MATEA MARTEK

Kako je to nastupati u Berghainu - 'najboljem klubu na svijetu'?

S poznatom osječkom DJ-icom Sunčicom Barišić o Berghainu, karijeri, glazbi...
sunčica barišić insolate
M
oraš izgledati kao da stvarno želiš ući. Nije dobro da te ekipa na ulazu vidi s bocom cuge u ruci. Crna boja odjeće dobro prolazi. Prouči time table i znaj kojeg DJ-a si došao poslušati. Samo budi svoj.


Komadićak je ovo uputstava o tome kako ući u berlinsku instituciju techna, koja se poput seoskih legendi prenose s partyja na party, s aftera na after i s jedne odbijene duše do druge, dok koračaju taj "walk of shame" u nedjelju, tamo negdje oko ručka, ostavljajući iza sebe pedesetak metara dugačak red duša punih nadanja i apetita gladnih slobode. Šifre ulaska koje su rodile godine djelovanja kluba na spoju Kreuzberga i Friedrichshaina dijele se na forumima, tiskaju u kojekakvim vodičima, bajke se pričaju na afterima, po najvećim se svjetskim medijima natipkavaju riječi i riječi bespotrebnih analiza, no unatoč svemu tome, Svena Marquardta i njegov tim nepokolebljivih doormana se nije uspjelo slomiti. Neokrhnuti najezdom turista, ljubitelja elektronike po potrebi i epova koje se slažu na temu "najboljeg kluba na svijetu", i dalje provode politiku koja je od kluba u bivšoj elektrani učinila ono što on danas predstavlja - nedodirljiv, monumentalan, nepretenciozan svemir za sebe, utjelovljenje njemačkog techna, misterij i kulturno dobro, nedjeljnu misu i religiozno iskustvo, sjecište supkultura i percepcija, mjesto koje ne tolerira glupost, ali nudi i besramno zagovara slobodu.

sunčica barišić insolate
Jedna je mlada dama prije nekoliko dana ne samo ušla među veličanstvene zidine Berghaina, već je i stala na sjecište najvažnijih koordinata ovog berlinskog zdanja, na sam tron - DJ pult. Sa svojim je prepoznatljivim techno zvukom zatresla hedonističkim hramom Michaela Teufelea i Norberta Thormanna, prodrmala sve atome i neurone publike, potaknula kolanje serotonina na mrakom ispunjenom plesnom podiju, prekriživši istodobno i s vlastite liste jednu od najvećih želja. Donedavno poznata pod imenom Miss Sunshine, danas Insolate, poznata je osječka DJ-ica i producentica Sunčica Barišić po prvi puta 24. lipnja zasvirala u Berghainu, pridruživši se impresivnom klubu najboljih iz svijeta elektronske glazbe, kao što su Marcel Dettmann, Ben Klock, ali i naš Petar Dundov, jedini koji je bojama domaćeg techna šarao golim betonskim zidovima Berghaina. Nakon 20 godina stvaranja, predanosti i ljubavi koji su urodili impresivnom karijerom, Sunčica je Dimensionsu, Exitu, Tomorrowlandu, Tresoru, Rex klubu i inim zvijezdama na njenoj impresivnoj perjanici nastupa pridružila i notorni Berghain. Mi smo o tom iskustvu željeli doznati sve, pa smo Sunčicu natjerali da nakratko pobjegne iz Osijeka i pridruži nam se na uzavrelom zagrebačkom asfaltu.

"U jednom su me intervjuu pitali što je za mene sloboda i ja sam rekla Berghain. Taj je klub mjesto na kojem mogu biti ja, gdje me nitko ne gleda, nitko me ništa ne pita, mogu čuti što želim, ponašati se kako želim, ovdje se nalazi najbolji sound na svijetu i tu se doista osjećam slobodno. Isti sam taj odgovor spominjala cijelo vrijeme za mog boravka u Berlinu i Berghainu. Sada, kada sam tu cijelu priču mogla zaokružiti i vidjeti je s druge strane, svirati i osjetiti energiju publike... Bio je to doista emotivan trenutak."

