FILM I TEATAR

'Egzorcizam' - Matanićev sotonski 'underground rave'

Recenzija iščekivanog horora temeljenog na istinitim događajima
Egzorcizam
Oko najave da Dalibor Matanić snima novi film uvijek se stvori hype – Matanić se ili bavi temama koje su u hrvatskom društvu još uvijek kontroverzne (Volim te, Fine mrtve djevojke) ili onim poznatima pristupa na kontroverzan način (Blagajnica hoće ići na more, Kino Lika, Zvizdan). No, ne bi bilo pošteno tvrditi da je kontroverza jedino što privlači pozornost gledatelja, jer Matanić doista radi na tome da se ne ponavlja i ne dosadi, stoga svaki njegov film valja dočekati sa zasluženom dozom pozornosti.

Egzorcizam je najnoviji Matanićev uradak, prilično to-the-point naslova, čija se radnja odvija u istarskom gradiću Vodnjanu. Ideja o snimanju filma nastala je tijekom rada na istoimenoj predstavi u rujnu prošle godine, koju je Matanić s ekipom postavljao u Istarskom narodnom kazalištu u Puli.

Film prati djevojku Mašu Artuković (Nika Ivančić), koja u uspavanom Vodnjanu živi sa svojom autoritarnom sestrom Verom (Helena Minić). Vera je vjerski fanatik i opsesivno kontrolira sestrino ponašanje, nerijetko je i fizički kažnjavajući u njihovom sobičku nalik na katakombu. Maša pati od psihičkih problema zbog kojih Vera, uvjerena da je njenu sestru opsjeo Sotona, zatraži od svećenika (Janko Popović Volarić) da nad Mašom provede obred egzorcizma. Na vijest o obredu sestre Artuković posjećuje snimateljska ekipa crkvene televizije Obiteljska TV (svaka sličnost s Laudato televizijom i pokretom U ime obitelji je slučajna), čija je ambiciozna novinarka Lidija odlučna u namjeri da snimi tijek obreda, te milijunskom gledateljstvu hrvatskih katolika egzorcizam raskrinka kao demode metodu i nepotrebnu intervenciju u psihu mlade osobe kojoj mogu pomoći samo psihoterapija i farmakoterapija. Kako bi potkrijepila vjerodostojnost svojih tvrdnji, novinarka na seansu dovodi psihijatricu Sofiju (Senka Bulić), koja je nekoć liječila Mašu i žestoko se protivi obredu, smatrajući ga farsom.

Egzorcizam
Fascinacija pomiješana sa strahom - egzorcizam je, uz sotonizam, jedna od rijetkih tema koja uspijeva zaokupiti i ušutkati tinejdžere na satu vjeronauka. I dok sotonizam poglavito zanima kako prizvati Sotonu, egzorcizam nastoji pronaći način kako ga istjerati; kad baš ništa ne pomaže, ni terapije, ni elektrošokovi, ne preostaje drugo nego nazvati svećenika s licencom za obavljanje ovog tajnovitog rituala.

Drevni je institut egzorcizma namijenjen oslobađanju zaposjednute osobe od utjecaja demona. Seanse traju dugo, a ishod je često jalov – nerijetko je zabilježeno da su osobe podvrgnute egzorcizmu umrle uslijed 'istjerivanja' demona. Svećenik ponavljanjem molitvi postupno priziva demona da se pojavi, te kaže svoje ime. Najčešće je demon neki od Sotoninih pomoćnika, a u posebnim prilikama žrtve opsjeda i sam Lucifer. Ukoliko svećeniku pođe za križem natjerati demona da se otkrije, ovaj napušta tijelo zaposjednute osobe i ona zatim živi normalnim građanskim životom, te se najčešće ne sjeća ničega što se događalo za vrijeme trajanja egzorcizma. A ne događaju se osobito lijepe stvari – demon koji upravlja tijelom vrlo je snažan, agresivan i podmukao, spreman da u svakom trenutku skoči za vrat bilo kome tko se nalazi u istoj prostoriji, zbog čega je praksa da zaposjednuta osoba bude čvrsto vezana. No, nadljudska snaga nije glavno oružje koje demon koristi u borbi protiv istjerivača. Svojom slatkorječivošću i mentalnim igricama on uspijeva proniknuti u najdublje zakutke psihe svih okupljenih, koji su, dakako, samo ljudi od krvi i mesa, stoga kvarni i gotovo je sigurno da svaki među njima skriva neku tajnu koja bi ga, da se otkrije, mogla pokopati u očima drugih.

