Svi se mi sjećamo grčke Antigone koja je mnogima od nas zadavala glavobolje i probleme u srednjoj školi. U tinejdžerskim godinama rijetki od nas mare za moralna načela, čast i borbu za istinom, no tek kad kročimo u takozvani odrasli svijet, shvatimo koliko je važna Antigonina uloga. Unatoč stoljećima koja dijele Sofoklovu Antigonu i onu Jazmina Segueira i Luciana Delpratea, jasno je kako su pojedine ljudske vrijednosti univerzalne i aktualne bez obzira u kojem se vremenu nalazimo. A čini se kako današnje moderno doba digitalne tehnologije i brojnih inovacija vapi za povratkom na teme koje su okupirale ljudski rod od samog početka.
Upravo to je spojila #radninaslovantigona, nova predstava Zagrebačkog kazališta mladih, nastala u režiji Renate Carole Gatice, koja svoju premijeru ima u subotu 11. travnja. A svoju premijeru na daskama ZeKaEma u glavnoj ulozi, upravo Antigone, doživjet će ujedno i mlada glumica Anđela Ramljak.
Na ugodnu kavu s vrckavom i otvorenom Anđelom sjeli smo tjedan dana prije same premijere. Unatoč dugosatnim probama i nervozi koja prirodno raste s približavanjem službenog izlaska na pozornicu u novoj ulozi, Anđela je nasmijana i opuštena, a njena pozitivna energija prije svega djeluje zarazno. Unatoč tome što joj je ovo prva vodeća uloga u kazalištu, ona djeluje smireno i odiše samopuzdanjem koje govori da se u ulozi moderne Antigone itekako dobro snašla.
„Uloga mi je sjela kao budali šamar“, kroz smijeh komentira Anđela, „Iz probe u probu se fasciniram ljudima s kojima radim. To je jedno lijepo partnerstvo, podrška i zdrava radna atmosfera. Što više vrijeme odmiče, što se više približava premijera, to mi je sve veći gušt. Sad smo napokon imali probu sa scenografijom, kostimima, šminkom i svijetlom i vidjeli smo kako će to otprilike izgledati. I tada vidiš da je nastala predstava. Uistinu mi je gušt!“
U nastavku Anđela objašnjava kako je Antigona jedna od rijetkih likova koja jasno i glasno daje do znanja kako stvari stoje, ukazuje na problem i pokušava nešto promijeniti. A njoj se čini kako toga nedostaje i danas.
„Svi smo mi svjesni društvene, političke i ekonomske situacije koja nas okružuje, ali svi to nekako trpimo, tu smo, što možemo promijeniti osim svoje male okoline. Ona je u tome toliko drugačija jer ide promijeniti sve, glasno i jasno, bez obzira na cijenu, a cijena je smrt“, ističe Anđela.
Antigona modernog doba je mlada i buntovna internetska aktivistkinja koja je odlučila raskrinkati urotu koja se krije iza terorističkog napada koji je potresao grad Tebu. Sukobit će se s Kreontom, velikim medijskim magnatom odlučnim u obrani domovine pod svaku cijenu. Je li tako glasna i jasna sama Anđela?
"Moj način je uvijek bio više poput neke vode, nađem zavijutke i pukotine i prokrčim svoj put do cilja. Čini mi se da je takav način bolji, nego ići glavom kroz zid. S ljudima i situacijama treba nježno, treba porazgovarati, osvijestiti neke stvari, a to radi i sama Antigona. Znanje, spoznaja, informacija, podatak – to su njene prve riječi – a meni su posebno važne spoznaja i znanje!“
"Facebook pokazuje narcisoidnost iznad svake mjere"
Rad na prvoj velikoj kazališnoj ulozi Anđelu je prirodno potaknuo na dublje promišljanje o modernom digitalnom vremenu u kojem je najvažnija roba upravo informacija. Ona kola nevjerojatno brzo zbog svih tehnoloških inovacija, no koliko god nam popularni gadgeti, poput pametnih mobitela, olakšali ovaj ubrzani način života, toliko su nas otuđili i usmjerili prema onom neopipljivom digitalnom svijetu.
„Ja znam da živim u tom svijetu, u svijetu pametnih mobitela i interneta, no u isto vrijeme se ne uklapam u ovo doba. Ja sam, primjerice, pametni mobitel nabavila tek prije godinu dana, dok su moji prijatelji već imali sve te tehnološke inovacije. Meni ide na živce da u tom svijetu kao razgovaramo, ali smo zapravo na mobitelu. Gdje si, jesi li sa mnom, je li se družimo ili si na Facebooku, kojeg mrzim. Imam ga naravno, preko njega doznaš neke stvari koje su korisne, ali kad otvorim i vidim što ljudi pišu, koje fotografije objavljuju, ja ne mogu doći k sebi. To je narcisoidnost iznad svake mjere. I onda se napunim nekom nervozom i negativnom energijom. Meni je to zastrašujuće – sve je frizirano u smislu, vidi mene i moj život koji je super – ima u tome nešto jezivo. Zar to nije strašno?“
Možda neće ići glavom kroz zid pri zastupanju svojih stavova, no Anđela nema problema pri izražavanju svog mišljenja. Ona je izravna, otvorena, vrckava, a razgovor uvijek prati srčana gestikulacija s kojom dodatno naglašava ono što govori. Zbog svoje porculanske puti, sitne građe i plave kose na prvu možda djeluje krhko i nježno, no Anđela je snažna i hrabra žena koja će bez dlake na jeziku reći što misli, koja uživa u životu punim plućima i ne opterećuje se ustaljenim društvenim pravilima koji definiraju kako trebamo voditi svoj život.