sunčica barišić insolate
"S obzirom na to da večer traje od subote od ponoći do ponedjeljka ujutro, pretpostavila sam da ću dobiti termin od ponoći do 4 ujutro, pošto sam prvi puta tamo, no iznenadili su me tako što su me stavili u jedan od jako dobrih termina, od 9 ujutro do 13 sati. Tako da sam se pet mjeseci lagano pripremala i vježbala za otvaranje, kada je set nešto drugačiji, prikupljala glazbu, vadila stare ploče, pa kada su mi rekli da sam dobila svojevrsni prime time, cijeli mi se koncept promijenio i nastupio je raspad sistema. U mjesec dana sam morala sve mijenjati i zaista sam vježbala, nije bilo šale. U subotu poslijepodne sam pak imala soundcheck, pokazali su mi sve i ostavili me na 15 minuta samu, što mi je puno pomoglo. Bila sam zaista nervozna. Uvijek govorim kako se nikad nisam nijednoj osobi divila niti sam je posebno željela upoznati, nisam imala nekog DJ-a koji mi je bio idol, no Berghain je mjesto na koje sam oduvijek željela doći svirati, moj najveći san. Tako da sam se tresti do mile volje mogla na toj probi, mogla sam se priviknuti na masivan sound, na ogromne zidove i prostranost, pa da kada sam u nedjelju ujutro došla na mjesto radnje bila sam potpuno opuštena. A bilo je zaista predivno. Publika je bila sjajna i uživala sam u svakoj sekundi, a četiri su sata prošla u trenu. Jedino što mogu reći jest da se jedva čekam vratiti svirati."

Posljednja je pjesma u setu označila i jedan od najboljih joj trenutaka nastupa. S obzirom na to da je Berghain mjesto koje ponajprije slavi glazbu, i to onu iz svih era, Insolate je pečat na svojih svojih četiri sata techna na tronu hrama elektronike dala stvari iz '93., No Limit od 2 Unlimited, simbolički i na krilima emocije koju sama povezuje s ovom institucijom.

"Berghain je mjesto gdje se trebaš držati nekih pravila i gdje trebaš poštivati klub. Ako poštuješ klub i ako se ponašaš normalno, nemaš nikakvih problema. Kad je riječ o organizaciji, funkcionira kao svaki drugi klub na svijetu. Ja sam ovog puta imala priliku proći nekim drugim putem, vidjela kako izgleda s one druge strane, strane izvođača. Kad je pak riječ o statusu kluba, mislim da mu svi elementi podjednako pridonose, no vjerujem da je najveći faktor ipak sloboda. Činjenica da se možeš ponašati kako želiš. Ako negdje žene imaju pravo raditi što žele, to je u Berghainu. Muškarci ih tamo ne tlače, one ne moraju promišljati kako će se obući i kako će se ponašati. Svi su orijentirani isključivo na muziku i sve je predodređeno glazbi i plesu. To je ta, nazovimo, formula uspjeha. Jasno, doprinosi i činjenica da ne puštaju sve unutra. Neki ljudi naprosto ne pripadaju tamo. Mnogi dolaze zbog pomodnosti, ne slušaju techno ili house no žele reći da su bili u Berghainu. Tada će možda na vratima netko vidjeti da je bolje da ne uđu, jer nije to za sve i ne treba biti za sve."

sunčica barišić insolate
Glazbeni potpis i predani rad koji su se danas savršeno uklopili u zvuk i značaj Berghaina, Sunčica je počela klesati prije 20 godina, kada se prvi puta, s 14 godina, zatekla na plesnom podiju osječkog Arsa, na samom začetku onoga što će izrasti u osječku scenu, danas produktivnu i jaku zahvaljujući nekolicini zaljubljenika u glazbu, predvođenih upravo našom nasmijanom i otvorenom sugovornicom neodoljivog, vraški toplog slavonskog naglaska.

