Nakon punih 25 godina na scenu zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta vraća se opera Figarov pir, jedno od najuspješnijih djela Wolfganga Amadeusa Mozarta. Premijera dugoočekivane predstave održat će se u subotu 06. veljače, i to u sklopu obilježavanja 260. obljetnice Mozartova rođenja i na 230. godišnjicu od praizvedbe ovog djela.
Figarov pir izveden je po prvi put 1. svibnja 1786. godine u Beču, a unatoč tome što je opera izvedena samo devet puta i bila na koncu zabranjena jer se otvoreno izrugivala višoj klasi, postaja je izrazito popularna. Danas se upravo ovo djelo ubraja u najuspješnija Mozartova ostvarenja te se smatra kamenom temeljcem standarnih opernih repertoara. Pod redateljskom palicom meksičkog kazališnog redatelja Mauricija Garcije Lozana, zagrebačka publika će napokon ponovno uživati u ovoj kultnoj operi. Mauricio nije jedini Meksikanac u ovoj postavi – izrada raskošnih kostima pripala je talentiranoj meksičkoj kostimografkinji s hrvatskim korijenima Eloise Kazan, koja se nakon devet godina ponovno vraća na hrvatsku kazališnu scenu.
Kako bi stekli što bolji uvid u proces izrade kostima za predstavu, Eloise nas je odmah odvela u samo središte – u radionicu. Istražujući hodnike HNK i za većinu građana nedostupni podzemni tunel, koji spaja glavnu zgradu zagrebačkog Narodnog kazališta i Sokola, dospjeli smo u radionicu u kojoj vlada vesela i opuštena atmosfera. Već nakon samo par minuta posve je jasno kako Eloise ima izvrstan pristup s osobljem i da krojačice uživaju u izradi kostima za
Figarov pir.
Teško je ostati ravnodušan na srčanost, uljudnost i toplinu s kojom Eloise isijava u komunikaciji. Ona će vam pokazati sve detalje svog rada, predočiti cjelokupnu knjigu punu detaljnjih i fascinantih skica koje čine okosnicu njenog rada. Upravo izrada skica je onaj dio posla kojem ona pristupa s nevjerojatnim osjećam za detalnju razradu.
Promatrajući njene skice imate osjećaj da će likovi oživjeti ispred vas, iskočiti s papira, zapjevati i okrenuti se više puta oko svoje osi kako bi vam što bolje prezetirali kostime.
“U pitanju je jedna opera čija je priča sintetizirana i fantastična te ima jedan komičan i seksi dio. Maurcio i ja smo htjeli da kostimi budu raskošni i bogati, ali da u sebi zadržavaju i tu jednu duhovitu notu. Htjeli smo da prvenstveno budu zaigrani i da, naravno, prate samu glazbu. Također u toj priči postoje dijelovi koji nemaju smisla ako se stave u današnje vrijeme te da onda treba i u izradi kostima ići za tim da ožive duh Mozartovog vremena. I boje i detalji, poput čipke, su skoncentrirani i izrazito naglašeni”, objašnjava Eloise.
U nastavku kostimografkinja objašnjava kako je scenografija predstave sažeta i stvara razne prostore uz pomoć vrlo malo elemenata, te su zbog toga htjeli da raskoš prevladava u samim kostimima. Također je bilo važno da se klasne razlike, koje su veoma važne za Figarov pir, odmah uoče u samim kostimima. U predstavi sve skupa ima oko 60 kostima, a Eloise je bilo potrebno preko tri mjeseca da svoje ideje pretvori u djelo.
“Moram priznati da sam generalno jako spora jer se volim od samog početka dati u detalje. Meni, primjerice, moje skice uzimaju uistinu puno vremena. Ima dizajnera kojima je skica samo usputni materijal jer cijelu ideju imaju razrađenu do u detalja u glavi. Meni je cijeli proces dizajna u tom skiciranju. Radim na način da prvo skiciram, skeniram i provlačim onda sve materijale kroz Photoshop. U tom programu probavam uistinu sve, od različitih slojeva kostima, do samog materijala. Na Figarovom piru počeli smo redatelj i ja raditi skoro tri mjeseca prije nego smo polovom prosinca prošle godine došli u Zagreb”, objašnjava Eloise.
Eloise većinu svojih skica izrađuje u
Photoshopu, a ako joj pripreme omogućuju, onda glumce čak slika i u badićima kako bi kasnije na njih lako u programu mogla slagati pojedine dijelove kostima. Voli taj program jer joj omogućava da se može igrati sa svime. Primjerice, zna nanositi različite uzorke kako bi vidjela koji najbolje funkcionira na finalnom kostimu. Također joj pomažu i slojevi jer kroz njih može uočiti kako pojedina kreacija funkcionira prilikom presvlačenja, koji često znaju biti veoma brzi prilikom promjene scena na pozornici.
