FILM I TEATAR

Glumica i redateljica koja beskompromisno prkosi Hollywoodu

Intervju: Lena Dunham
lena dunham
Smatrate li se zakletim obožavateljima kultnog Seks i grada, vjerujemo kako vam je serija Girls stigla u pravo vrijeme i sjajno sjela kao njegova neretuširana, realistična, surova, post recesijska, milenijska inačica u kojoj se većina djevojaka u drugom desetljeću svoga života mogla pronaći.

Hannah, Marnie, Jessa i Shoshanna kao da su probušile ružičasti mjehurić satkan od Manolica, koktela i shoppinga koji su promovirale junakinje HBO-ovog hita s Carrie kao predvodnicom, te su nam se sa svojim problemima, karakterima, dvojbama, egzistencijalnim krizama, emocijama i odnosima uvukle pod kožu. S njima smo se napokon mogli poistovjetiti, uvidjeti kako nismo sami, ali su nas istovremeno nasmijale i zabavile.

Zbog svega navedenoga, teško je pomiriti se s činjenicom da je Emmyjem i Zlatnim globusom okrunjena serija scenaristice, redateljice i glumice Lene Dunham došla svome kraju. Premijera posljednje sezone Girls svoju je premijeru imala 13. veljače na HBO-u i trenutno imamo prilike svakog ponedjeljka uživati u novim epizodama. U šestoj i posljednjoj sezoni pratimo djevojke u njihovim nastojanjima da svoj život uzmu u svoje ruke. Hannah tako nalazimo u ulozi spisateljice na zadatku koji bi mogao odrediti njenu budućnost, Marnie je u vezi s Rayjem, Jessa i Adam kreću u zajednički kreativni projekt, a Shoshanna ima novi posao u marketinškoj agenciji. Kako će četiri prijateljice na kraju završiti tek ćemo doznati, no dotad smo dobili priliku popričati sa samom autoricom nagrađivane serije, Lenom Dunham.

Girls
Počela si pisati scenarij za seriju 'Girls' sa samo 24 godine, netom po završetku fakulteta. Kako se nosiš s idejom o završetku ove svoje kreacije?

Šansa da završetak ne bude tužan ne postoji. Serija predstavlja moj život, prijatelje, identitet, sve u jednom. Usporedila bih to s odlaskom s fakulteta, iz srednje škole ili razvod, dakle mnogo je pomiješanih osjećaja. Navršila sam 30 godina u istoj godini u kojoj smo završavali seriju, pa je i tu mnogo simbolike. Znam da su godine samo broj, no volim pomisao na činjenicu da imam 30. Čak i serija prikazuje koliko naporne dvadesete mogu biti. Ima nešto u tim tridesetima kada odjednom postaješ cijenjen u društvu i možeš se pozvati na svoje životno iskustvo ili reći kako se nečemu protiviš.

Naporno se i predano radilo na seriji, to je sigurno. Postoji li osjećaj olakšanja koji bi ublažio žaljenje po završetku snimanja?

Mislim da je postojao osjećaj olakšanja. Bilo je mnogo posla, no navikneš se na ubrzani tempo i jednom kada tome dođe kraju, staneš i shvatiš kako zapravo izgleda živjeti u normalnoj brzini. Jenni i ja smo definitivno radile na krilima adrenalina cijelih šest godina. Nedostajat će mi svi zdravi aspekti serije - povezanost i kreativnost, no falit će mi i dio s manjkom sna i konstantni stres. Kao kada ovisniku nedostaje droga netom što se skinuo s nje. Vjerojatno nije najzdraviji moment koji ti može nedostajati.

'Girls' je oduvijek bila post recesijska serija u kojoj su se karakteri, posljedično, borili s limitiranim prilikama, no istovremeno je serija odavala osjećaj nade i, u mnogim segmentima, neopterećenosti. Misliš li da bi u trenutnoj političkoj klimi bilo moguće sjesti i napisati 'Girls'?

