MATEA MARTEK

Bojana Vunturišević – ime koje morate znati!

Glazbenica iz Srbije koja nas je zarazila svojim zvukom 
Bojana Vunturišević
S Bojanom me prvi puta upoznao kolega s posla. Ekstatično mi objašnjavajući kako je on "jednostavno obožava" u nekoj od pauza za ručak, bila sam pomalo skeptična jer ipak je riječ o jednom općenito dosta oduševljenom Makedoncu. A ja svoju muziku shvaćam vrlo ozbiljno i ne dajem baš olako pozivnice za ulazak u klub odabranih. Uglavnom, s Bojanom sam se tada tek pristojno rukovala, imaginarno i s pola koncentracije koja bi u normalnim okolnostima vodila k tome da joj odmah po upoznavanju zaboravim ime. Osobina na koju nisam ponosna.

No, Bojana me počela pratiti u stopu. Okej, za nešto je zaslužan Google sa svojim izvanrednim "pamćenjem", no i bez njega se činilo kako svi odjednom pričaju samo o toj maleckoj dami iz susjedne nam zemlje. Nije prošlo puno vremena, i Kese Etikete sam pjevala uglas s gospođicom Vunturišević. Apsolvirale smo i Daljine, uvježbale Noćni program, a E70 nam je nekako posebno dirala dušu. U mislima sam joj se ispričavala jer je odmah po rukovanju nisam i zagrlila, kao što bih učinila danas, kada sam je bolje upoznala, a potom sam preslušala i sve što je napravila s grupom Svi na pod! u kojoj je bila glavni vokal dok se nije odlučila na solo karijeru, i zahvaljujući kojoj je njeno ime postalo dobro poznato u Srbiji, ali i ostatku naše regije. Urbani pop zvuk koji se isprepleće s elektronikom i koji je stigao s prvim solo albumom Daljine, kojeg će 26. listopada 2017. promovirati u zagrebačkom Saxu, bio je možda prvi klik mene i Bojane, no gospođica Vunturišević me sada već dobrano drži u šaci zahvaljujući svojoj toplini, otvorenosti, zaigranosti, glavom koja ne prestaje maštati i koja smatra da je "muzika najbolje zanimanje kojim se čovjek može baviti". Energija ove mlade dame je zarazna i, baš kao što ona ono lijepo uvijek želi podijeliti s ljudima i to čini preko svoje glazbe, ja uživam dijeliti sve divne stvari koje mi je Bojana Vunturišević ispričala povodom zagrebačkog koncerta. A njega će, vjerujem, pretvoriti u praznik, baš kao što to čini sa svakim svojim nastupom pred publikom.

bojana vunturišević
Bojana, kako si se prvotno (pro)našla u glazbi? Što ti je to glazba dala da je nisi više htjela pustiti?

Muzika je faktor koji sam naslijedila od roditelja. Sam talent dolazi s tatine strane, a mama je ta koja je bila uporna da se on razvije, i ona ga je pored mene najviše njegovala. Mislim da je muzika najbolje zanimanje kojim se čovjek može baviti. Ona podrazumijeva širok spektar djelatnosti. Kad se umorim od autorskog muzičkog rada, pobjegnem u glazbenu pedagogiju. Kada me glazbeni svijet umori, pobjegnem u kazalište gdje me čekaju ne-muzičari s kojima najčešće mogu spoznati neke nove sfere u skladanju i svakom glazbenom segmentu. Tako da mi glazba daje jednu ogromnu slobodu i uz nju se nikada ne prestajem igrati, a igra je nešto što je čovjeku prijeko potrebno tijekom cijelog života ne bi li zadržao zdrav razum.

Sjećaš li se kako ste se tamo negdje 2007. okupili u bendu Svi na pod? Što vas je tada, u tom periodu života i zajedničke karijere, pokretalo, inspiriralo, tjeralo naprijed?

Svi ljudi koji su prošli kroz grupu Svi na pod su dio jednog jako lijepog perioda mog života. Mi smo se nevjerojatno voljeli. Voljeli smo svirati zajedno, putovati zajedno. Voljeli smo u svakom trenutku biti zajedno i to je toliko bilo intenzivno da nas je ta velika ljubav vjerojatno umorila. Ona nas je pokretala, ali nas je na neki način i zaustavila. No, taj STOP moment je bio samo predah, tako da i danas s većim dijelom Svi na pod ekipe surađujem i stvaram.

A što je za tebe kao glazbenicu značio ovaj period stvaranja u bendu? Što ti je donio i kako te pripremio za novi projekt?

Donio mi je mogućnost da se osamostalim u stvaranju. U grupi Svi na pod naučila sam pisati, aranžirati, skladati. Tada sam postala kompletan autor. U periodu od 2009. do 2014., koliko sam dugo bila u tom bendu, shvatila sam što želim u glazbi, ali i što ne želim. Rezultat toga je glazba s albuma Daljine.

bojana vunturišević
U Zagreb dolaziš predstaviti upravo Daljine. Možeš li mi ispričati nešto o periodu stvaranja albuma? Kakav si album htjela napraviti?

