Dado Ćosić - glumac čije ime trebate zapamtiti

Možda vam ime Dado Ćosić još uvijek puno ne znači, no lice koje stoje iza njega sigurno ste do sada negdje uočili. To ni ne čudi, jer je 27-godišnji glumac u posljednjih par mjeseci nizao jedan uspješan projekt za drugim, a nakon premijere predstave Mobitel svaki dan se s vama vozi u tramvaju na reklami sa svojim glumačkim kolegama.

Dadu smo uhvatili na probi samo par dana prije nove predstave Teškoće s izražavanjem koja svoju premijeru ima u ponedjeljak 09. veljače u Teatru &TD. Unatoč brojnim obvezama Dado je između dvije probe izdvojio vremena te stao ispred našeg objektiva.

 

"Sresti sebe na ulici je bizarno"
Dado je još uvijek vidno sramežljiv ispred fotografskog objektiva, a jasno je kako osjeća nelagodnu u novoj ulozi - onoj nove glumačke zvijezde.

"Dogodi mi se da naletim na samog sebe u tramvaju ili na ulici pa se skrijem. Meni je to, pa u najmanju ruku čudno. Nisam si još definirao stav prema tome. Znam da je to tu i zašto je tu, ali svaki put kad mi se to dogodi malo se štrecnem", kroz smijeh razgovor započinje Dado.

No, kad se upale filmske kamere i kad stupi na kazališne daske bilo kakva nesigurnost i nelagoda nestaju, a na scenu stupa samouvjereno te se s očiglednom lakoćom povezuje s krajnjim gledateljima.


Uživo je prije svega skroman dečko iz susjedstva koji ne veliča svoju profesiju niti prodaje priče kako mu je gluma bila sudbina od djetinjstva. On voli i uživa u onom što radi, a prije svega se voli pri tome dobro zabavljati. Upravo tu leži njegova uvjerljivost i lakoća unošenja u različite uloge.

"Ja sam kao mali zabavljao baku i djeda tako što sam imitirao susjede. Kad god bi netko došao kod nas u goste i kad bi izašao iz kuće, ja bih ponovio sve što je ta osoba radila i pričala", prisjeća se Dado.

Rođen 1987. godine u Dubici u Bosni i Hercegovini, Dado je odrastao zajedno bakom, djedom i tetkom, a 1999. se seli k majci u Zagreb. Upravo u dramskom studiju Artist iz Kozarske Dubice, Dado je 2003. napravio prve glumačke korake.

Dado na probi

"Moram priznati da nisam bio najsretniji kad sam se preselio u Zagreb. Sad kad gledam unatrag, ne mogu točno reći što mi je smetalo, jednostavno se nisam uklopio.Trebalo mi je dugo vremena da zavolim Zagreb. Međutim, 2003. u Dubici se skupila nekolicina divnih ljudi koji su odlučili pokrenuti neke stvari. Tako je nastao 'Artist', i tako sam se i ja ljeto te godine susreo s 'Artistom'. Nakon toga ljeta, ozbiljno sam razmišljao o povratku u Dubicu. Činilo se potpuno smisleno i zdravorazumski. I ako se ne varam mislim da je u nekom trenutku pala i odluka da se vraćam jer nisam uopće kupio knjige za školu. Negdje tijekom te drame me nazvao frend da mi kaže kako se ide upisati u dramski studio ZeKaeM-a, i da bi možda bilo dobro da prestanem cmizdriti doma i da odem s njim. Tako je nekako krenula priča s glumom", objašnjava Dado.

"Preporodio sam se kad sam počeo raditi!"
Nakon srednje škole zbog privatnih i financijskih razloga zaključe da će s Akademijom pričekati te odlazi na prijemni na novinarstvo, međutim greškom upisuje politologiju.

"Bio je isti prijemni i iz nekog meni nepoznatog razloga odlučio sam se u zadnjem trenu za politologiju. U dvije godine studiranja položio sam engleski. Toliko o motiviranosti." 

Nakon gubitka prava na politologiji upisuje 2008. Pedagoški, a nakon upisanog pedagoškog pokušava drugi put upasti na Akademiju dramske umjetnost, što mu i uspijeva. Završava je 2014.