Ultimativno zlo koje parazitira u tijelima odabranih nesretnika drag je motiv mnogim filmašima koji su, igrajući na zlosretnu kombinaciju znatiželje praćene strahom, snimili čitav niz filmova koji prate borbu za spas zaposjednutih duša; spomenimo ih tek nekoliko - Stigmata (1999.), The Last Exorcism (2010.), The Last Exorcism II iz 2013. (jer ovaj iz 2010. evidentno nije bio posljednji), Exorcism of Emily Rose (2005.) te, naposljetku, The Exorcist iz 1973., u režiji William Friedkina, jedan od najstrašnijih horor filmova ikad snimljenih, žanrovski klasik s nezaboravnom spider walk scenom opsjednute djevojčice Regan.

Egzorcizam
Egzorcizam
Egzorcizam
Kombiniranjem različitih tehnika snimanja i primjenom kratkih, užurbanih kadrova, Matanić je izradio zanimljiv i efektan patchwork koji je tek mjestimice konfuzan, te nas je, nasreću, poštedio pretjerane upotrebe 'bu' efekata. Apsolutne pohvale idu Frani Homenu za kreiranje zvuka koji u kombinaciji s fleševima sekvenci stvara atmosferu sotonskog underground ravea. Izmjenjivanje potmulih, jezivih udaraca sa sitnim, piskutavim cviležom stvara čas tjeskobno iščekivanje, čas osjećaj dolaska armagedona. Za još Homena i još horora, potražite na YouTubeu film Zagorski specijalitet.

Niskobudžetna produkcija uvjetovala je da glumci podnesu ogroman dio tereta, i treba im skinuti kapu - prvenstveno Heleni Minić Matanić, na doista sjajnoj i uvjerljivoj ulozi srdite Vere, a zatim i debitantici Niki Ivančić, čije grimase ni u jednom trenutku ne prelaze iz jezovitih u groteskne te ih uspješno kombinira sa suptilnim izrazima tuge i nemoći u trenucima kad je Maša ponovno svoja.

Egzorcizam
Slabašna točka filma su dijalozi, jer crtaju ono što se očito upravo odvilo na platnu, podcjenjujući tako moć zaključivanja publike. Nije bilo potrebno ni prenaglašavanje nekih općih mjesta i taksativno nabrajanje svih prijepora između sekularnog i profanog u hrvatskom društvu, kao ni pomalo sapunast plot twist neposredno prije kraja filma, no ono u čemu Egzorcizam definitivno uspijeva je raskrinkavanje licemjerja i lažnog morala, na individualnoj kao i na institucionalnoj razini. Aura patnje kroz koju prolazi nesretna Maša privukla je poput magneta dušobrižnike, lešinare i tobožnje spasitelje, koji seansu Mašinog egzorcizma nastoje instrumentalizirati u vlastitu svrhu – iskupljenja, osobne afirmacije ili profesionalne ambicije.

No, za one koji svisoka gledaju čovjeka na koljenima, slijedi neugodno otkriće. Uljuljkani u lažan osjećaj sigurnosti, uzeli su sebi za pravo da osuđuju i oholo drugima dociraju iz zablude o vlastitoj pravičnosti, ne razmišljajući da su porozni za iste grijehe. Samo oni koji to spoznaju imaju snage u tuđim očima pronaći sebe, pokajati se i skrenuti pogled, dok drugi prkosno nastavljaju - sve do trenutka kad se pretvore u kamen.

Egzorcizam
egzorcizam

Egzorcizam s redovitom kino distribucijom kreće 9. studenog.

Foto: PR
Objavljeno: 06.11.2017. u 09:46

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p