Period stvaranja albuma Daljine je bez konkurencije najljepši period mog života. Na samom početku karakteriziralo ga je potpuno beznađe kojem sam se prepustila dozvoljavajući sebi, po prvi put u životu, da udahnem i osjetim život punim plućima kakav god bio u tom trenutku. Tada sam počela učiti kako živjeti. Izgubila sam veliku ljubav, upoznala još veću, najveću ljubav, povezala se s mnogobrojnim beogradskim umjetnicima koji su postali životni prijatelji, naučila voljeti na daljinu... Prelijepa sjećanja koja uvijek volim prizvati. Album Daljine je zvučni dokument tog vremena.

Kako su nastajali stihovi za album Daljine, s obzirom na to da si na njemu kompozitorica i autorica tekstova? Što te inspiriralo?

Lirički dio albuma koji sam napisala je bio inspiriran mojom svakodnevicom. Pisanje sam doživljavala i tretirala kao neku vrstu terapije koja mi je u tom trenutku bila potrebna. Zatvorila bih se u svoju garsonijeru i pisala bih dnevnik. Iz tih najdubljih ispovijesti kasnije bi nastajali stihovi. To su zapravo bila ljubavna pisma koja sam pisala da bi ih poslala za Portugal. Nikada ih nisam poslala u tom formatu, već ih je ta osoba slušala u formatu demo snimaka. Album Daljine je najljepša ljubavna priča.

Je li ljubav i tvoja najdraža tema o kojoj voliš progovarati kroz glazbu?

S Minjom Bogavac najviše volim pisati o temama koje udaraju ravno u mozak. Sama sa sobom se najviše otvaram i tada govorim o temama koje udaraju ravno u srce, a srce je za mene centar. Maša Senič na najljepši mogući način opisuje moje emocije i stanja, onako kako ja ne bih znala. To su moje liričke prijateljice. Moje drugo ja. One su me oslobodile da pišem. Udahnule su život i sigurnost u moju riječ. Ali i ja njihovu riječ doživljavam kao svoju. Ne može ti svačije odijelo lijepo stajati. Meni njihovo savršeno odgovara, ali i moje njima.

Bojana Vunturišević
Oduvijek me zanimalo kako glazbenici i autori gledaju na seciranje svoje glazbe od strane raznih kritičara, bilo profesionalnih, bilo onih "bijesnih i online". Kako iz tvoje perspektive izgledaju sve te analize glazbe koju si stvorila, rastavljanja i postavljanja u okvire?

Danas su svi kritičari, jer živimo u periodu kada svačije mišljenje možeš pročitati. Učeni kritičari album Daljine opisuju kao "jedan od najdragocjenijih albuma novije pop povijesti". Ta ocjena me svakako uveseljava. Ono što mi je draže od toga je prepun inbox na svim društvenim mrežama, upoznavanje s novim ljudima u publici, ali i spoznaja da je tu i većina ljudi koja prati ono što radim od samog početka.

Kako se osjećaš sada na sceni, predstavljajući svoju novu glazbu, u ovom periodu u životu i karijeri?

Scenu uvijek doživljavam kao svoje prirodno stanište. Koncerti su, pored stvaralačkog procesa, razlog zašto se bavim muzikom. Tog adrenalina se nikada ne bih odrekla. Jako mi je važno da publici pružim nešto više od klasičnog koncerta. Dan kada imam koncert za mene je praznik, i svaki taj praznik temeljno pripremam i jako mi se radujem. Koncerte također doživljavam i kao nagradu koja dolazi nakon predanog rada, i uvijek mi je u glavi misao i potreba da se dobro provedem, a kada sam ja u dobrom vajbu, to se ne može ne prenijeti na ljude koji su nas došli slušati.


Što bi rekla, koja je ona tvoja osobina koja ti jako koristi u stvaranju glazbe?

Neki bi rekli da je to odlika svih ljudi koji su rođeni u znaku Ribe, a to je potreba da se konstantno mašta i bježi u neki drugi, nerealni svijet. Taj nerealni svijet je moja realnost. Pošto nikada nisam bila sebična, uvijek sam željela nešto što je lijepo podijeliti s ljudima. Muzika je način prenošenja ljepote tog mog nerealnog svijeta na druge ljude.

Što te danas pokreće i stavlja osmijeh na lice, tjera te da ujutro izjuriš iz kreveta?

Isključivo Dušan, moja jednogodišnja beba. Samo me on može natjerati da odmah iskočim iz kreveta i da navučem osmijeh na lice. Prelijepo je gledati kako neko biće pored tebe raste i spoznaje svijet. S njim učim vidjeti ljepotu u nekim stvarima u kojima je ne bih vidjela da njega nema.

U jednom si intervjuu rekla kako ti i kolege Ivan Mirković Bambi i Jamal al Kiswani s kojima si nastavila surađivati na albumu Daljine, planirate postati nezaustavljivi. Čemu težiš profesionalno, a čemu općenito, privatno?

Profesionalno težim tome da se potpuno osamostalim, u smislu da živim isključivo od rada u svom kolektivu. Poslušala sam čika Bowieja i ne radim za druge ljude, po korporacijama ili obrazovnim ustanovama. Imam svoju muziku i plesni zbor koji se razvija jako lijepo. Voljela bih da sve to još više poraste i na tome temeljito radim s uživanjem. Privatno težim tome da sačuvam svoju obitelj i sebe od sveopćeg ludila koje nas okružuje.


Foto: PR
Objavljeno: 22.10.2017. u 22:47

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p