"Što se tiče posla, imao sam sreću da sam uopće došao do tih nekakvih prvih projekata na kojima sam dobio priliku dokazati se. Nakon toga je uglavnom jedan projekt vodio drugom. Rano sam počeo raditi, nakon treće godine dobio sam priliku raditi prvu predstavu, i ubrzo nakon toga prvo veliko snimanje. Kod nas je to veoma teško, ako ne dobiješ tu priliku tijekom faksa ili vrlo brzo nakon faksa, onda si na tankom ledu. Sustav je takav da godišnje izbacuje 50tak novih glumaca, a matematika je u tom pogledu okrutna. Naprosto je nemoguće da će svi naći posao. To je veliki problem kojim se trebalo ozbiljno pozabaviti. Ja sam među ovim sretnicima koji su došli do posla. Mlad sam, imam kapaciteta, želim raditi, mogu izdržati 12 sati dnevno na probama. Kad ću ako ne sad. To dvanaestsatno radno vrijeme sada traje već dosta dugo. Preko godinu dana. 2014. je možda bila naporna, ali je bila dobra. Puno sam naučio. Zapravo je bila točno onakva kakva je trebala biti", objašnjava Dado.


Trud i rad su se svakako isplatili jer Dado već sad iza sebe ima uspješne uloge, poput onih u kazališnim predstavama Glorija, Spremni, Tihi obrt i aktualnoj Mobitel te u filmovima, kao što su Teleport Zovko, Zvizdan i Kosac. Hrabro uskače u kontroverzne uloge koje su za poimanje našeg mainstreama i dalje tabu tema koja povremeno puni novine skandaloznim natpisima. No, Dado o svojim provokativnim projektima, poput kratkog filma Šake redateljice Jasne Nanut kojeg mnogi nazivaju prvim hrvatskim gay filmom, te akademskog ispita Tartuffe koji je punio novinske stupce i onih novina koje ne pišu o kazališnim predstava, ne vidi ništa sporno ni šokantno.

"Više manje sve što mi se ponudilo do sada bilo mi je zanimljivo i drugačije, bilo mi je nešto sto sam htio isprobati. Imao sam i te sreće što je sve bilo nekako različito. Kad smo Jasna Nanut i ja nabacivali prve ideje za scenarij filma 'Šake' htjeli smo ga napraviti za naše pojmove još kontroverznijim, bili smo inspirirani HBO serijom 'Looking'. Tko je gledao znat će na što mislim. To se kroz rad na scenariju malo ublažilo jer smo se odlučili za drugačiju priču. I u potpunosti stojim iza toga filma. Ne vidim u njemu ništa kontroverzno. Veliko je pitanje što je u Hrvatskoj kontroverzno. Meni npr. gay tematika nije kontroverzna, ali mi je kontroverzno da će na idućim izborima, nakon svega, vjerojatno pobijediti HDZ. Nekome je obratno. Što se tiče 'Šaka', nije bilo nikakve nelagodne prilikom snimanja, a ni ne vidim zašto bi bilo. A što se tiče nekih reakcija koje je imao naš ispit 'Tartuffe', mogu se samo nasmijati. Ničega tu nema kontroverznog. Od cijele predstave, oni su izvukli taj jedan trenutak, poljubac između Tartuffa i Orgona, koji je posljedica neke vrste ludila a ne homoerotike i tako je to postala kontroverzna predstava. Takve stvari te ne mogu pogoditi, mogu te eventualno zabaviti", objašnjava Dado.

 

 

Na pitanje koji projekt mu je do sada bio najdraži, sa sjetnim smiješkom na licu bez razmišljanja ističe televizijsku seriju Nedjeljom ujutro, subotom navečer.

"To je prvo veliko snimanje koje sam imao. I zbog kojega sam pao godinu na faksu. U jednom trenutku na Akademiji sam mislio da ću poludjeti, negdje na sredini 4. godine. I jako sam si želio da se pojavi nešto da se maknem godinu dana sa faksa. Onda se dogodila serija NUSN. To snimanje u kombinaciji sa godinom dana pauze od faksa je vjerojatno jedna od najkorisnijih stvari koja mi se dogodila. Akademija zna biti jako intenzivna, a onda negdje u cijelom tom htijenju da budeš dobar, da se na ispitima pokažeš u najboljem svjetlu jer ti ispiti jesu neka vrsta castinga, zaboraviš se zabavljati. Barem se meni to dogodilo. Snimanje me opustilo i podsjetilo da ako želim dugo raditi ovaj posao, nikad ne smijem zaboraviti guštati u njemu. Kad sam snimao Nedjeljom ujutro, subotom navečer nisam imao osjećaj da radim. Biti na setu 12 sati dnevno nikada nije bio problem. Naravno, bude dobrih i lošijih dana ali generalno odlično sam se osjećao. Mislim da sam jednom na setu na glas rekao da ne mogu vjerovati da me se plaća da se 12h dnevno zajebavam. Kako sam potrošio prvi honorar? Napravio sam si cipele, imam broj noge 48,5 i teško pronalazim obuću, odselio sam se od mame, kompletno promijenio garderobu jer sam bio smršavio kojih 10tak kila, a ostatak? Nažalost, pojma nemam. Ali kažu da je to normalno za prve honorare", kroz smijeh se prisjeća Dado.

