Ana Karić: odlazak najveće dive hrvatskog glumišta

 

 

Žena nepobjedive, mladenačke energije i markantna glasa, stava koji je odisao onom posebnom mirnoćom što proizlazi iz pomirenja sa svim životnim odlukama, pobjedama i porazima te, jednostavno, iz onog neokaljanog zadovoljstva samom sobom. Kazališna, filmska i televizijska glumica koja je neumorno stvarala do zadnjeg dana svog života. Sve to, pa i mnogo više od onoga što stane u puke riječi, sve to bila je Ana Karić. Napustila nas je u sedamdeset i četvrtoj godini života, posve iznenada, ostavivši iza sebe prazninu koju će biti nemoguće popuniti i neizbrisiv trag koji je pisala svojim ulogama glumeći kontinuirano i predano više od pola stoljeća.

 

 

Kada je početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća Ana Karić birala poziv kojim će krenuti, dvoumila se između prava, studiranja jezika i glume. Otac se protivio posljednjem odabiru. Mislio je da će cijelog života biti radi glume beskrajno nesretna. Čak je i potegnuo vezu, no ne onu uobičajenu. Bila je jedina koja je upisala Akademiju s preporukom da je se nipošto ne primi. No, jutro prije upisa, Anina majka pokušala ga je smekšati riječima: 'Pusti je, Ana će umrijeti od tuge, neka bude što bude.' I tako je Ana otišla u glumačke vode. I nikada nije požalila. Već na drugoj godini studija na Akademiji snimila je dva filma, 'noseći u sebi ogromne unutrašnje borbe', rekla je kasnije smatrajući kako stvara sporo i teško, pod pritiskom strogog odgoja i sramežljivosti. 'Nepovjerljiva sam prema sebi i stalno pronalazim milijun različitih rješenja, a sva mi se čine banalnima', izjavila je za jedan od svojih prvih intervjua tada još nesvjesna da je takav način stvaranja odlika samo nepopravljivo samokritičnih i perfekcionističkih duša. Doduše, nikada se nije sramila reći kako su nju i Borisa Dvornika na Akademiji često nazivali 'najnetalentiranijim' studentima. Govorili su joj kako je 'samo zgodna' te kako od nje 'nikada neće biti prave kazališne glumice'. Ljudi ponekad griješe, a upornost gotovo uvijek pobijedi. U teatru je Ana Karić odigrala više od 2500 uloga.

 

 

U tim, ponekad vrlo teškim i naizgled nepremostivim, osobnim borbama pronalazila je neku posebnu draž. I dobro da jest. Nakon završene Kazališne akademije, tri je sezone bila angažirana u Komediji, makar je taj žanr najmanje igrala. Zatim je otišla u slobodne umjetnike. Uvijek je, kaže, imala tremu, raspadala bi se i samu sebe hrabrila pa se opet raspadala. I tako do posljednje uloge. No, na neki neobičan način ju je voljela i smatrala nečim svojim, jer ju je taj strah tjerao da ne zaboravi tekst, da se koncentrira i da uvijek bude bolja. Pamtila bi čitave knjige. Nikada nije shvaćala zašto je stalno ogrću epitetom 'fatalne' žene. Ponekad bi mislila da je zadirkuju, no nekako su uvijek, baš njoj, dodjeljivali uloge diva, fatalnih, senzualnih i dramatičnih. U kazalištu je većinom igrala na daskama Teatra &TD kao i u Teatru u gostima Relje Bašića, a neke od njezinih najzapaženijih uloga su upravo one filmske u 'Babljem ljetu', 'Putovanju na mjesto nesreće', 'Slučajnom životu', 'Noćnim brodovima' Igora Mirkovića te TV seriji 'Na terapiji'. Nagrađena je priznanjem hrvatskog glumišta za glumačko ostvarenje u radio drami za 2004./05, a 2010. je dobila nagradu Fabijan Šovagović za veliki doprinos hrvatskom filmu. Prošle je godine zaradila nagradu svih nagrada, onu za životno djelo koju je primila pred publikom na dodjeli Elle Style Awards.

 

 

Ma da je čitav radni vijek kontinuirano radila, kao slobodnjaka nevezanog uz stalni postav nekog kazališnog ansambla, nakon svake uloge uvijek je pomalo strahovala da je nitko više nikad neće zvati da glumi. No, ta se strahovanja nisu obistinila. Napustila nas je pripremajući ulogu s redateljem Sašom Božićem u čijem je Dezerteru u Teatru &TD trebala glumiti Maestra. Ulogu svog života odigrala je u svom zadnjem filmu, 'Noćni brodovi', u kojem utjelovljuje lik žene koja se, nakon potpuno nezanimljivog i dosadnog života, u staračkom domu zaljubljuje poput tinejdžerke i unatoč godinama, zbog iznenadne ljubavi osjeti novi, nepobjedivi nalet ljepote i mladosti. I Ana Karić, se poput Helene iz 'Noćnih brodova' do zadnjeg dana osjećala mladom. Kada bi i nakon nekoliko desetljeća redatelj viknuo 'Kamera, akcija!', osjetila bi onaj isti ushit kao i prvog dana, i svaki puta se iznova zaljubila u glumu koju je voljela više od pola stoljeća.

photos: Facebook