LIFESTYLE

„Autsajderska pozicija nam je bila prednost!“

Intervju: The Orange Strips

The Orange Strips mrze kad ih se miješa s The White Stripes, što je sasvim u redu, jer riječ je o bendu koji s TWS nema apsolutno nikakve veze. Zvuk je drugačiji, bend je drugačiji. Za one koji ne znaju (a takve sram može biti), dečki dolaze iz Labina te su kao i mnogi drugi domaći bendovi zanimljiviji inozemstvu, nego domovini. Možda to i nije tako loše, jer tada bar dobijete priliku za proširiti publiku, ali i poznanstva s poznatim producentima. Valdet Luboteni (vokal, gitara), Tedi Mirković (gitara), Borjan Batagelj (bas gitara), Vedran Gergorić (klavijature, harmonika), Goran Nalić (bubnjevi, udaraljke) i Goran Brezac (gitara) pronašli su vremena da uoči nastupa na Mars Festivalu odgovore na neka naša pitanja.

Kako je biti rocker u malom mjestu kao što je Labin? U intervjuima često ističete kako vam sam grad nije pružio veliku podršku. Mislite li da bi bilo drugačije da ste rođeni negdje drugdje?

Goran: Sama činjenica da dolazimo iz malog grada poteže za sobom i sve one stereotipe (nažalost većinu istinitih) o istom. Ali upravo nas je to i ponukalo da se pokrenemo i izađemo iz tih okvira. Morali smo se jednostavno više potruditi da dođemo do svirki u Zagrebu, Splitu ili Osijeku. O tome bendovi koji su iz tih gradova vjerojatno manje razmišljaju jer imaju desetak mjesta za svirku i zajednica je veća. Mi smo u Labinu imali dva kluba i kada smo njih „odsvirali" što onda? Ta nam je autsajderska pozicija u većini slučajeva bila prednost jer smo zbog nje gledali stvari na drugačiji način. Rođeni smo tu gdje jesmo i rijetki su oni koji nisu u svom životu maštali o nekakvim drugačijim uvjetima, gradovima. Netko bi velegrad i svijetla neona, netko bi malu uvalu i komad stijene i hlada. Nema smisla trošiti energiju na to što bi bilo drugdje, već na to kako doći do tamo „drugdje".

Valdet: U samom početku podrška je stvarno bila slabija, no kako su se stvari razvijale tako se i odnos grada spram benda mijenjao na bolje, što je kulminiralo dodjelom nagrade Grada Labina za izniman doprinos glazbenoj sceni 2008.g. A da smo rođeni negdje drugdje sigurno bi bilo drugačije. Da li bolje ili lošije ostaje samo da nagađamo.

                              

Je li činjenica što pjevate na engleskom ikad bila otežavajuća okolnost, s obzirom da većina domaćih bendova ipak pjeva na materinjem jeziku?

Goran: Nama se taj engleski desio prirodno. Nismo nikada sjeli i dogovorili se da ćemo pjevati na engleskom. Našli smo se i mali ogromnu želju za svirkom, osnutkom benda, pretočili ideje u pjesme i Valdet je zapjevao na engleskom.

Valdet: U Hrvatskoj je engleski definitivno bio otežavajuća okolnost, vani, naravno - prednost. Kad smo jednom stali pred publiku u Londonu nismo se osjećali kao da smo pali s Marsa. Mi smo odrasli na engleskim i američkim bendovima, ne na Partibrejkersima ili Prljavom Kazalištu. Ima ovdje puno ljudi i bendova kojima jako smetaju oni koji se ne izražavaju na hrvatskom, no, ne trebaju svi imati iste ambicije.

Što mislite je li bolje biti prvi na selu ili zadnji u gradu?

Goran: Tko bi mijenjao grad za selo u Istri? Ljudi iz grada hrle u sela, to je sada in! Zato prvi u selu svakako.

Valdet: Ja bih izabrao prvi - u globalnom selu.

Borjan: Zadnji nije opcija, pa ni u Londonu ili New Yorku - dakle jedinstveni smo u stavu prvi u selu!

