PARTER

Vivienne Westwood: nevjerojatan film o ženi koja mijenja društvo

Intervju: Lorna Tucker

Proteklog vikenda započeo je 15. po redu ZagrebDox, a jedno od velikih iznenađenja ovogodišnjeg izdanja je i FashionDox, odnosno Ljubav i moda program u sklopu kojeg će biti prikazana tri sjajna dokumentarca koja prate život i stvaralaštvo nekih od najslavnijih dizajnera.

Jedan od triju modnih dokumentaraca je i onaj koji prati lik i djelo slavne Vivienne Westwood. Westwood: Punk, Icon, Activist donosi sjajnu i nevjerojatnu priču jedne od najvećih modnih ikona koja je osim impresivnog modnog rada, ostavila veliku utisak i na različitim društvenim poljima. Sam film progovara naravno o modi, ali i o aktivizmu za zaštitu okoliša, umjetnosti te osobnom uspjehu čuvene dizajnerice. Kako bismo dobili što bolji uvid u ovaj izvrstan dokumentarac, porazgovarali smo s Lornom Tucker, britanskom redateljicom i bivšim modelom koja nam je otkrila da joj je trebalo čak dvanaest godina kako bi uspjela ući u svijet dokumentaraca, a prošle godine izdala je dva sjajna uratka od kojih je jedan i ovaj, dokumentarac o Vivienne Westwood koji na vrlo upečatljiv način prikazuje avangardnu umjetnicu čije je djelovanje unikatno, inspirativno i apsolutno neponovljivo.

U kojem trenutku si shvatila da se želiš baviti snimanjem filmova?

Filmografija je nešto što me je oduvijek privlačilo, no nisam bila sigurna želim li se okušati u pisanju ili samom snimanju filmova. Ono što mi je uvijek bila prepreka je novac i samohrano roditeljstvo koje mi nije ostavljalo vremena niti mogućnosti da se posvetim onome što zapravo želim. Ipak, sve je započelo nakon što sam nakon rehabilitacije otišla u Nepal na neko vrijeme. Ondje sam volontirajući uvidjela da želim dokumentirati priče oko sebe i jako žalim što u tom trenutku nisam imala bolju kameru sa sobom, no odmah po povratku u Britaniju počela sam proučavati literaturu i samostalno se obrazovati o dokumentarnom filmu.


S kojim izazovima si se susretala na početku karijere te je li teže započeti ili nastaviti započeto?

Definitivno je teže nastaviti, pogotovo ako nemate sredstava niti platformu koja vas podržava. Kada sam počinjala, imala sam malo dijete koje je trebalo prehraniti, no nešto u meni mi je govorilo da moram i mogu napraviti nešto od svog života, odnosno usmjeriti ga onako kako želim. Sve što sam znala o snimanju sam naučila sama na posuđenoj opremi i nisam imala srama pitati ljude smijem li ih snimati. Upravo tako je došlo do suradnje s bendovima koje sam pratila na turneji i dokumentirala njihove nastupe. Dokumentarac o Vivienne je sniman četiri godine, a Amà čak deset, i tek tijekom snimanja Vivienne sam po prvi put radila s pravom profesionalnom opremom, velikim timom profesionalaca i sjajnom produkcijom. Poanta je da se morate sami boriti za sebe i gurati, bez ustručavanja i susprezanja jer to je jedini način da uspijete.

Odakle ideja za snimanje dokumentarca o Vivienne? Ima li tu neke poveznice s tvojim životom?

Inspiracija je došla iz njezine prošlosti i moje sadašnjosti. U jednom periodu života nalazila sam se u vrlo lošim situacijama te nakon što sam čitala koliko je njoj trebalo da ju struka prizna, koliko se je borila za sebe i bila odbijana, sve to me je potaknulo da prvenstveno probudim sebe, a suradnja s Vivienne je započela nakon kratkog snimanja u časopisu Dazed. Kada su se kamere ugasile, bez ikakvog susprezanja pričala mi je o svom životnom putu koji je bio glavna inspiracija za film i u kojem sam se potpuno pronašla.



Vivienne je dizajnerica, aktivistica te ikona današnjeg društva, no postoji li neka njezina strana koju si posebno htjela prikazati te istaknuti u filmu?

Pa zapravo ne, no u radu s njom primijetila sam kako je više punk danas nego što je to bila u sedamdesetima i osamdesetima. Ono što sam htjela prikazati, i nadam se uspjela u tome, njezina je kompleksnost, iskrenost te istinska vjera u ono što zagovara. Ona je jedna od rijetkih osoba koja zaista živi ono što govori, no također ne zazire od svoje ranjivosti što je u konačnici čini sjajnom i neponovljivom osobom.

Što ti je bilo najteže prilikom snimanja ovog dokumentarca te budući da ste Vivienne i ti provele dosta vremena zajedno, je li ona pristupačna osoba? Kako je reagirala na tvoje portretiranje nje same?

Najteže je bilo doslovno samo snimanje jer Vivienne je pristala na snimanje samo pod uvjetom da sve bude baš onako kako ona želi. To mi je ponekad bio pravi izazov jer nisam imala mogućnost izraziti svoju kreativnost i viđenje nje same, no u konačnici sam stekla njezino povjerenje te radila svoj posao kako treba. Što se tiče nje kao osobe iznimno je draga i topla, svima uvijek želi pomoći te je iznimno susretljiva, no naravno osoba s njezinom karijerom i personalnošću mora ponekad biti malo teška i zahtjevna za rad. Nakon što je odgledala snimljeni materijal, ništa joj se nije svidjelo. Neke elemente je smatrala dobrim i zanimljivim, no neke je htjela drastično mijenjati. Bilo je teško suprotstaviti se jer nije htjela pristati na daljnji rad ako se ne naprave preinake kako ona to želi, no tada sam morala jednostavno reći ne i voditi se određenim profesionalnim načelima.

Dok pišeš scenarij, u kojem trenutku znaš da je gotov i spreman za snimanje te koliko si se kod Vivienne pridržavala napisanog?

Nikad to zapravo ne znam, to je dio procesa koji se događa usputno. Ponekad je vrlo lako zastraniti u vlastitim idejama te je dobro imati nekoga sa strane da te vrati u prvotnu priču, kaže što ne valja, odnosno što treba promijeniti ili nadodati kako bi scenariji na posljetku bio odličan, a što se tiče Vivienne, nisam se držala scenarija, jednostavno nije bilo moguće, no to su čari dokumentarnog filma. Neprestana iznenađenja i nepredvidive situacije su dio svakodnevice te upravo takve situacije vas čine kreativnijim, produktivnijim i na kraju svega, zadovoljnijim.

Jesi li zadovoljna kako je publika prihvatila film i što je ono nešto što želiš da im ostane u sjećanju nakon gledanja?

Najgore što možete napraviti je čitati kritike jer ćete naići na one pozitivne, ali i one negative koje ćete shvatiti osobno. Kada sam shvatila da svi ti komentari utječu na mene jednostavno sam ih prestala čitati. S vremenom naučite da je najbitnije da ste vi zadovoljni s finalnim proizvodom te reakcijama ljudi koji vam osobno priđu i pohvale film; to me inspirira i potiče za dalje.

Foto: Instagram
Objavljeno: 27.02.2019. u 12:50

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p