LIFESTYLE

"Danas biti DJ, znači da čovjek ne zna šta bi drugo da radi"

Intervju s Dušanom Kojićem - Kojom, frontmanom Discipline Kitschme

Iz bogatog opusa gostiju Zagreb Film Festivala osobno sam „pikirala" jedan intervju. Ok, prvi dan sam zakasnila na druženje s novinarima, trčala sam k'o Forest Gump, tipično izgubila akreditaciju po putu (cure hvala još jednom), i doslovno skočila na čovjeka na odlasku ispred press centra.

JA:  „Jel mogu ja, oprostite što kasnim?"  

Pogleda me, k'o što ja sad hoću?

KOJA: „Ajde sutra da se vidimo" .

Ok, eto mene sutra, 20 minuta ranije, ko po špagi.

KOJA: „Radiš za radio?"

JA: „Ne, za portal"

KOJA: „Ne dajem intervjue inače ovako, ljudi krivo protumače riječi, ne razumiju ih radi slenga.  Hoćeš da pišeš?"

JA: „Snimat ću i pisat ću,.... i neću ništa cenzurirat, sve ide kako si rekao"

 

Pa evo čak i ono što nisam snimila ili zabilježila.

Kad se Disciplina Kičme, 1981.-e  pojavila na sceni ja sam imala godinu dana ali s obzirom da je u kući uvijek sviralo nešto , i to najčešće rock -zahvaljujući tati - relativno sam brzo skužila što mi paše i tko je (sada) Disciplina Kitschme. 28 godina kasnije, dobila sam priliku razgovarati s frontmenom, Dušanom Kojićem - Kojom. Pored izvrsne svirke u Purgeraju prošli četvrtak, Koja je na Zagreb Film Festivalu predstavio svoj prvi autorski uradak, glazbeni film „Frank i lastiš Crnog Zuba"


Nakon koliko dugo vremena ste u Zagrebu? 

Bili smo u 5. mjesecu

Dakle čest si gost..

Da, svirka u Purgeraju je svojevrsni nastavak ove posljednje u Boogaloou.

Postoji li uopće razlika između zagrebačke i beogradske publike?

Ne postoji nikakva razlika, publika Discipline Kitschme je moram priznati dosta slična svugdje, isto razmišljaju... što je i logično.

 

Kao autor glazbe sudjelovao si u mnogim kultnim filmovima s ovih prostora. Je li ti ikada palo na pamet da napišeš scenarij?

Ne, ne bavim se filmom kao čovjek koji je sad nešto u filmskoj industriji. Film koji sam snimio i koji je prikazan jučer, je muzički film,  bavi se muzikom. Ima tu scenarija i zahtijevao je mnogo autorstva i detalja,  ali baš neki klasični scenarij za film, ne. Nikad nisam razmišljao o tome, možda ću se i sjetit... nekad.

  

Prije deset, dvadeset godina, trebao si biti muzičar, biti talentiran ako si htjeo nešto napraviti. Misliš li da je današnja tehnologija nekim ljudima dobra maska za manjak talenta?  

Da.  Dobro,  to je stanje koje traje desetak i više godina, otkad se pojavila techno muzika   koja je na početku bila i zanimljiva, u smislu da je ogolila cijelu stvar na nulu, poslije je to postalo opće priznata stvar,  tako da se mnogi ljudi koji nemaju nikakve veze s muzikom  bave time, i prave te stvari. Dj-evi?

Danas biti dj samo znači da je to ustvari čovjek izabrao jer ne zna što će da radi, pa može da bude dj. I može, jer je sve prihvaćeno, mixa se, i to je ustvari sada jedan zanat koji ovisi o tome koliko brzo ćeš da pritisneš ovo ili ono.

Štoviše, sve je isprogramirano, nema baš živosti u svemu tome. Bandovi su ti koji bi trebali da sviraju ali i bandovi su počeli da zvuče isto tako.

  

Onda je li tehnologija odgovor na pitanje „kako je propao rock n roll „? Da uopće ne govorim o prostorima bivše Juge jer mislim da je manje-više katastrofa, sve zvuči kao nešto što smo čuli prije, i to u lošijoj verziji. Na primjer, imamo nekoliko novih verzija EKV-a, i prodaje nam se priča kao da nitko nije postojao prije, i nitko već nije čuo te pjesme u molu.

Da,  upravo tako..zato što se ljudi ne libe, uzimaju sa svih strana pošto je takav trenutak, ne znam jel s nekom namjerom il im dođe spontano, ne bi rekao.

Spaja se sve, danas ljudi nose naušnice, i to oni koji ih nikad nisu nosili, odjednom svi ih nose, otprilike bi tako to objasnio. I po Srbiji ima bandova koji zvuče kao nešto što se čulo jučer, jednostavno ne libe se ljudi više.

 

disciplin_a_kitschme_velika.jpg

  

I, jel se može izmisliti nešto novo?