                  

Dosad ste nastupali u inozemstvu više nego većina domaćih bendova (pogotovo izuzmemo li klubove dijaspore i sl.). Gdje su vas najbolje prihvatili?

Borjan: Svaki put kad svirate negdje vani, ljudima znači nešto dolazak benda iz daleke i egzotične Hrvatske, smatraju da takav bend koji se uspio probiti van granica i koji je iz nekog razloga prešao neke kilometre da dođe svirati u njihovo mjesto vrijedi poslušati.

Postoji li neki koncert kojeg bi željeli zaboraviti?

Goran: Ma ne, svaki ali baš svaki koncert je iskustvo koje ti koristi. Zvuči kao totalan klišej, ali istina je. Bilo je kao i u svemu i neugodnih iskustava, ali tih se stvari kasnije sjećaš kroz smijeh. Ionako su prošle.

Borjan: Postoje svakako koncerti, pogotovo s početka karijere, na koje baš i nismo jako ponosni - gdje je dolazilo do "što ja radim ovdje?" primisli, no i takve bi neslavne trenutke bilo šteta zaboraviti, jer svakako su i oni doprinijeli da  danas dođemo tu gdje jesmo.

          

Neki vas smatraju indie bendom, a neki čistim mainstreamom. Gdje vi sebe vidite?

Valdet: Ovdje si mainstream kad sviraš na novogodišnjem dočeku, ljudi zagrljeni pjevaju tvoje pjesme na danima piva, dobivaš nominacije za Porin ili te slikaju kad odeš u grad na kavu. Molio bih Vas ime osobe koja nas smatra čistim mainstreamom, malo sam zatečen.

Surađivali ste s velikim brojem respektabilnih imena svjetske rock scene. Tko je ostavio najbolji dojam na vas?

Borjan: Hm, smatram da je jedino "veliko" ime s kojim smo imali čast surađivati Tobias Stretch, autor spota za našu pjesmu "Song Without A Hero" (trk na Youtube tko ne zna o čemu se radi!). Istina, dijelili smo pozornicu s nekoliko svjetski poznatih njuški, no do dana današnjeg nismo došli do toga da ukrstimo instrumente i glazbeno surađujemo s nekom svjetskom zvijezdom... što nas, moram priznati, pretjerano ni ne "pali", puno bi nam više značila suradnja s nekim vrhunskim producentom nego s, ne znam, Steven Tylerom ili Joe Satrianiem, hehe.

          

Nedostaje li vam konkurencije u Hrvatskoj?

Borjan: Eh, kako odgovoriti na ovo pitanje, a da ne zvučimo pretenciozno? Smatram da nam u Hrvatskoj nedostaje nešto drugo - kvalitentna, koherentna i jaka indie scena - jedna organizirana zajednica, sastavljena od većeg broja prvenstveno kvalitetnih bendova i izvođača koji sviraju modernu glazbu i prate svjetske trendove, jedna scena satkana od bendova neopterećenih zaradama na gažama povodom vjenčanja, sprovoda, političkih skupova ili otvaranja sportskih dvorana.

U posljednjih nekoliko godina iznikao je stvarno solidan broj novih izvođača koji nisu naslonjeni na ovaj naš "mainstream" (za proslave Novih godina, kako bi Valdet rekao), već su uhvatili instrumente u ruke zbog ljubavi prema glazbi i zbog toga što imaju osjećaj da mogu svijetu nešto pokazati. Moram priznati da smo kao bend i vlasnici naše udruge-izdavača "OSAmedia" već stvorili neki plan udruživanja novih jakih snaga domaće indie scene, samo nam je u ova čupava vremena cijela situacija u državi i svijetu (koja se odrazila i na naizgled neugroženi segment glazbe) malo poljuljala planove. No, vjerujem da će vrlo brzo naša ideja sazrijeti - a tada ćete definitivno čuti za to.

S kime bi voljeli surađivati, a da još niste?

Valdet: Ovakvo bi pitanje bilo primjereno za Mick Jaggera :) Kao što smo već rekli, pored svakog imena s kojim bi mi htjeli surađivati još uvijek stoji prazna kućica. 

Borina Kopčić

Foto: The Orange Strips on MySpace

Objavljeno: 27.05.2010. u 21:30

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p