"Smjela sam tada biti vani do 22 sata, no srećom partyji su počinjali u 19 sati pa sam imala vremena čak i poslušati jednog ili dva DJ-a. Kao posjetitelj sam dolazila u Ars, tj. kao dijete, s matineje na party. Roditelji su mi bili strogi tako da sam kući dolazila ni minute nakon 22, no uspjela sam se upoznati s ljudima pa sam sa 16 prvi put zasvirala. Sa 17 sam dobila prvu rezidenciju u klubu Oxygene. Bio je to tada hobi, zaljubljenost u glazbu. Trenutak u kojem sam prvi put osjetila da će ovo biti i moja profesija bio je dan kada sam mami rekla 'Okej, ići ću na fakultet i završit ću ga zbog tebe, no muzika je ono čime ću se baviti.' Mislim da sam imala 18 ili 19 godina i maksimalno sam se okrenula glazbi. To je bilo ono za što sam znala da ću raditi do kraja života. To je bilo to, idem all in, nema drugog plana, neće postojati ništa drugo. Puno sam tada putovala, svašta slušala, tražila se glazbeno, a 2000. je bila godina u kojoj sam se potpuno predala technu i pustila ga da postane i ostane moja ljubav do danas. U toj sam godini imala i prvu internacionalnu gažu, do tada sam radila po cijeloj Hrvatskoj."

sunčica barišić
Po novu se glazbu u to doba išlo do Zagreba, Pečuha ili Budimpešte. Svirali su se vinili, a ploče su se naručivale od "čovjeka u Zagrebu koji bi ih slao do Osijeka na preslušavanje, nakon čega bi se one nepotrebne vraćale natrag." U tom periodu "prije interneta", Sunčica je potiho i predano radila, nenametljivo kreirajući svoj zvuk koji je danas upisan u temelje domaće techno scene i kojeg će godinama poslije zasvirati u svojim setovima velikani poput Bena Simsa, Normana Nodgea ili Truncatea. Bio je to polagan i siguran proces učenja za onu energičnu i u glazbu zaljubljenu tinejdžerku iz Osijeka čijim krvotokom teče mračni, istovremeno energični, melodični i emocijom nabijeni techno, kao potpuni kontrast njenoj veseloj naravi i širokom osmijehu. "Uživala sam u svakom koraku. Nisam doživjela instantni uspjeh, nije mi sve došlo odjednom i nije mi bilo poklonjeno, sve što sam napravila sam i zaslužila i mislim da sam u datom trenutku bila i spremna za to", otvoreno mi priča dok pod suncobranom u Teslinoj ispijamo svoje kave, a turisti prolaze neometani sparinom samog kraja lipnja, ne sluteći baš ništa o cijelom jednom novom svemiru u koji me uvela ova topla Osječanka. Istom kozmosu u kojem nedostajalo nije uspjeha, kao ni stigmi, dvojbi, loših trenutaka, vaganja i skorih odustajanja.

"Osijek je mali grad, zabačen, teško je bilo djelovati, i on se nikako nije mogao sam podignuti. Ljudi te ozbiljno ne doživljavaju jer si žena, pa se ti deset puta više trudiš, no na kraju to dobro i ispadne jer daš maksimum i pokažeš sve što možeš. Bilo je besanih noći, mračnih misli, propitkivanja nepoštenosti svijeta, perioda kada nisam imala gaža, kada se u Hrvatskoj nije slušao techno... No sve to prođe, nešto se prelomi u tebi, doživiš katarzu, doneseš odluku i dobre stvari se izrode iz loših stanja..."

Dobra stvar je u slučaju Miss Sunshine te davne 2006., na sjecištu odluka, bio Marko Volster, danas životni i poslovni partner s kojim se zaputila u dotad neistražene teritorije. Umjetnički je dvojac počeo raditi na produkciji i nova su se vrata ubrzo počela otvarati. Produciranje je, kaže Sunčica, promijenilo sve. Isprva nauka koju su istraživali sami, internetu zahvaljujući, rezultirala je zajedničkim EP-jem, potom i samostalnim izdanjem Sunčice. "Imala sam osjećaj kao da mi se dijete rodilo, kao da je sve napokon dobilo smisao. Kad je ta ljubav izašla iz mene, nisam se više mogla zamisliti bez produkcije. Tu sve izlazi iz mene i to je moja terapija." Nakon gomile izdanja i doprinosa domaćoj glazbenoj sceni i nastupa diljem svijeta, konstantno je inoviranje Miss Sunshine naposljetku dovelo i do nove ere, one pod novim aliasom i pred novim poglavljem u životu i karijeri.

