By Doris Ostreš, 10.12.2021.
Moram priznati da od svih perioda u godini, prosinac zajedno sa nadolazećim blagdanima ima posebno mjesto u mom srcu. Je li je to zbog lampica, činjenice da češće na ulici susrećem obitelji koje provode vrijeme zajedno, uživajući u fritulama i ostalim blagdanskim slasticama, ili pak zbog ukrašenih izloga pored kojih je nemoguće loše volje čekati tramvaj, prosinac kao takav zaista unosi jednu posebnu atmosferu kojoj je teško oduprijeti se. U prosincu svijet izgleda kao mjesto 'ljubavi i mira', dobre energije i iskrenih želja, no sva ova uglancana vanjština pada u vodu kada samo jednom nogom zakoračimo u onaj drugi svijet, onaj virtualni...
Iz blagdanske groznice nas je, kao hladnom vodom, jučer probudila vijest o tragičnoj smrti poznate srpske Youtuberice Kristine Đukić Kike, koja je u svojoj 21. godini života, prema pisanju srpskih medija, odlučila da za nju na ovom svijetu više nema mjesta te si je oduzela život. Osim po zavidnom broju pratitelja na društvenim mrežama i zabavnom sadržaju kojeg je plasirala putem istih, Kristina je u javnosti bila poznata kao netko tko je unazad 5 godina prolazio kroz konstantan i nemilosrdan cyberbullying. U ljudskoj je prirodi kada dođe do ovakve tragedije, da se propitkuju razlozi zbog čega je do iste uopće i došlo, a što je s druge strane vrlo nezahvalno jer odgovore na brojna pitanja koja imamo, pa i samo kao neposredni promatrači, ne možemo dobiti. Činjenica jest da su brojni razlozi zbog kojih netko odluči okončati svoj život te bi bavljenje istima prepustila struci, no ono na što ne bi smjeli zažmiriti jest onaj maleni udio koji je vrlo vjerojatno kumovao u toj odluci, ona kap koja je možda prelila prepunu čašu, a to je cyberbullying.
Napretkom tehnologije kojom se toliko volimo hvaliti, kao i društvenim mrežama koje više ne spadaju u kategoriju 'slobodnog vremena' jer su već odavno postale sastavni dio naše svakodnevice, pisana riječ postala je puno važnija od osobnog kontakta koji gotovo da više i ne postoji. Činjenica jest da danas živimo u komunikacijskom selu u kojem baš svatko smatra da ima pravo izraziti svoje mišljenje, iako ga za isto baš nitko nije niti pitao te zahvaljujući osjećaju sigurnosti i anonimnosti kojeg pruža tipkovnica, iz nje proizlaze riječi koje uživo nikada ne bi mogli izgovoriti drugoj osobi. Iako je cyberbullying kao društveni problem toliko duboko ukorijenjen da smo isti sigurno svi barem jednom doživjeli i osjetili na svojoj koži, postoje oni kojima kao da svakodnevno primanje najružnijih uvreda stoji u opisu posla.
Javne osobe, kao i osobe koje se bave novim, modernim zanimanjima koje je taj isti napredak tehnologije i iznjedrio, poput Youtubera, Influencera, a u posljednje vrijeme i Tik Tokera, društvo toliko dehumanizira da je gotovo nemoguće pronaći objavu ispod koje nema barem jednog hejt komentara. Kao da se iza tog objavljenog sadržaja ne nalazi stvarna osoba od krvi i mesa, dopuštamo si napisati sve ono što možda uopće ne možemo niti izgovoriti, pakirajući najružnije riječi i uvrede u dobro poznati moto svakog cyberbullyja „imam pravo na svoje mišljenje.“ Mnogi će reći da je to cijena nekog javnog posla i davanja vlastite intime na pladnju, držeći se onog stava „ako se ne znaš nositi s time, nemoj u takav posao niti ulaziti“, no zar zaista trebamo graditi svijet u kojem treba imati 'debelu' kožu da se bavimo poslom kojeg volimo i koji nam dobro ide? Kada smo postali toliko komotni da osobi koju ne poznajemo napišemo riječi za koje znamo da bole; riječi koje možda mogu i ubiti?
Kristina je o problemu cyberbullyinga javno progovarala u nekoliko navrata, a gdje se njezin apel u medijima prezentirao kao sadržaj koji bi trebao zabavljati mase. Također, u jednom je intervjuu rekla kako često dobiva prijetnje i uvrede preko društvenih mreža te da nekada pomisli kako je bolje da ne izlazi iz kuće da joj netko ne bi nešto nažao napravio. Mediji kao kanali koji utječu na naše mišljenje i izgrađuju naše stavove, također snose dio odgovornosti zašto se osjećamo toliko slobodno uputiti ružne riječi osobi čiji način života ili neke odluke ne podržavamo jer se javna lica uporno prikazuju kao boksačke vreće koje zaslužuju naše frustracije. Clickbait naslovi i nelaskave fotografije sasvim su dovoljni da se bujica hejta rasplamsa u komentarima - jer ipak nekako treba 'nabijati' klikove, pa makar i kroz cyberbullying.
