NA DASKAMA

Boris Svrtan – zagriženi kazališni čovjek s vizijom

“Gluma ti nikad ne dopušta da se životno uspavaš!”
Boris Svrtan
D
olaskom novog ravnatelja Borisa Svrtana na čelo dramskog kazališta Gavella na njegovim daskama počelo se štošta toga događati. Mlada glumačka i redateljska imena, novi projekti pa čak i jedna posve nova scena, noviteti su koji su prodrmali pomalo uspavanu Gavellu koja se, sudeći prema planovima njenog sadašnjeg ravnatelja, vraća samim korijenima svog osnivača Branka Gavelle.

Gdje doznati što sve Gavellinu publiku čeka narednih mjeseci nego u samom uredu ravnatelja - srcu ovog dramskog kazališta. Prvotno uzbuđenje što ćeš sve čuti iz prvih usta, lagano splašnjava, a njegovo mjesto zauzima osjećaj strahopoštovanja kojeg osjećaš, što zbog titule ravnatelj, što zbog same institucije koju on vodi. Budimo realni, razgovor s višim instancama rijetko kad je lagan, opušten i nasmijan. Nekako uvijek dok vodiš te mudre, profesionalne i prije svega ozbiljne razgovore, sjediš isuviše uspravno, posve neprirodno, a osmijeh djeluje usiljeno. Da, intervjui s velikim zvjerkama nikad nisu jednostavni.

Posebno si na oprezu kada te prije ulaska u ravnateljev ured upozore kako je Boris poprilično zauzet, stoga imaš pola sata, što će zasigurno biti dovoljno. Ako je sudeći prema onome što si čuo i vidio o Borisu, u pola sata će ti stići ispričati samo detalje nove premijere. Naravno da zbog tih svih okolnosti osjećaš svojevrsni grč dok ulaziš u ravnateljev ured, prostranu prostoriju visokog stropa i s izravnim pogledom na Frankopansku ulicu. I što je ono što jedino u tom trenutku čuješ? Pucketanje parketa dok pomalo prestrašeno ulaziš unutra. No, dok kročiš prema tom nasmijanom frajeru u crnoj kožnoj jakni i kožnim čizmama, s lijeve strane na kauču uočavaš gitaru. U kutu radnog stola šešir. I bocu cherryja. Domaćeg, kako kasnije doznaješ. I kojeg na koncu i isprobaš! Na prvu će te Boris osvojiti svojim zaraznim osmijehom. One se smije tako iskreno i iz srca, a u tom trenu mu se ozari cijelo lice, posebno oči. Boris je od glave do pete kazališni čovjek. Strah od usiljenih i distanciranih 30 minuta zaboravljaš nakon samo par pitanja. S njim ćeš u isto vrijeme voditi duboke analize o današnjem stanju u kazalištu, prisjećati se nekih drugih vremena, ali isto tako, uz pokoju psovku i poštapalicu, dobro se nasmijati anegdoti ili šali kojih su Borisevi džepovi puni. On je veoma lagan sugovornik koji na sva pitanja odgovara iscrpno i prije svega profesionalno. No, za zadobiti njegovu osobnu pažnju, ne onu ravnatelja Gavelle, nego Borisa Svrtana, glumca i zagriženog ljubitelja kazališta, potrebno je ipak nešto više od novinarskih pitanja. Ako Boris osjeti u tebi žar prema kazalištu i barem djelić ljubavi koju on osjeća prema svom pozivu, pola sata se pretvara u dva, otvara se cherry, a ispred tebe se nalazi pomalo boemski, zezanciji okrenut, ali prije svega iskren umjetnik kojem je kazalište puno više od samog posla. 

Boris Svrtan

“Priče iz bečke šume” – najiščekivanija premijera na daskama Gavelle


Jedna od najiščekivanijih premijera u ovoj kazališnoj sezoni je predstava Priče iz bečke šume” Ödona von Horvatha koja je u Gavelli igrala prije 30 godina i polučila ogroman uspjeh, a 5. prosinca vidjet ćemo je ponovno na sceni kroz redateljsku viziju Igora Vuka Torbice.

“To je komad koji je i danas itekako stvaran. U pitanju je svojevrsna tragikomedija u kojoj na scenu stupaju čak 18 glumica i glumaca iz ansambla, što je jedna uistinu jedinstvena prilika da ansambl prodiše na sceni. Izbor Igora Vuka Torbice, kao trenutno jednog od najvibrantnijih mladih redatelja na našim prostorima, jamči da će ovaj komad podjednako dobro leći i u ovo današnje vrijeme, koje se nažalost nije puno promijenilo. U društvu uvijek postoje neke tendencije koje su nazadne, a tu je i obračun s rigidnim stavovima i nekom čudnom trulom atmosferom koja prati takvo društvo”, objašnjava Boris. 

Igoru su s ovim komadom prišli dok je radio hvaljenu predstavu Hinkemann u ZeKaEm-u, a koja je nedavno osvojila i Nagradu hrvatskog glumišta za Najbolju predstavu. Za mladog i talentiranog redatelja Boris ima samo riječi hvale.