„Danas se više bavimo kako ćemo izgledati, što ćemo odjenuti, gdje ćemo popiti kavu, nego što ćemo primjerice pročitati. Više trošimo novac na materijalne stvari, nego na one uz pomoć kojih možemo nešto naučiti. Kod nas su kafići non stop puni, uvijek imamo za kavu, a komentiramo kako nemamo novaca. Sve je stvar prioriteta, i u novcu i u vremenu. Vrijeme možemo izdvojiti za kavu na špici ili otići u prirodu s dragom osobom“, objašnjava Anđela.
Mlada glumica je oduvijek znala što želi i pratila je svoj unutarnji osjećaj i vlastite potrebe. Rođena je 1986. godine u Mostaru, a sa svojom obitelji se za vrijeme rata seli u Zagreb gdje se već u osnovnoj školi počinje baviti glumom. Nova ljubav je drži i tijekom srednje škole kad se upisuje u Exitu na studij istraživanja glumačkih vještina. Unatoč strasti koju je osjećala prema glumi, nakon završene srednje škole upisuje Tekstilno-tehnološki fakultet.
„Nakon srednje škole nisam imala hrabrosti upisati Akademiju, nisam se osjećala dovoljno spremnom. Bila sam poput zvrka, meni je stalno bilo proljeće, bila sam totalno neuzemljena, samo da je bilo putovati, družiti se, obilaziti festivale, bilo je to pravo istraživanje života. Hoćemo stopirati do Splita? 'Ajmo! Hoćemo ići negdje sa šatorom? 'Ajmo! U tom periodu mi je cesta bila prioritet“, objašnjava svoju odluku Anđela.
Kako se prva ljubav teško zaboravlja, tako se i Anđela nastavila baviti glumom, a nakon razgovora s brojnim kolegama, zaključila je da je 2009. napokon stiglo vrijeme kad želi i može upisati Akademiju dramskih umjetnosti, koju je uspješno završila u rujnu 2014. godine. Upravo njenu generaciju, koja je oduševila svojim studentskim ispitom Tartuffe, a koji je Anđeli donio dekanovu nagradu i nominaciju za nagradu hrvatskog glumišta, mnogi nazivaju jednom od najboljih generacija mladih glumaca posljednjih godina. Anđela smatra da je takvo mišljenje opravdano, no ona se ne fokusira na prošlim komplimentima i uspjesima, nego na novim projektima i izazovima.
„Svakom projektu se veselim kao malo dijete, jer sve počinješ iz početka, koliko god iskustva imaš, uvijek ideš iz početka. Zašto je gluma tako magična? Zato što je stalno živa, uvijek pulsira. I da hoćeš imati rutinu, ne možeš je imati, a meni to jako paše, ja sam takva. Volim akciju, volim da se uvijek nešto događa. Gluma je živ organizam!“, ističe Anđela.
"Antigoni se divim zbog njene hrabrosti!"
Anđela je možda vrckava i, kako sama ističe, zna biti poput zvrka, no kad je posao u pitanju ona je njemu potpuno posvećena. No, ne može ne istaknuti kako je uočila da se u današnje doba mnogo stvari radi usputno.
„Rijetka je posvećenost poslu, a to je smiješno, jer nam posao čini veliki dio našeg života. Pitam se ako nešto radiš usputno, zašto se onda baviš tim poslom? A kad po gradu vidim taj veliki broj pekara i ljudi koji uokolo hodaju i jednu na brzinu, nekako mi se čini da je sve postalo usputno, da se rijetko kad posvetimo detaljima, da rijetko kad uživamo u trenucima. Nedostaje mi predanosti! Radeći na Antigoni, jednostavno počneš promišljati o idealima koji su gotovi samurajski, koji u današnje doba djeluju poput nekih antikviteta. Tko se danas bavi odanošću i časti? Te se osobine iščeznule. Većina je poput Antigonine sestre, koja smatra da je bolje pognuti glavu i prilagoditi se. Antigona to ne čini i divim joj se upravo zbog te hrabrosti!“, zaključuje Anđela, sprema svoj pametni mobitel u ruksak (kojeg je u samo godinu dana uspjela potrgati), sjeda na bicikl i juri na druge poslovne obveze. Ipak se približava premijera koju ne samo ona nestrpljivo iščekuje.
Foto: Jure Perišić, PR
Objavljeno: 10.04.2015. u 14:03