Ne bi bilo moguće. Imali smo priliku napraviti cijelu seriju u sjeni svojevrsne sigurne, očinske figure koju je utjelovio predsjednik Obama. Na kraju dana, osjećali smo kako bi ono ispravno bilo zaštićeno. Mislim da je šokiranost izborom Donalda Trumpa zapravo velika privilegija. Primjerice, pričate li s ljudima drugih rasa, trans osobama, ljudima homoseksualne orijentacije ili imigrantima, reći će vam ''da, dobrodošli u sustav koji je definirao naš život''. Kao bijelci, imali smo privilegiju osjećati se sigurno u demokratskom mjehuriću. Donald Trump nije novost, on je samo podsjetnik na ono što se cijelo vrijeme događa. On je stravičan podsjetnik na ono što je oduvijek bio slučaj mnogih Amerikanaca. Mišljenja sam kako bi trenutno bila previše u strahu pisati seriju Girls. Da sam sada u ulozi mlade osobe koja promatra internet kulturu, ostavilo bi to previše utjecaja i ne bih se osjećala slobodnom napisati scenarij. Neznanje je bilo blaženstvo.

Kako dramatične promjene u ovim eksternim okolnostima mijenjaju tvoj pogled na buduće projekte?

Pričala sam o tome s mnogim prijateljima i mislim da je jako važno nastaviti stvarati svoju umjetnost, i to tako da imaš osjećaj intime i svojevrsne svetosti. Ne treba sve biti politički angažirano niti treba imati dublju poruku, sama umjetnost je radikalni čin. Ne treba sve biti dizajnirano da s trona makne Trumpa. Sjajno je ako je to slučajni efekt, no mislim da samo trebamo stvarati ono što je nama bitno i pustiti da govori umjesto nas o vremenu u kojem živimo.

lena dunham
Što si naučila od Hannah tijekom posljednjih šest godina?

Ono što volim kod Hannah i ujedno ono za što se nadam da ću nastaviti prakticirati, jest to što se ona zaista zauzima za sebe. Ne dopušta ljudima da je omalovažavaju, naprosto ima zadnju riječ. Traži ono što joj je potrebno i ne čini to uvijek graciozno, no ne pravi se nešto što nije. Ne tapka okolo problematike i ta je iskrenost nešto na čemu joj zavidim. Zaista je bilo zabavno i inspirativno utjeloviti je.

Koji su ti momenti, scene ili situacije u kojima se Hannah našla bili najdraži za odglumiti?

Obožavam kada Hannah pronalazimo na neočekivanim mjestima. Bilo da je riječ o prvoj sezoni, kada je bila kod kuće u Michiganu i spetljala se s farmaceutom, njena kratka veza s Patrickom Wilsonom ili pak odlazak u surferski kamp u Montauku u posljednjoj sezoni, volim kada se Hannah nađe u situaciji poput ribe izvan vode i mora navigirati tim prostorom. Prava je kućna osoba, obožavateljica svog kreveta i svoje zone komfora, pa je vrlo smiješno gledati je kako se snalazi u svijetu. Ako nije u svom stanu, osjeća se nelagodno, van svog prirodnog okruženja, i to je nešto s čim se mogu poistovjetiti. Moja prijateljica Durga Chew-Bose upravo priprema prekrasnu knjigu imena Too Much and Not in the Mood u kojoj identificira određene ljude kao nook poople, odnosno ljude koji uvijek žele biti u svom malenom zaštićenom kutku. To sam ja. Nisam pustinjak, nisam nedruštvena, ja sam nook osoba.

Što će ti najviše nedostajati kad je riječ o Hannah?

Volim njen način govora. Humorističan način na koji gleda ljude i to kako joj očajno pristaju puloveri. Zabavno je glumiti je, zabavno je biti u njenom tijelu. Mislim da će mi i nedostajati oblačiti kostime i onaj osjećaj kada me Hannah preuzima. Nedostajat će mi osjećaj biti taj lik koji, koliko god ljudi mislili suprotno, nije meni sličan.

Kao i dosad, i u ovoj posljednjoj sezoni serije pojavljuju se neki impresivni gosti, poput Riza Ahmeda i Matthewa Rhysa. Kako to da ste se odlučili za ove glumce?