Boris Svrtan
“Moram naglasiti da je on redatelj koji maksimalno uvažava pisca. Zanimljivo mi je kod Igora što je u Beograd otišao zbog ljubavi, a onda je tamo otkrio da zapravo voli kazalište i tome se maksimalno posvetio. To je bio jedan dubinski poziv koji se u njemu probudio i moram priznati da se to i dan danas osjeti. Imao sam priliku promatrati probe na kojima sam i sam bio nadahnut. Sve što je Gavella ispisao u svojim teoretskim spisima, o glumcima i kazalištu, to je sve Igor Vuk Torbica na sceni – kazalište Gavelle uvijek je bilo živo i ovom predstavom ponovno u potpunosti oživljava, ističe Boris.

U nastavku objašnjava kako je kod ove predstave prije svega bitan sami proces i rastvaranje glumačke energije koju Igor tako vješto postiže na sceni. Razlog tome? On prije svega primjećuje glumce, osjeća njihovu vibraciju, a sve se to prenosi i na samu publiku. Koliko vjeruje u sve što Igor radi na sceni, Boris potvrđuje i željom da mu pruži još jedan redateljski izazov na pozornici Gavelle.

“Čovjek koji je putem ljubavi otkrio kazalište, ne može ne raditi kazalište s ljubavlju, ni manje ni više. Naravno Igor je veliki talent, ali i ogromni intelektualni kapacitet koji mu ne smeta da bude pravi kazališni frajer!”

Osim brojnih premijera, točnije njih osam, u novoj sezoni Gavellu čekaju brojni projekti. Definitivno najveći od njih je pokretanje nove pozornice pod nazivom Mala scena 121, koja će se sastojati od 121 mjesta u gledalištu, a nalazit će se točno iznad foajea, a pružit će priliku redom mladim nadama hrvatskog kazališta – glumicama i glumcima, ali i novim redateljskim imenima, prije svega onim ženskim. Tako će se ujedno i osloboditi prostor za razne koncerte, kulturne večeri, što će prema Borisovim riječima Gavellu pretvoriti u živu točku ne samo u kazališnom i kulturnom smislu grada Zagreba, nego i Europe.

“U prvoj godini Male scene režirat ću 'Romancu od tri ljubavi' od Šoljana. Odlučio sam projekt pokrenuti s nula kuna s ljudima iz kazališta jer za sada nemamo još novaca. No, nisam htio da me to spriječi. Kazalištem sam se uostalom i počeo baviti uz malo sredstava, ali s velikom ljubavi, maštom i idejom da je moguće pokrenuti unutarnji svijet svakog čovjeka koji dolazi u kazalište. Unutar kazališta imamo i humanitarnu akciju, gdje primjerice, u sklopu koje igram svoju autorsku predstavu 'Moj slučaj', koju sam sam napisao, režirao i u kojoj glumim, a svi prihodi idu zapravo za financiranje predstava, prije svega mladih redateljica, kao što je primjerice Tamara Damjanović koja će raditi 'Srce je veće od ruke' Elvisa Bošnjaka. Poslije toga na repertoar dolazi Filip Šovagović koji radi svoj tekst 'Tesla anonimus'. Riječ je o drami o Nikoli Tesli, a to će na neki način biti integrirano u CRO Tesla Tour autorice Andree Štalcar Furač koja se uključila energijom i marketinškim znanjem u taj projekt te ćemo u suradnji s Turističkim zajednicama gostovati po cijeloj Hrvatskoj. Najesen ćemo imati i englesku verziju kako bi turistima mogli ponuditi i kazalište na engleskom, tako da će brojni turisti doznati tko je zapravo idejni otac njihovog smartphonea, naš Tesla, koji je prvi počeo sanjati o bežičnom prijenosu i prvi ga počeo ostvarivati.”

Boris Svrtan

Na početku 2017. godine startat će i novi projekt Krležine noći, a želja je da ta manifestacija postane tradicionalna u Gavellinom godišnjem programu. Naime, upravo je Miroslav Krleža zajedno s Gavellom osnovao ovo kazalište i upravo je njegov komad bila prva izvedba na pozornici ovog kazališta. Prvo izdanje Krležinih noći bit će u znaku studentski izvedbi.

“To je normalna i prirodna veza jer je Branko Gavella, koji je osnovao Akademiju dramskih umjetnosti te s Akademije povukao 17 talentiranih studenata i s njima utemeljio ovo kazalište. Sad mi se čini kao jedna povijesna prilika da unutar svoja dva mandata, dovedem u kazalište upravo 17 novih mladih glumica i glumaca, da postanu dio ansambla. Želja mi je da to budu 17 najboljih studenata, bez obzira kako se zvali”, ističe Boris.

S pozicije vanjskog profesora na Akademiji dramskih umjetnosti, Borisa je bila pogodila odredba o nezapošljavanju novih glumaca. U tom trenutku je shvatio da njegov posao profesora zapravo nema smisla – jer zašto podučavati 12 studenata svake godine, ako oni zapravo nikom ne trebaju?