Danas se pak o pronalasku posla i financijama ne mora brinuti. Radi usporedne projekte i predstave u različitim kazalištima, a ako je sudeći po 2014., očekuje ga još uspješnija nova godina. Lud tempo i jurnjave s jednog termina na drugi, za sada mu odgovaraju.

U nastavku naglašava kako se veseli zasluženom godišnjem odmoru za par mjeseci. Do tada se opušta uz čašu vina ili piva u najdražem kafiću Kolaž ili nakon napornog dana gleda neku seriju, film ili pročita knjigu. Naglašava kako nema nikakav poseban način opuštanja, jednostavno nakon napornog dana pokušava biti sam sa sobom. Nada se da će ove godine naći više vremena za kuhanje, ali i za putovanja, a u planu mu je odlazak na Tajland.


"Mislim da će se svatko u tom suludom svijetu uspjeti prepoznati"
Veoma brzo smo se s priče o budućem godišnjem odmoru, koji se Dadi trenutno čini tako dalekim, vratili na aktualne projekte, od kojih se svakako ističe drama kontroverznog argentinskog autora Raula Damontea Batane, Copija, Poteškoće s izražavanjem koja svoju praizvedbu ima u Teatru &TD 09.veljače. Dado se veseli novom projektu, čiji prijevod i režiju potpisuje Edvin Liverić, a na scenu stupa s kolegama Bojanom Navojcem, Deanom Krivačićem i Vesnom Stilinović. U ovom dramskom tekstu Copi na žestok način progovara o marginalnim temama, poput homoseksulanosti i transrodnosti. Apsurdna melodrama s primjesama komedije igrana u atmosferi latinoameričkih sapunica i pomaknutih glazbenih komentara znanih pjesmuljaka Eurosonga, progovara o kompliciranim odnosima likova koji nastanjeni u nekakvom nepoznatom ambijentu tragaju za vlastitim identitetom.


"Predstava 'Poteškoće s izražavanjem' je za mene bila jedno potpuno novo i drugačije kazališno iskustvo. Nikada ništa slično nisam radio. Riječ je o ljubavi, strasti, nježnosti, želji za posjedovanjem, za dominacijom itd. međutim to kod Copija nikad nije plošno i jednostavno. Motivi koji se kriju ispod toga vode te u nekakve dvostruke, trostruke igrice u kojima se i sama njegova lica ponekad izgube. Sve je na život ili na smrt. Sve je prenaglašeno. Sve je bitno. I nema prostora za pogrešku. A uz cijelu rodno-spolnu konfuziju koja je upisana u taj tekst, nađete se u jednom potpuno apsurdnom ljubavnom trokutu. Siguran sam da će ljudima biti zabavno, siguran sam da će biti i onih kojima će biti bolno, i da će oni, koji se uspiju prepustiti tom suludom svijetu kojeg nastojimo oživjeti na sceni, prepoznati se. Meni je svaka proba bila izazov, prvi put sam radio tako nešto, imao sam u pojedinim trenucima osjećaj kao da nisam nikad ništa radio prije toga i znao sam se pitati što mi se događa. Kad ti se to dogodi, kad doživiš trenutak koji te izbaci iz takta i ne znaš gdje si - to je jedno potpuno novo iskustvo koje je fenomenalno. To su oni trenuci koji te tjeraju da ideš dalje", zaključuje Dado jureći sa smiješkom na licu u petak navečer na novu probu.

Foto: Jure Perišić
Dado nosi: košulja, sako i parka H&M, crna majica i crna jakna Coded Edge