"Prije tri godine sam upoznala DJ Deepa iz labela Deeply Rooted koji mi je, nakon što je slušao i puštao neke moje pjesme, ponudio da napravim EP za njegov label. Naravno, pristala sam i taj proces rađanja EP-ja je trajao nekih deset mjeseci. Poslala sam mu sve zajedno 16 ili 17 pjesama od kojih je on odabrao 4. Uz to, predložio mi je izdanje pod drugim imenom, kako bih se umjetnički opustila i možda probala nešto novo. Pristala sam i tako je nastala Insolate. Uz to, nakon cijelog tog procesa i rada na tom izdanju, pa i dobrim kritikama koje sam za njega dobila, saznala sam da postoji još jedna Miss Sunshine, nešto novija DJ-ica. Ljudi su me počeli mijenjati s njom, pogotovo u Berlinu gdje sam bila dosta aktivna i gdje sam gotovo svaka tri mjeseca svirala u Tresoru. Cijela me ta situacija mučila, a kako mi se nije dalo dizati tužbe i uz to sam osjetila da sam možda i prerasla Miss Sunshine, svidjelo mi se kako su se stvari oko Insolate zarotirale, odlučila sam promijeniti alias. Zvuk nije toliko drugačiji, techno je i dalje srž, no to nije ni bio cilj. Spremna sam za sljedeću etapu i zato je došlo novo ime."

sunčica barišić
U revijalnom tonu Sunčice, onom prirodnom, neisforsiranom i popločenom radoholičarskom naravi, stigao je i label Out of Place, svojevrsno "glazbeno dijete" Marka Volstera i nje. Label baziran na vinil izdanjima i familijarnim zvukovima, izrodio je dosad dva EP-ja, Markov i onaj s potpisom Insolate, a širenje se može očekivati skoro, kada će izaći pjesme Developera i Miltona Bradleyja te Francoisa X-a, Marka i još nekoliko izvođača. Simultano, osječka scena nikad nije bila življa i glasnija nego danas. Razlog tome? Klubnacht, potom i TRAUM, između ostalog.

"Jedno poslijepodne smo svi zajedno sjedili, pili kavu i kukali kako se u Osijeku ništa ne događa. Tada smo shvatili da ako to ne činimo mi, tko bi trebao nešto napraviti? Ja sam bila na sceni već nekih 16 godina i shvatila sam da ako ja ništa ne radim po tom pitanju, nemam se pravo ni žaliti da se ništa ne događa na sceni. U to vrijeme nitko nije slušao techno u Osijeku, no odlučili smo da ćemo krenuti s malim projektom imena Klubnacht u klubu Epic. Potom smo našli prostor hangara na sportskom aerodromu, a kako se sve razvijalo dobro odlučili smo nakon nekog vremena napraviti i nešto veći projekt gdje ćemo zvati i strane goste iz techno svijeta. Nazvali smo ga TRAUM, kao ideju da oživimo uspavanu osječku scenu jer TRAUM na njemačkom znači san."

sunčica barišić insolate
Pod istim suncobranom, samo s praznim šalicama kave na stolu i nekim novim turistima u prolazu, prebacujemo u prvu i nalazimo se usred sadašnjeg momenta. U njemu, nepostojeća nostalgija i minimum odmora kod Sunčice, maksimum oduševljenja kod mene. Priča mi kako se odmaknuti od posla jedino može na silu, a kada ponestane inspiracije ili se dogodi burnout (uz produkciju, gaže, organizaciju evenata, vlastiti booking i promociju, zaista?!), tu je Marko kao spas i poticaj. A tu je i Berlin, punjač baterija i Sunčičina vječna inspiracija, na meniju po potrebi.

"Da si me pitala prije par godina, kada još nismo počeli razvijati TRAUM, rekla bih ti kako je grozno dosadno, no sada iskreno govorim kako mi je ovo aktualno ono najbolje vrijeme. Doista ne žalim za prošlim vremenom. Ako imaš nešto kvalitetno za ponuditi, ne sjediš i ne žališ se već kreneš raditi."