“U Figarovom piru imamo jedan poseban lik, a to je Cherubino kojeg pjeva žena koja glumi muškarca, a taj lik pak se presvlači u ženu. Taj kostim je bilo zanimljivo, ali i zahtjevno za izradu. U predstavi je to svojevrsna šala, igra se da je lik nježan i blag, a mi smo morali izraditi kostim koji pokazuje da je u pitanju dečko, ali i da se vidi da ga igra žena. Ta kreacija mi je bila najveći izazov, ali na koncu mi je i najdraži. Kroz izradu sam uistinu zavoljela taj lik, a u procesu rada sam na njemu najviše naučila, a to je veoma važno”, ističe Eloise.
Upečatljivi u bojama i uzorcima, raskošni i bogati, dekadentni i glamurozni, razigrani i zavodljivo seksi - kostimi Figarovog pira izvrsno dočaravaju Eloisinu teatralnost, talent i nevjerojatni osjećaj za detalje koji na pozornici ožive u punom sjaju, a upravo oni čine okosnicu njenog stila. Kostimografkinja ističe kako njena specijalnost više leži u fantastici, no u svoja djela voli utkati i pomalo buntovne elemente, poput onih iz pankerske kulture. Upravo u tim raskošnim detaljima najbolje možete uočiti njenu energičnu ljubav prema kostimima i kazalištu koja se rodila u tinejdžerskim danima u Meksiku.
“U kazalište sam došla veoma rano u dobi od 15 godina, i to pukim slučajem. Tomaž Pandur je došao u Meksiku s dvije svoje predstave s kojima je išao na turneju. Kako u samom kazalištu nisu mogli naći nikoga tko priča hrvatski ili slovenski, uzeli su mene. Zapravo su me tri puta odbili jer su smatrali da sam premlada za taj posao. Na kraju sam s njima krenula na turneju. Nakon tog iskustva nastavila sam raditi razne asistentske poslove.”
No, Eloise ne slijedi odmah svoju prvotnu ljubav, nego upisuje
San Carlos Academy of Fine Arts u Me Mexico Cityju, no ubrzo shvaća kako se ipak ne može odreći kazališta. Upisuje postdiplomski u Bristolu u Engleskoj na
Old Vic Theatre School gdje 1999. završava za kostimografa i scenografa.
“Meni u modi i likovnom izražavanju nedostaje motivacije. Kroz kostime osjećam da pričam priču. Tu nije bit samo napraviti nešto lijepo nego kroz svoje kreacije gledateljima trebam približiti priču predstave. I tu se osjećam kao svojevrsni narator – to je meni najatraktivniji dio posla. Kad trebam napraviti nešto čija funkcija je samo da bude lijepo, gubim motivaciju za rad. Kad razumijem cijeli kontekst i priču koja stoji iza te odjeće, onda mi je rad uzbudljiv. Uz to je svaki novi projekt jedan novi svijet kojeg istražuješ. Cijeli život tako učiš nešto novo, ulaziš u nove svijetove i razdoblja”, oduševljeno objašnjava Eloise.
A u posljednje vrijeme Eloise dobiva mnogo angažmana izvan Meksika te je posao vodi diljem Amerike i Europe – tako doslovno upoznaje novi svijet, ljude, jezike i način rada. Ističe kako joj je povratak u Hrvatsku bio posebno drag te joj izrada kostima za HNK predstavlja posebno uzbuđenje. No, to nije prvi put da kreira kostime za hrvatske predstave. Prije devet godina je radila zajedno sa Sašom Brozom i Ivanom Lom Lemom na daskama &TD-a...
Eloise je radila na brojnim projektima, a
posebno se u njenom 15-godišnjoj karijeri ističe predstava The good canary koju je radila 2008. godine s redateljem Johnom Malkovichem, a upravo taj projekt ona neće nikad zaboraviti. I to zbog jednog posebnog i pomalo neočekivanog razloga.
“Najzanimljive kod John Malkovicha je to da on sam dizajnira i ima svoj brend. On je jedini redatelj s kojim sam radila da zna krojiti i šivati, u upravo zbog toga sam imala najveću tremu jer si svjestan da on može vidjeti eventualne konstrukcijske pogreške. Najupečatljivije mi je bilo da on sam šiva i pegla, jedini je redatelj kojeg sam vidjela s iglom koncem u ruci”, smije se Eloise.
S druge pak strane ističe kako joj je najdraža bila predstava
A soldier in every son – the rise of the Aztecs nastala u produkciji
Royal Shakespear Company u čijoj izradi kostima je uistinu uživala i dala si posebnog oduška.
“Mislim da je moja specijalnost izrada nešto ekstravaganijith kostima, volim više stilizirane stvari, realizam nije nekako moj stil. No naravno čovjek treba težiti novim stvarima, novim saznanjima i učenjima, tako da sam spremna raditi Ii predstave izvan svojih ustaljenih okvira”, ističe kostimografkinja.
A upravo kostimi izvrsno dočaravaju Eloisein karakter koji će vas oduševiti upravo zbog svoje kontradiktornosti. Ona je u isto vrijeme glamurozna i elegantna, ali i srčana i pomalo buntovna – mješavina koja nikog ne ostavlja ravnodušnim. A to ne čine ni njene kreacije!
Foto: Jure Perišić, Mara Bratoš, Privatno