Može, može..pa mora, mora malo vatre da bude, malo živosti, ovo je sve dosta mehanički i kao da su se ljudi pomirili i u redu je to, „Ovo je muzika? Ok to je muzika. Aha, dobro. Ja znam kako da se ponašam uz muziku" -  to je malo čudno i  zato je meni ovaj film bitan, jer je put u nepoznato, ne zna se što će se dogoditi a na kraju je uspjelo. 

 

Je li teško iznova objašnjavati „što je pisac htio reći"? Ako krenem od postavke da je glazba feeling, i iz njega nastane nešto, i netko ti postavi pitanje da sad to objašnjavaš stalno ispočetka. Jel te to živcira?

Da, kako ne. Ja uopće i ne obraćam pažnju na ta pitanja, ne mogu da odgovorim na to, odmah počnem da se šalim.

 

Kod Discipline, kritičari nikako nisu mogli odrediti koju vrstu glazbe izvodite. Pa je bio punk, pa funk groove, pa su kombinirali... Koji je inicijativni zvuk s kojim krećete danas?

To je isto što je i uvijek bilo

 

Ipak Malo melodičnije?

Melodičnije u odnosu na prvi album sigurno.  Prvi album je upravo napravio to, ustoličio situaciju, stavio na mjesto sve,  tako da se zna što se očekuje od banda. Od prvog albuma je prošlo 15 godina,  „Sviđa mi se da ti ne bude prijatno"  je zaista i proizveo taj efekt  kod ljudi, samo ih je odstranio, i to ljude koji ne trebaju da budu tu. Taj album je bio jako bitan novim generacijama koje su došle, i to naprednim generacijama svirača, glumaca, ovih novih klinaca. Kad kažem klinci, i nisu , oni sad imaju po 35 godina, ali ja ipak imam malo više. To je bila reakcija na period sa Šarlom Akrobatom, surov stav prema okolini, razmišljanja čovjeka od 21 godine. Danas je to više groovy, da se može gibati uz ritam. To je jedna ideja koja kod mene postoji već dugo, i dalje je to taj bas i bubanj i vokali.

Moram te pitati,  u medijima se nedavno opet aktiviralo pitanje možebitnog povratničkog koncerta Azre, nudi se neka lova Štuliću?

To su neka opća događanja koja mene ne privlače pretjerano.

 

Ok, ali mogu li dobit mišljenje?  Smatraš li da bi se demistificirao lik i djelo da je tu, točnije da nikad nije otišao? Ovako je kao nedostupan ali ustvari je dostupan jer svako malo istupi u medijima.

Ja nikad nisam bio ljubitelj grupe Azra, samim tim nemam pretjerano što da pričam o tome. Zna se:  Ko nije tu o njemu se priča, onda on hoće - neće, meni je svejedno. Ali vidio sam u onom filmu..

 

Sretno dijete?

Da,  u kojem sam odbio da se pojavim, da su mu ljudi napravili bistu, meni je to moram priznat nevjerojatno, cijeli taj doživljaj.   K'o pravi bistu?   Kome pravi bistu?  I o čemu se tu uopće radi? Ali ja sam se kod njih uvijek i pitao o čemu se tu radi? Ovo je jedna druga strana cijelog tog doživljaja.  Ja ustvari nemam ništa s tim novim valom, nikakve veze s tim, i ostalo je tako.

 

Ok, osim Hendrixa,  što još voliš slušati?

Volim glam rock, Suzie quatro,  obožavam Suzie Quatro. Volim i Slade.

 

hartera08_disciplin_a_kitschme.jpg

 

Nekog od novijih bandova možda?

Volim Eagles of Dead Metal, bio sam u Zagrebu na koncertu, volim taj bend, to je rock n roll. Ustvari  „Brown Sugar", to je sve nastalo od Stonesa. Njih jako volim, gledao sam ih u Budvi u Beogradu, u Londonu, gledat ću ih kad god mogu.

 

Ima li po tvom mišljenju u Srbiji bandova na koje se može računati?

Ima. Mislim da je hrvatsko pučanstvo čulo taj band -  Repetitor -  dvije djevojke i dečko, mladi band, dečko je na gitari a njih dvije su bas i bubanj. Mislim da taj band nastavlja tradiciju beogradskog underground zvuka.

 

Što kažeš na ekspanziju turbo folka? Ne znam kako je u Srbiji, ovdje iz skoro svakog auta trešti Ceca?

A baš mi je žao... izvini.


Ajde da se vratim na film, hoće li ići na još neki festival?

Da, trudit ćemo se da ide na što više festivala, a sljedeća je sigurno beogradska premijera i to na zatvaranju Festivala Autorskog Filma u Domu Omladine krajem studenog. Poslije toga pravimo jedan dj cocktail, samo glam rock - muzika moje mladosti.

 

Ana Pavić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Objavljeno: 30.10.2009. u 01:45

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p