Ne zaobilazimo ni dobri stari klasik - u Hrvatskoj se od glazbe ne može živjeti. Problem ili opravdanje? Ovo drugo, reći će mi ova žena u vječnom pokretu. Ne drži ta vodu, kaže pjevnim naglaskom, potkrepljujući tvrdnju samom sobom.

"Potrebno je puno, puno truda. Ako misliš da ćeš sjediti kod kuće i raditi super produkciju i nadati se da će te netko primijetiti, neće. Moraš biti i glasan, prisutan, moraš se promovirati sam ako nemaš agenta koji će to raditi umjesto tebe... No, uvijek ima šanse za izdvojiti se, dapače, mnogi veliki DJ-evi rado otkrivaju svježe nove talente, puštaju stvari koje još nitko nije čuo... Moraš biti zanimljiv. Ima previše ljudi koji se time bave i ne možeš 20 godina biti samo DJ, već se konstantno inovirati.“

I baš ovdje upada savršeno ta tvoja ekonomija...

"Totalno! Uvijek govorim da ako i nisam taj marketing i menadžment iskoristila nigdje, iskoristila sam ga na sebi i svojoj karijeri. Vidi, u životu nisam radila nijedan drugi posao osim glazbe. Moj je glavni pokretač bila ta ljubav i spoznaja, odnosno odluka da ću ustrajati u glazbi premda bila gladna. Takvih je trenutaka zaista i bilo, onih kada gaže nisu bile na vidiku, no onda bih odlučila još više zagristi, iskoristiti vrijeme za rad i crpila bih energiju iz tih težih momenata. Prepustila bih se i izvukla što mogu. Čak je teže doći do inspiracije kada ti je dobro u životu i kada je sve fino posloženo. Nije čudo da su oni najtužniji i najdepresivniji pisci i umjetnici najbolja djela stvarali."

A što je s hiperprodukcijom? Demokratizacijom glazbe, lakom dostupnošću i površnom konzumiranju? Ipak si ti započela u jednoj drugoj eri, kada se glazba plaćala i kada je ulaz u industriju bio teži od jednog YouTube videa...

"Mislim da je to sve normalan razvitak i da bi svi trebali biti sretni što imamo više izbora, više mjesta za raditi, više platformi za izdavanje glazbe... Uvijek možeš odabrati želiš li to ili ne želiš. Zalažem se za kvalitetu, a nećemo se lagati, smeća je bilo i kad su se isključivo ploče izdavale... Čak mi se ni ne sviđa kako je to prije izgledalo jer kao da je neki elitizam bio na snazi. Morao si tada imati opremu, puno više hardwera, pa tko je imao novaca si je to mogao i priuštiti. Nisi imao pravo raditi muziku ako si bio neki srednji stalež jer ti je to bilo nedostupno. Danas se sve demokratiziralo i jasno da dolazi do hiperprodukcije no mi smo tu da izaberemo što nam je dobro i ono što nije. U svakom slučaju, lijepo je da svi imamo priliku raditi."

sunčica barišić insolate
Teško je iz ove mlade dame izvući nešto što nije pozitiva, no tako je to kad posla imaš s nekim tko voli ono što radi i tko je svjesno izabrao da tim putem želi koračati u dobru i u zlu. Nema definiranja, nema puno filozofiranja, nema zamjeranja, no ima mnogo intuicije i dobrog osjećaja. Ima fer igre, iskrenosti i slušanja same sebe. Unutarnji kompas je i savjetnik, i agent, i PR-ovac, on je i gaža u Berghainu, ona na Tomorrowlandu i u Tresoru, on je tih 20 godina i status na sceni, on je i label, i EP, i klupske večeri. A techno? On je samo "malo više od glazbe i profesije", on je "zatvaranje oči i prepuštanje", on je iskra koja pokreće cijeli taj sunčani sustav zvan Insolate.


Foto: Marko Volster, Dario Dunaj, Krsto Vulović, Domagoj Oklopčić
Objavljeno: 02.07.2017. u 09:00

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p