Buba, pas koji voli filmske setove

Većina je intervjua obično nabijena nekakvim neobjašnjivim tenzijama. Hoću li reći nešto glupo ili možda neprikladno, hoćemo li kliknuti ili će zavladati previše neugodnih tišina ispunjenih nervozom? Uvijek sa sobom nosiš paketić barem blage treme i gutaš knedle, pa makar nakratko, dok ne razbiješ led i razgovor se ne raspetlja pa postaneš svjesan toga da ispred tebe sjedi samo čovjek.

Ne postoji mnogo intervjua niti formalnih sastanaka koji započinju i završavaju tepanjem i draškanjem "sugovornika" iza uha. Dapače, ne postoji niti jedna takva okolnost u našem novinarskom poslu ( a vjerujem niti u vašem) jer bi mi ljudi tu razinu bliskosti proglasili neprikladnom, pa čak i ludom. No, situacija je posve drugačija kada ispred tebe stoji čupavi, razigrani psić, junak tvoje sljedeće priče. Ovoga smo puta odšetali do Ribnjaka kako bismo upoznali Bubu, štene dragog nam glumca Slavka Sobina. Kako to i priliči svakom pristojnom psećem upoznavanju, Buba je pretrčala pola zagrebačkog parka sa štapom u ustima samo kako bi nam zaželjela dobrodošlicu i malo se, naravno, pokazala. Onda je nastavila druženje s ostatkom razigrane pseće bande koja se usred dana okupila s ciljem natjeravanja repova, valjanja u kaljužama koje su ostale od kiše, plivanja u fontanama te kako bi, jasno, njuškala stupiće i dešifrirala na njima ispisane znakove.

Slavko je Bubu udomio u Osijeku. Priznaje, na nagovor prijatelja koji su mu govorili da nekako nalikuje na njegovu bivšu ljubimicu Scampy. "Potpuno sam za to da se napušteni psi udomljavaju, a ne da se kupuju", govori Slavko koji je uvijek imao udomljene pse. I tako je, bez previše nagovaranja, glumac usvojio ovo žućkasto štene koje mu je brzo postalo vjeran prijatelj. Na početku se samo nagađalo kako će Buba jednog dana izgledati, no sada, složili smo se, nekako poprilično liči na malenu lisicu.

Slavko je, kaže, često vodi na filmske setove i s ponosom kaže kako se za tako malenog psa ponaša jako pristojno te strpljivo čeka da se stvari odrade. A neka anegdota možda? "Nije nikada bila previše nestašna", govori Slavko te dodaje: "Samo je jednom, dok smo bili na božićnom ručku kod mojih, pojela cijeli paški sir dok nitko nije gledao". Ok, i jednom je pojela daljinski upravljač, ali to je uglavnom rezime štete što je, morate priznati, impresivno za jedno štene.

I dok smo mi čavrljali o Bubi i njezinim nepodopštinama, ona je iskoristila trenutak da zapliva u omiljenoj lokvi svih pasa na Ribnjaku. No, budući da ju je čekalo ozbiljno fotkanje za njezin prvi intervju, trebalo je odraditi malo dotjerivanja u fontani što je gospođica s guštom odradila. Super, bilo bi odlično kada bi se netko od mojih idućih sugovornika okupao u fontani, čisto radi priče. Ono, da ne budemo tako službeni i ozbiljni kao inače. No, mislim da ću za takvu ekskluzivu trebati pričekati na druženje s još jednim od naših psećih zvijezda. I baš ih zato tako jako volimo.