Riz je fantastičan glumac i mislim da smo ga ulovili taman prije nego što će eksplodirati. Bio bi nemoguć za angažirati za dvije godine. Bilo je teško odlučiti koga angažirati za ulogu Paula Louieja, mučili smo se s odlukom, ali tada sam gledala The Night Of i pomislila ''Oh, to je taj momak''. Potpuno je to drugačija uloga za njega bila. Na početku nas je pitao zašto mu je nudimo, na što sam mu odgovorila da je sjajan, šarmantan glumac i da će unijeti humor, energiju i emociju u ulogu. On je doista poseban dio sezone. Tu smo epizodu snimili posljednju tako da je suradnja s njim bila naš veliki finale. Imali smo priliku snimati pet dana na plaži u Montauku i bilo je zadovoljstvo režirati njegove dijelove jer je jako talentiran, ima nevjerojatnu moć transformacije. Za epizodu s Matthewom Rhysom neću reći da je jako dobra jer sam je sama napisala, no jako sam ponosna na nju. Volim epizode gdje se čini kao da snimamo film. Ono što uvijek činim s Richardom Shepardom jest da mu bez mnogo objašnjavanja dam scenarij koji kao da je proizašao iz mojih snova, jer on ima izrazito čistu viziju. Bitno je imati u sceni snažnog partnera i upravo zato Allison treba Chrisa Abbota, a ja treba Patricka Wilsona i Matthewa Rhysa. Jako mnogo muškaraca voli glumiti heroje. Žele utjeloviti dobrog momka i zgodnog lika, a Matthew je jedini glumac kojeg sam čula da govori ''Molim te učini me još ćelavijim''. Kao da je htio pomaknuti granice i doista ući u suštinu lika. Ne mogu zamisliti da smo snimali bez njega.

girls
Epizoda u kojoj su spomenuti glumci doista je smiješna, no istovremeno progovara o nekim bitnim stvarima.

Da, dosta je osobna. Progovara o većoj problematici, koja se tiče ne samo Hollywooda već i svijeta. Kako muškarci koriste svoju moć, što opravdava jednakost i što ne opravdava. Nismo htjeli davati odgovore, samo smo se trudili započeti dijalog i ispričati osobnu priču.

Ova epizoda progovara i o moći društvenih mreža i online odgovornosti. Jesi li sama iznenađena reakcijama ljudi na tvoje postove na društvenim mrežama?

Da, psihotično je. Ako nehotice kažem nešto netolerantno, rasističko ili ovjekovječim negativne stereotipe žena čije identitete ne razumijem, napadnite me, poslušat ću i ispričati se. Ali ako napišem post u kojem se na Donalda Trumpa referiram kao Daddyja ili objavim Tweet u kojem pričam o seksi snu koji sam imala tada mi nije jasno zašto me se napada. Nikada nisam bila obožavateljica praćenja ljudi online čisto da bismo ih mogli mrziti, tzv. hate followa, pratim samo medije u kojima uživam jer je život prekratak. Tako da me zbunjuje pomisao na ljude koji posjećuju tvoje profile kako bi ti rekli kakvo si govno. Jednom mi je netko ispred prikolice na setu ostavio poruku ispisanu na računu iz restorana. Pisalo je Ja sam bolji pisac nego ti. Na računu. Pomislila sam ''Nalazim se u prikolici na setu, a ti si napisao poruku na računu, tako da ne znam tko je bolji pisac. Možda si ti. Možda sam ja samo više spretna. Nisam sigurna.''

Da li te takve reakcije nekad potaknu da ugasiš sve online profile i kanale?

Prije sam obožavala društvene mreže, mnogo najboljih prijatelja sam stekla upravo putem njih. Bila sam na brunchu u nedjelju i pogledala sam oko sebe i pomislila ''Moj Bože, ovo su moja tri najbolja prijatelja koje sam upoznala preko Twittera''. No upoznala sam ih na Twitteru prije 2008., prije nego što sam bila poznata javnosti, kada sam komunicirala s ljudima koji su naprosto bili cool i koji su promišljali o istim stvarima kao ja.

Jesi li bila sretna kada si dobila mogućnost fotografiranja naslovnice Glamoura i činjenice da se fotografija nije retuširala?

Bilo mi je jako bitno progovoriti o važnosti cijele situacije i činjenici da sam dobila mogućnost pokazati svoje tijelo onakvo kakvo jest, i to na naslovnici magazina. Čak i u dobi od 30 godina, velik utjecaj na moje samopouzdanje imala je spoznaja da sam imala priliku listati magazin i vidjeti svoje tijelo neretuširano. To je bio prvi put da sam objavila ovakvu vrstu svoje fotografije iz časopisa jer je to bio prvi put da sam se na nekoj od njih osjećala kao ja. Sjajan je osjećaj vidjeti fotografiju sebe i pomisliti ''To sam ja. I sviđa mi se kako izgledam''.

Prethodne sezone serije Girls dostupne na HBO GO usluzi.

M.M.
Foto: PR
Objavljeno: 21.02.2017. u 13:50

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p