LIFESTYLE

„Čekamo poziv iz Zagreba.“

Intervju: Vrooom

Igra asocijacija. Ako kažem glazba koja dolazi iz Srbije vjerojatno ćete pomisliti a) na kultne bendove iz nekih drugih vremena ili b) na Seke, Jelene, Dare i ostale kraljice narodnjačkih klubova. Zanimljivo, ali još 1998. u Beogradu je osnovan Vrooom, bend koji do danas, usprkos promjenama u postavi uspijeva opstati na tržištu na kojem vlada turbo folk. Marko Grubić, Aljoša Varga, Branislav Potić, Nenad Knežević, Tamara Kojić, Vanja Vukotić i Vladimir Marinković čine trenutni postav benda koji je svojim nastupima oduševio Francusku. Trenutno rade na mjuziklu Kosa kojeg predstavljaju u novom svjetlu, a o tome kada će izići novi album, smeta li im što se srpsku glazbu veže uz kontekst turbo folka, i kakva je publika u provinciji razgovarali smo s Markom Grubićem.

Trenutno svirate u mjuziklu Kosa, a iza vas je i 30 drugih predstava? Otkud tolika ljubav prema kazalištu?

Stjecaj okolnosti da kompozicije mogu plasirati u raznim kontekstima sam uvijek doživljavao kao vrhunsku profesionalnu sreću ili privilegiju. Ista muzička ideja odsvirana na koncertu Vrooom-a, kao dio soundtracka kazališne predstave ili npr. eventa, performansa ili filma najčešće ostavlja vrlo različite utiske, što kasnije omogućava mnogo dinamičniji razvoj nego (rutinsko) kretanje u jednoj formi. Apstraktna ljubav prema kazalištu ili bilo kom drugom umjetničkom izrazu zapravo i ne postoji. Postoji ljubav prema umjetnicima s kojima i za koje smo stvarali muziku.

             

Je li vas bilo strah da publika neće prihvatiti vaše obrate songova u Kosi, koji su nadaleko poznati?

Ne, nakon što smo saznali da je redatelj Kokan Mladenović radnju smjestio u sadašnjicu među antiglobaliste. To je naravno suštinski odredilo i naš zvuk ali i smisao čitavog projekta. Vrlo smo spontano i prirodno aranžirali imajući ovakvu potku, tako da o eventualnom strahu od usporedbe nismo ni razmišljali. Vjerojatno bi bilo mnogo neugodnije da je pristup bio, recimo, Brodvejski i da smo pravili muzički komentar života hipika.  

Postoji li razlika između sviranja na kazališnoj sceni i običnoj bini?

Naravno. U kazalištu dinamika sviranja je određena i «nemuzičarima», odnosno igrom glumaca, radom tehničara... Mislim da su predstave sa muzikom koja se izvodi uživo po pravilu uzbudljivije bas zbog ove činjenice. Malo šire promatrano, kazalište je u odnosu na koncertiranje najčešće institucionalizirano i kao takvo konfornije, što ima i dobre i loše strane.

                

Bend egzistira na relaciji Beograd-Pariz. Koliko je teško raditi na taj način?

Ta relacija nije mnogo jača od drugih na potezu Francuska-Bugarska. Nekoliko puta smo svirali u Francuskoj (između ostalog i na nekim važnim mjestima), a i nas bivši bubnjar živi u Parizu, pa često s njim surađujemo.

Što vam je draže: veliki ili mali koncerti?

Jednako. Za koncerte je jedino važno da se razlikuju, makar samo po veličini. U suprotnom, čitav angažman se lako pretvori u ubojitu dosadu.

Koliko se glazbena scena u Srbiji promijenila od vaših početaka 1998?

U suštini gotovo ni malo. Glavna struja je i dalje ono što se prvo nazivalo novokomponovanom narodnom, pa turbo folkom, pa je sad neka umivena forma iste linije. «Alternativa» je praktično sve ostalo. Mnogo je dramatičnija promjena globalni trend u kome muzika kao vrsta autorskog izraza postaje sve nezanimljivija za show business, koji je sve češće upotrebljava samo kao zvučnu kulisu za, kako se ispostavilo, komercijalnije oblike zabave. No, sve to važi samo za tzv. mainstream. Na marginama se događaju i dalje izuzetno inspirativne muzičke komunikacije.

          

Smeta li vam što je srpska glazba u regionalnim medijima zastupljena uglavnom u kontekstu turbo folka?

Smeta mi samo ukoliko ta zastupljenost poprimi oblike pravog monopola, jer ipak postoji nemali dio exYU populacije koju interesira i nešto drugo iz Srbije. No, čini mi se sasvim normalnim da je ta vrsta muzike u velikoj većini. Zamislite da su širom svijeta po medijima prisutniji Charles Ives i Miles Davis od Justina Timberlake-a, Puff Daddy-a i ostalih anglosaksonskih turbo folk zvijezda - možda bi bilo lijepo, ali i poprilično neprirodno.

Koliko teško je snimiti album u Srbiji s obzirom da je i kod vas financijska kriza?

Ima prastara izreka iz naših krajeva koja glasi: «da naš Mile, nedajbože, poludi - ne bi mu se poznalo.». Kako uopće itko ovdje osjeti kada je kriza, a kada ne, kad smo od rođenja u krizi? No, izdavanje albuma možda je najlakše do sada, čim shvatite da je diskografija u svijetu, a kamoli kod nas, nešto sasvim drugo nego prije 10-15 godina. Dakle, nije pretjerano teško kompletan proces izvesti u vlastitoj produkciji (praktički bez ograničenja kreativnih sloboda) i onda se koncentrirati samo na marketinške probleme, koje ipak ne možete riješiti bez kontakta s profesionalcima ove krajnje neromantične branše. 

                   

Nastupali ste u kultnim pariškim klubovima. Razlikuju li se srpska i francuska publika?

Publika u velikim gradovima je vrlo slična. Razlika se osjeća u provinciji. U siromašnijim državama publika u manjim mjestima ponekad bude kao da ju je netko režirao: lokalni hipik, lokalni metalac, lokalni luđak, lokalna avangardna učiteljica, lokalni mladi intelektualci, ....

Vaš album Input najavljen je najprije za listopad, pa za prosinac, a na kraju za travanj... U kojoj fazi je on sad?

Krajem prošle godine smo održali niz od 15-20 koncerata i izdali maksi singl, koji je praktično malo prolazno vrijeme za album. Nakon toga smo se posvetili Kosi, koja je inače vrlo značajan i ambiciozan poduhvat za kazališne prilike u regiji i koja je već sada jedna od najuspješnijih beogradskih predstava ikad (12000 gledatelja u prva tri mjeseca). Ovih dana nastavljamo snimanje albuma, koji će se svakako pojaviti do kraja godine.

Možemo li očekivati koncert u Zagrebu?

Sa naše strane postoji zaista velika želja, no čekamo iole ozbiljan poziv. Prije oko tri godine smo nastupili u Zagrebu prvi put (u KSETu) i bilo je vrlo uspješno. Odmah zatim su nas pozvali na brucošijadu, gdje smo nakon ponovljene odlične atmosfere dobili poziv za IN Music festival. Onda je ova ponuda pod čudnim okolnostima propala i od tada je naša love affair sa Zagrebom zamrla. Nadamo se da ćemo je uskoro razbuditi.

Borina Kopčić

Objavljeno: 21.05.2010. u 09:02

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p