelom to svakako potrebno, budući je opera glazbeno-scensko djelo, pa baš i nema smisla da umiruću mladu djevojku koja u libretu ima 40-ak kilograma glumi odnosno pjeva pjevačica koja je ugodno popunjena, jedra i puna života. No baš zato je ovaj je uvjet problematičan jer se za muške pjevače gotovo nikad ne raspisuje. Zar je vjerodostojno da likove mladića pjevaju sredovječni muškarci kraj mlade partnerice koja pjeva ulogu djevojke?
Prvi put se o takvom odnosu u glumačkom i pjevačkom svijetu počelo javno govoriti prije nešto više od tri godine, kada su u The New York Timesu i The New Yorkeru objavljene optužbe protiv filmskog producenta i holivudskog moćnika Harveya Weinsteina. Čovjek koji je koristio svoj položaj kako bi ucjenjivao i seksualno iskorištavao žene imao je svoje pomoćnike – one koji su se smijali kad se on smijao, one koji su šutjeli kad je ponižavao, iako su znali da to radi. Godinama su njegovi vozači prevozili žene na „poslovne sastanke“ u hotelskim sobama, međunarodno priznati odvjetnici sastavljali ugovore o tajnosti kojima su se žrtve ušutkavale, Weinsteinovi asistenti koji su djevojke zvali na audicije i obećavali im posao u filmskoj industriji. Prva je o njegovom seksualnom zlostavljanju progovorila glumica Rose McGowan, nakon čega je krenuo pokret #MeToo. Sam naziv pokreta stvoren je zahvaljujući statusu glumice Alysse Milano na Twitteru, koja je napisala: Kad bi sve žene koje su seksualno uznemiravane ili napadnute napisale 'Me Too' kao status, ljudi bi mogli dobiti osjećaj veličine ovog problema.“ Weinsteina je za prisilni seksualni odnos tužilo još 105 žena, a danas je on osuđeni seksualni zlostavljač, koji će iduće dvadeset i tri godine provesti u njujorškom zatvoru Rikers.

Upravo je ovaj pokret pokrenuo pitanja oko pristanka na seksualni odnos i zloupotrebe moći. Ono što su Weinsteinovi odvjetnici govorili u njegovu obranu, a što govore i branitelji Miroslava Mike Aleksića – zašto su te djevojke i žene nakon silovanja s njim održavale prijateljski odnos? Zašto su šutjele? Kako bi si osigurale nastavak karijere?



Vremenom je sve više žena počelo govoriti o moćnim muškarcima koji su koristili svoj položaj i prelazili granicu zdravog poslovnog odnosa. Javno su progovorile i balerine, između ostalih solistice The New York City Ballet i učenice prestižne londonske The Royal Ballet School. Iako je balet ples i samim time za svoju izvedbu iziskuje više dodira od većine drugih profesija, jasne su razlike između profesionalnog odnosa i zlostavljanja. Balerine su optužile svoje učitelje, pedagoge, koreografe, pa i kolege za uznemiravanje. Optužbe za vrijeđanje i fizičko zlostavljanje balerina u nekoliko su navrata pratile i jednog hrvatskog baletnog pedagoga i koreografa, prvi put u zagrebačkom HNK, a kasnije i s balerinama u splitskom HNK. Vrijeđao ih je, omalovažavao pred cijelim ansamblom, ali zbog njegovog položaja rijetko se koja odlučila doista podići tužbu jer je to uglavnom značilo i kraj njene plesačke karijere u Hrvatskoj. Nitko se nije usudio niti stati uz kolegice, zbog straha da će biti marginaliziran.


Što mi svi čekamo toliko dugo i zašto ne reagiramo kad vidimo da netko nekoga ponižava, zadirkuje, zlostavlja na psihičkoj, fizičkoj ili nekoj drugoj osnovi? Zašto još od vrtićke dobi osoba koja je zlostavljana ili koja se suprotstavi glavnom vrtićkom „bullyju“ ostaje sama? Upravo zbog nas ostalih, pasivnih sudionika koji svojom pasivnošću dajemo za pravo zlostavljačima, žrtve šute. Neke dugo, neke zauvijek. Kada idući put budete prisustvovali nečijem omalovažavanju, sjetite se da su #MeToo i #nisisama puno više od heštega ispod vaše Instagram slike. Oni su riječi koje vrište iz očiju omalovažene osobe. Hoćete li reagirati?
Foto: Unsplash, Instagram, Youtube
Objavljeno: 29.01.2021. u 10:51

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p