“Mladi ljudi nose potrebnu vibraciju koja određene stvari može mijenjati, i meni je drago što je i ansambl i ostatak uprave prihvatio moju viziju da u Gavellu dovedem što je više moguće mladih talenata. Svatko tko je talentiran i normalan, to će prihvatiti i svoje znanje prenijeti mlađim kolegama. Mladi ljudi mogu ugroziti samo one ljude koji nisu zaslužili da budu u dramskom kazališta Gavella!"

Boris Svrtan


Boris se upravo u Gavelli zaljubio u kazalište


Boris je od svog djetinjstva usko povezan s Gavellom. Naime, upravo u tom kazalištu je kao klinac u šestom razredu osnovne škole gledao predstavu s Perom Kvrgićem zbog koje se na koncu nepovratno i beskompromisno zaljubio u glumu. Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu završava 1988. godine, a samo godinu dana kasnije postaje član Gavellinog ansambla u kojem je 17 godina radio kao glumac, zatim kao vanjski suradnik, redatelja, dramaturg, a na koncu 2014. preuzima njegovo vodstvo kao ravnatelj.

“Iz pozicije nekadašnjeg člana ansambla bilo mi je u jednu ruku lakše u novoj ulozi, ali i teže jer sam nekako prije svega bio empatičan u svim situacijama. Onda sam shvatio da kad ljudi ne poštuju ravnateljsku poziciju, ne čovjeka koji u toj fotelji sjedi nego tu titulu, događaju se nejasnoće, javlja se cinizam, što zna biti posljedica nataložene frustracije koju sam osjetio kad sam preuzeo ovu funkciju. No, ansambl Gavelle uvijek je imao jezgru koja je bila potencijalno fantastična, sve je ovisilo o upravi koliko im prilika daje, kako ih raspoređuje i koliko energije otvara. Gavella je jedno glumačko kazalište, što se može iščitati i iz Gavellinih spisa. On nije robovao trendovima, uspostavio je kazalište na organskoj glumačkoj bazi i to je publika od početka prepoznala. On je samim time unio jedan visoki kriterij i nivo. To nije visoko intelektualan nivo, on je visoko glumački i visoko ljudski, i organski spojen s publikom. Jedini tko njemu diktira njegovu izbore u životu je sama publika, on je osluškivao publiku. Jednom je rekao da je redatelj idealan gledatelj, ono što je sam Igor Vuk Torbica danas. Redatelj je uronjen u ovo društvo, gleda što to društvo muči i radi predstavu kako bi tim ljudima rastvorio probleme njihovog života i njihove sudbine”, objašnjava Boris.

“Nikad neću prestati biti glumac!”


Brojni su poslovi u kazalištu kojim se Boris u svojoj uspješnoj karijeri bavio. Danas kad je na čelu snažnog kazališta i dalje ne zaboravlja koji bio razlog zašto je zavolio kazalište – to je gluma. Prva neiskvarena ljubav je uvijek ona kojoj se vraćamo, a upravo je ona njegova pokretačka snaga.

Boris Svrtan
“Jednostavno ne mislim da sam ikad prestao biti glumac, niti mislim da ću u budućnosti to ikad prestati biti. I ovdje i sada ja sam glumac. Uvijek sa sobom nosim šešir, koji je zapravo rekvizit iz jedne predstave, a nosim ga uvijek kako bi me podsjetio da sam zapravo samo glumac. Fascinantno mi je kod glume što je ona jedan živi organski trenutak u kojem se sabiru sva iskustva i sve umjetnosti. I zapravo sve znanje koje kao glumac stječeš tijekom godina, uvijek iznova moraš preslagivati. Gluma ti nikad ne dopušta da se životno uspavaš, ako želiš biti dobar glumac, a ne umišljena budala koja nakon par uloga misli da je uhvatio boga za bradu, ako želi istraživati, za tebe ni tri života nisu dovoljna da bi se približio ljepoti glume. Ona od tebe traži iskrenost, što zna sa sobom povlačiti i puno boli, ali i osvještavanja i promjena. Ti se kao glumac nikad ne možeš uspavati. Onaj trenutak kad se uspavaš, publika odlazi. Gavella je jednom rekao da gledatelji dolaskom u kazalište polažu svoje organe u ruke glumaca, koji s njima trebaju dobro baratati i manipulirati, s njima disati, plakati i smijati se. Ako se to dobro napravi, ti si kao glumac uz 500 ljudi kolektivno doživio iskustvo masiranja tvojeg duha i tijela, a to je predivno. To je ono što se pamti. Ponosan sam što danas mogu kreirati ponovno neku dječačku sliku koju nosim u sebi, Gavellu koja je imala briljantan ansambl, koja je imala odlične predstave i jednu nevjerojatnu energiju – uvijek je to bila Gavella koja je bila puna individualaca koji su se bili spremni žrtvovati za ansambl i kolege. To je kazalište koje mi je pred očima. I bit će ga ponovno u punom sjaju ljepote i smisla kazališne igre”, zaključuje Boris.

Foto: Jure Perišić
Objavljeno: 01.12.2016. u 17:25

VEZANE VIJESTI

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p