Hladne smo zimske dane tijekom kojih je klupčanje na kauču ispod toplog prekrivača imperativ možda ostavili iza sebe, no to nipošto ne znači da je s njima nestalo i drago nam društvo tijekom istih – knjige.
Ovog travnja to nam je društvo eskapistički nastrojeno, baš kao i mi, te utjehu nalazi u putovanjima na stranicama ispisanim tintom Bekima Sejranovića, kao i u ljubavnim eskapadama kroz roman Modro, španjolske književnice Rose Regàs. Za srećom pak tragamo čitajući redak po redak knjige Naše duše u noći, Kenta Harufa, a ako je i ne pronađemo ovdje, znat ćemo da smo se barem vraški dobro opustili uz ove naslove. A to također evocira nalet pozitive, zar ne?
'Dnevnik jednog nomada', Bekim Sejranović
Dnevnik jednog nomada istovremeno je putopis, dnevnik čitanja i zbirka zapisa o svakodnevnoj borbi sa životom, koliko traumatičnoj toliko i lijepoj. Od godine 2011. do 2016., od Ljubljane, preko Osla do Zagreba i Brčkog čitamo dnevničke zapise o jednoj ljubavnoj priči i njenoj propasti; o ocu koji gotovo svakog mjeseca putuje iz Osla u Ljubljanu da vidi mlađu kćer, jer se boji da će ga zaboraviti, i o starijoj kćeri u Oslu koja očuha zove tatom, a njega po imenu; o književniku koji istodobno sudjeluje u hrvatskoj, bosanskoj i norveškoj književnosti... Pratimo i avanturu nastajanja romana koji autor pokušava paralelno pisati na 'našem' i na norveškom, slijedimo Sejranovića na brojnim književnim promocijama, festivalima i rezidencijama, pratimo njegove susrete s kolegama, prijateljima, ženama i ljubavnicama, čitamo o knjigama koje on čita.
Razapet između Skandinavije i Balkana, Bekim Sejranović ispisuje stranice o dva svijeta, i o sebi u njima i izvan njih, koje su jednako potresne, uznemirujuće i duhovite kao i najbolje stranice njegovih romana. Samo ovdje nema glavnog junaka da se iza njega bar malo skrije, tu su samo Bekim i njegovi demoni.
'Modro', Rosa Regàs
Roman Modro složena je ljubavna priča o intenzivnom odnosu punom strasti i previranja između udane novinarke Andree iz ugledne barcelonske sredine i mnogo mlađeg muškarca Martína Uresa iz provincije. Ono što počinje kao zaljubljenost i ovisnost s Martínove strane, a zaluđenost i strast s Andreine nakon deset godina postupno prelazi u uzajamno uništavanje. Pokušavajući udahnuti život napola razorenoj vezi, krenu na plovidbu Mediteranom s filmskom ekipom zajedničkog prijatelja, karizmatičnog Leonardusa (koji stoji uvijek negdje u pozadini no vječno prisutan, i koji je zapravo onaj pravi “treći” u ljubavnom trokutu) s kojim Martín, sad već cijenjeni redatelj, radi. No na povratku kući dožive havariju i prisiljeni su provesti dva dana na malom grčkom otoku, koji je iskrsnuo takoreći niotkuda, poput fantazmagorije ili oaze u pustinji. Ondje nakon apsurdnog incidenta s divljim psom i staricom Martín, nakon jedinog čina pobune, shvaća svu besmislenost svog života i otkriva da se ljubav može pretvoriti u vrlo opasan i poguban osjećaj. Tako strastvena i složena veza vrtoglavo juri prema tragediji, zaustavivši se na samom rubu litice.
Stil Rose Regàs istodobno je precizan, reduciran i liričan, opisi mora i krajolika, katkad pitomi a katkad divlji, nisu samo odraz odnosa među likovima, nego i psihološki dopunjuju njihov karakter. Spisateljičina umješnost da sitnim i naoko nevidljivim pojedinostima prida gotovo sudbinsku važnost za razvoj radnje, da kretnjama, izrazima lica, krhotinama riječi svojih likova određuje neumitno smjer njihova života, pokazuje izvanrednu nadarenost za psihološko poniranje u njihovu nutrinu i istančan osjećaj za iznijansiranu raščlambu vrlo složenih ljudskih odnosa. A grčki otočić sa svojim sablasnim obrisima, bačen usred mora, sa svojom tragičnom poviješću i malobrojnim žiteljima koji strancima djeluju nepristupačno, naglašava mračna područja ljudske duše u kojima su se kroz godine nataložili ogorčenost, jad, mržnja, nezadovoljstvo i razočaranje koji su buknuli u konačnom obračunu onih koji su se nekoć voljeli, a sad su “izgubljeni njihovi glasovi u obamrlosti svjetskog bola”.
'Naše duše u noći', Kent Haruf
Jedne svibanjske večeri Addie odlazi u posjet Louisu i na njegovo zaprepaštenje predlaže mu da ponekad spava s njom, bez seksa, zbog potrebe za ljudskom bliskošću – da leže jedno uz drugo u mraku i naprosto razgovaraju.
Kao i Harufovi prethodni romani, i njegov posljednji, posthumno objavljen roman Naše duše u noći smješten je u istočni Colorado, u izmišljeni gradić Holt, konzervativan i religiozan, gdje svatko svakoga poznaje, koji su promatrači izvana skloni otpisati kao uskogrudan i nazadan. No Holt je nastanjen uglavnom radišnim, pristojnim, čestitim i nepretencioznim ljudima. Toj kategoriji pripadaju i glavni junaci Harufova romana – sedamdesetogodišnjakinja Addie Moore i njezin vršnjak Louis Waters.
M.M.
Foto:Instagram, PR
Objavljeno: 08.04.2017. u 03:15