Da je cyberbullying tema o kojoj se definitivno više treba pričati te problem koji je toliko kompleksan da mu je teško dokučiti glavu i rep, slaže se influencerica i studentica psihologije Anja Dujaković: „Po meni je najveći problem mogućnost anonimnosti na internetu, portali koji svojim člancima pozivaju na mržnju i nedostatak edukacije u školama o cyberbullyingu kao i nedostatak edukacije o novim zanimanjima (influencer,youtuber…). Također, mislim da se premalo priča o tome jer se obično krene pričati tek kad se dogodi neka tragedija. Kao i svi kolege, bila sam barem jednom meta cyberbullyinga, a moja je poruka za čitatelje- Nemojte pisati stvari na društvenim mrežama koje nikad ne biste rekli toj osobi uživo! Ako dobijete neki ružan komentar i/ili uvredu, nemojte to primati k srcu (imajte na umu da zdrave ličnosti ne ostavljaju takve komentare). Nasilje na društvenim mrežama treba shvaćati ozbiljno i ako je potrebno prijaviti ga jer ne smijemo zaboraviti da je govor mržnje kažnjivo djelo!“ – dodaje Anja.
Svoje iskustvo s cyberbullyingom podijelila je i influencerica Karla Zelić, koja svoju platformu pod umjetničkim imenom 'Superbabekillah' koristi za progovaranje o društveno važnim temama, baš kao što je i ova: "Smatram da je cyberbullying tema o kojoj se definitivno premalo govori, osim kada se dogode tragedije do kojih je online bullying doveo, a takvih je nažalost, sve više. Mislim da ogroman problem leži ne samo u pojedincima, nego i medijima i portalima koji svojim clickbait senzacionalističkim naslovima potiču negativne komentare, posebno za influencere. I sama sam doživjela ružne komentare, gnjusne laži i prozivke ali srećom količina podrške i ljubavi koju dobivam daleko je veća, pa na mene takvi komentari ne utječu, ali nije ih lijepo citati. Strašno je koliko mržnje, frustracija i gnjeva ljudi upućuju skriveni iza tipkovnice, ne znajući s cime se određena osoba možda bori. Čemu? Zašto? Zar nije jednostavnije zaobići sadržaj koji ti se ne sviđa? Nadam se da će se o ovoj temi više govoriti, ali ne samo kad je, nažalost, prekasno.„- objašnjava Karla.
Umjesto prostora u kojem se možemo opustiti i uživati u sadržaju koji nas zanima, nasmijava ili inspirira, društvene mreže se sve češće pretvaraju u toksična mjesta zbog kojih i po nekoliko puta zoomiramo fotografiju koju ćemo objaviti i važemo riječi koje ćemo napisati, a sve kako slučajno ne bi zapeli za oko dežurnom bullyju. Kao osoba koja je odrastala u vremenu kada pojam društvenih mreža nije niti postojao te se vršnjačko nasilje uglavnom odvijalo u 'stvarnim' situacijama, od svog bulija nekako si i mogao pobjeći, dok si danas s njim prisiljen probuditi se i otići spavati jer te može uznemiravati u bilo kojem trenutku. Također, broj cyberbullyja puno je širi jer nerijetko ostavljanje negativnih komentara na društvenim mrežama izaziva lančanu reakciju gdje se internetski zlostavljači nadovezuju jedan na drugoga, stvarajući tako dojam kod žrtve da je prepuštena samoj sebi. Kada govorimo općenito o zlostavljanju, krucijalan problem je taj što je uvijek naglasak stavljen na to da žrtva mora pronaći način kako da se s tim problemom izbori, dok zlostavljači prolaze nekažnjeno. Od toga da dijete koje je doživjelo bullying mora mijenjati školu jer se na zlostavljače 'ne može' utjecati, do toga da žrtve obiteljskog nasilja moraju spas tražiti u sigurnim kućama, dok zlostavljač ostaje u toplini svog doma.
Nažalost, problem cyberbullyinga postoji od kada je Interneta, a baš kao što je teško spriječiti i iskorijeniti zlostavljanje u realnom svijetu, još je teže isto zaustaviti i u onom virtualnom. No, znači li to da šutke trebamo promatrati ružne komentare koji se nižu na nečijoj objavi ili zanemariti možda vlastito zlostavljanje jer se ono događa svakome? Naravno da ne! Baš svatko od nas može biti jedna malena promjena koja će internetski prostor učiniti zajednicom zbog koje nitko ne osjeća grč u želucu te u koju neće kročiti sa strepnjom. Mi smo ti koji određujemo koje teme su bitne, o čemu trebamo više razgovarati i pridavati svoju pažnju. S druge strane, virtualni prostor kao takav pruža jedan luksuz kojeg u stvarnom životu nemamo, a to je da sadržaj koji nas ne zanima, koji nam je glup, koji u nama izaziva osjećaj frustracije ili kojeg možda ne razumijemo - jednostavno možemo ne pratiti!
Objavljeno: 10.12.2021. u 12:13