3 književna prijedloga za ožujak

Manje televizije, više šuškanja stranicama u krevetu do dugo u noć. Manje potrošene energije na brigu i nervozu, više na biranje nove opsesije s polica knjižnice. Manje dosadnih putovanja na posao istom rutom, više ranojutarnjih lutanja vođenih perom omiljene spisateljice.

Ovako otprilike izgleda naša mantra u ožujku. Nastavljamo upijati knjigu za knjigom, a prvi saveznici u proljetnoj filozofiji su nam Semezdin Mehmedinović sa svojim koktelom savršeno serviranih emocija, Marica Bodrožić s nagrađivanom pričom o dvojbama mlade žene, a na put ćemo, redak po redak, krenuti i s junakom Zorana Žmirića. Želite li nam se pridružiti?

Semezdin Mehmedinović, 'Me’med, crvena bandana i pahuljica'

Svaki udar, politički ili srčani, dolazi neočekivano, bez najave, bez objašnjenja, i zauvijek mijenja onoga kome se dogodio. Kada udar pak preživi pisac poput Semezdina Mehme¬dinovića, neizbježno je da se ta biografska činjenica pretoči u jedinstvenu, neponovljivu prozu. Srčani udar u pedesetoj, na prelasku iz jedne životne dobi u drugu, mijenja ne samo osobu koja ga je doživjela već i njegove najbliže. Takve rubne situacije oni su trenuci kada se svatko zapita što i kako dalje.

Me’med, crvena bandana i pahuljica najintimnija je knjiga Semezdina Mehmedinovića, koja kroz naizgled svakodnevne, a opet neobične događaje duboko ponire u međuljudske odnose, u odnose muža i žene, oca i sina. Omeđena bolnicom, iskustvom nemoći, težnjom da se shvati i prihvati promjena vlastitoga ja, prepuna empatije, ona je gotovo medicinski točna dijagnoza ljubavi u svakoj obitelji. Ovo je knjiga koju ćemo na polici držati poput najdragocjenije snježne kugle da joj se utječemo onda kada nam je najvažnije i kada smo potrebni najmilijima. Poetski eksplozivna, do srži pročišćena, Me’med, crvena bandana i pahuljica koktel je vlastitih slabosti i snaga u kojem se precizno odražavaju i izražavaju one najveće i najvažnije teme koje zaokupljaju svakoga – ljubav i smrt, sadašnjost i povijest, bolest i zdravlje, putovanje i ostajanje.

Marica Bodrožić, 'Stol od trešnjevine'

Gradovi i uspomene, povijest i ljudi – sve je to sada pred njom, na stolu od trešnjevine.
Za Arjetu Filipo fotografije rasprostrte po stolu njezine bake nisu samo u trenutku zarobljena sjećanja, one su i priče – o gradu pod opsadom, o Istri, o moru njezina djetinjstva i mladosti, o obiteljskoj tragediji i odlasku početkom devedesetih, koji je promijenio sve.

Fotografije Pariza, gdje je studirala i u novom jeziku započela novi život, one na kojima je Arik, slikar u kojega se zaljubila protiv vlastite volje, i ostali koji će joj značiti: mudri pticoznanac Mischa Weisband, Hiromi, s kojom je krojila Pariz, i Nadežda, s kojom je podijelila ljubav i bol, prijatelji zauvijek. Sada, u Berlinu, taj stol od trešnjevine, to dragocjeno drvo koje je naplavila povijest, raskrižje je na kojem se sve priče susreću da bi ispisale Arjetu, da bi joj otkrile tko je.

U Stolu od trešnjevine, romanu za koji joj je dodijeljena Nagrada Europske Unije za književnost, Marica Bodrožić snažno i uvjerljivo pripovijeda o mladoj ženi koja traži uporište u svijetu punom pukotina. Želi li doista živjeti u sadašnjosti, Arjeta Filipo morat će se uhvatiti ukoštac s dugo potiskivanom prošlosti i iskrivljenim zrcalima svojih sjećanja.

Zoran Žmirić, 'Putovanje desnom hemisferom'

Kažu da nije poznato je li uzbudljiviji i pustolovniji život vodio talijanski crtač stripova Hugo Pratt ili njegov junak Corto Maltese, čija se biografija prepričava kao da je bio stvarna osoba. Kako god bilo, nadahnuli su junaka ovog romana na pustolovinu – odnosno autora Zorana Žmirića za Putovanje desnom hemisferom. Iz poglavlja u poglavlje junak ove proze prelazi most između vidljivog i nevidljivog svijeta jer svi su njegovi prevaljeni kilometri zapravo osobna potraga u kojoj geografija sudjeluje samo da bi mapirala odgovore na pitanja koja sebi postavlja čovjek obdaren znatiželjom.

S junakom Zorana Žmirića putovat ćemo prugama, karavanama, brodovima; ploviti i hodati pustinjama, morima, otocima, tundrom, planinama i šumama; zateći se u egzotičnim okruženjima i u mističnim situacijama s osobenjacima, mudracima i umrlima koji i dalje žive, i pritom u manuskriptima i zapisima drevnih civilizacija, ali i u ljudima i u prirodi, otkrivati odgovore na pitanja o slobodi, odanosti, vječnosti, bogatstvu, prolaznosti, istini – ali i o sebi samima. Zahvaljujući uvjerljivosti Žmirićevog rukopisa, slikovitosti i zaigranoj vještini pripovijedanja, te nježnoj ironiji i duhovitosti kojom propituje univerzalne teme bezvremenskih mudrosti koje ni jedna civilizacija i ni jedno vrijeme nisu izostavili, činit će nam se da smo i sami tamo, u geografskim i metafizičkim pejzažima kroz koje nas vodi njegov junak. Do samog kraja romana vjerovat ćemo da je putovanje okvir slobode, a onda neočekivano shvatiti da sloboda nema puno veze s mogućnošću čovjeka da stavi glavu u torbu i put pod noge. Sloboda je drugdje – a gdje, otkrit ćemo na zadnjem odredištu ovog začudnog putovanja.

M.M.
Foto: Instagram (@oscarwylee)