MATEA MARTEK

Grupa mladih ljudi koja će vas natjerati da pozornije promotrite svoj grad

Upoznajte autore projekta 'Krenimo'
Krenimo
D
ođete u te neke godine. Iz klasičnog, no ne i opravdanog razloga prestanete se čuditi svijetu. Zapravo, čudite se, ali više njegovoj gluposti nego magiji. Pod težinom problema neminovnih u precijenjenoj galaksiji odraslih, pokušavate se sjetiti što vam je to ubrizgavalo injekciju ekstatičnosti prije pet ili deset godina, kada ste bili student, volontirali jer ste naivno vjerovali u projekte i mijenjanje svijeta, izlazili s 50 kuna. Obožavali ste tada i promatrati ulice svoga grada jer se njihova čarolija nije izbrisala sa svakodnevnom tramvajskom rutom do posla.


Niste tada bili umorni od gužvi na ulicama i niste se ljutili zbog fontana koje ste nesvojevoljno platili. Nije vam smetalo prije izlaska se zagrijavati u parku kraj frendove zgrade, usprkos zimi. Fascinirao vas je svijet, rado ste ga istraživali i promatrali raširenih očiju. Danas vam na to pak treba podsjetnik jer vam se čini da ste već sve vidjeli i doživjeli, a najbolji mogući je stigao u obliku nekolicine mladih ljudi koji će vas zaraziti svojim entuzijazmom i ljubavlju prema urbanom istraživanju i otkrivanju. Zapušteni i tajnoviti dijelovi gradova, napuštene tvornice ili bolnice, nepristupačna i gradska dvorišta, kao i pomalo divlji urbani šumski ambijenti ili zapušteni parkovi njima ne predstavljaju depresivne prizore koje je potrebno ukloniti s vidika, već mjesta koja skrivaju mnoge priče.

Upravo je na temelju spomenute ljubavi prema istraživanju, ali i dokumentiranju ovakvih, mnogima nevidljivih lokacija, nastao projekt Krenimo. Iz želje i potrebe da se prezentira njihov dugogodišnji rad, Tamara Brixy, Dario Dunaj, Goran Kerić, Valentina Matić Pavelić, Mario Miličić i Saša Šimpraga oformili su Krenimo ne bi li na jednom mjestu okupili fotografije svakidašnjih i nesvakidašnjih prizora. Iako su redom različiti, ovi ljudi dijele istu ljubav prema fotografiji, detaljima te istraživanju još neistraženih ili manje poznatih prostora, a ideja o zajedničkom djelovanju se rodila početkom 2016. Krenimo je postao sinonim za stanje uma koje je Tamaru, Darija, Gorana, Valentinu, Marija i Sašu tjerao da budu aktivni sudionici života van rutine, a nama je poslužio kao hladni tuš koji je isprao već ofucane brige i natjerao nas da pogled tijekom vožnje tramvajem usmjerimo u krovove zgrada, značenje iza natpisa na zgradama, priča iza oronulih i napuštenih kuća u susjedstvu.

Krenimo
Kako je nastao 'Krenimo'?

Mario: Samo ime Krenimo proizašlo je iz momenta koji je pokretač svega, a to je pokret. Bez pokreta sve ostaje isto i teško da se mogu dogoditi nove stvari. Čim se malo pokrenemo, tj. krenemo u bilo kojem smjeru, svašta se može dogoditi. Fotografijom se koristimo kao medijem za prenošenje barem djelića atmosfere koja nama puno znači te bilježenje nekih trenutaka koje smo prepoznali.

Koji vas to gradski prizori najviše intrigiraju?

Saša: U gradu je sve tema, a osobno me naročito zanimaju detalji i situacije koje su privremene. Prvo često iznenadi, a drugo bez neke posebne namjere unosi promjenu u svakodnevni doživljaj grada.

Mario: Fotografiram uglavnom stvari koje mi na neki način iskaču i samim tim dobijem potrebu da ih slikam i na zabilježim. Po gradu uočavam mnoge stvari, od sitnica pa do velikih sitnica poput detalja po gornjim dijelovima građevina. Također mi se sviđaju i pogledi odozgo, tj. s krovova. Volim taj ugođaj koju pružaju krovovi jer je perspektiva drugačija i stvari se mogu sagledati drugačije.

Valentina: Oduševljava me ulica i takve fotografije sačinjavaju jedan veliki dio onoga što smatram svojim primarnim fokusom. Ono što još neizmjerno volim su ljudi koji, premda nesvjesni da to čine, fotografiji daju karakter pa i dio sebe, što neki sasvim običan kadar poput ispijanja kave zaledi u trenutku koji ostavlja prostora subjektivnom doživljaju onoga tko kasnije tu istu fotografiju doživljava ili iščitava na različite načine.

Goran: U kakvom god ambijentu se nalazimo, često posvećujemo dosta pažnje detaljima. Međutim, ono što je zanimljivo jest naša različitost u primjećivanju i bilježenju detalja. To pridonosi spontanosti i nepredvidljivosti krajnjeg rezultata kod određene teme. Ponekad smo upravo mi ti koji ostanu ugodno iznenađeni nečime što je nastalo improvizacijom. Jasno, ima i trenutka koje bismo najradije zaboravili i krenuli ispočetka, ali to je igra i čar fotografije, dio kreativnog procesa. Dosadašnje iskustvo nam govori da i neuspjeh može rezultirati pozitivnim predznakom jer je dio procesa.

Tamara: Dok hodam gradom fotografiram sve što mi zapne za oko i to potpuno neplanirano. Kod mene nije pitanje što fotografiram, nego kako. Dugo vremena sam fotografirala mobitelom, još uvijek to činim, jer mi se sviđa spontanost i nenametljivost koju mobitel pruža. Volim biti neprimjetni promatrač koji ne intervenira već samo bilježiti potpuno banalne stvari. Nevjerojatno je koliko je ljepote u takvim stvarima i svakodnevnim situacijama.

krenimo
krenimo
krenimo
krenimo
krenimo
krenimo
Radite li zajedno?

Goran: Objavili smo niz serija na manje uobičajene teme, čime se neki detalj u gradu multiplicira u više verzija i lokacija i time postaje zanimljiviji. Kad zajednički obrađujemo određenu temu, to daje mogućnost da uvažavajući tuđa, širimo vlastita mišljenja i da napredujemo.

Koja vam je najdraže otkriće koje ste zabilježili fotićem?

Dario: Najdraže otkriće u Zagrebu mi je definitivno palača Grlečić - Jelačić na Markovom trgu. Goran i ja smo spletom okolnosti i uz malo sreće imali priliku otkriti i fotografirati to mjesto. Uskoro ćemo objaviti poseban album sa fotografijama unutrašnjosti te kuće.

Valentina: Osobno sam apsolutni poklonik mjesta moja su nekada bila živa, a danas su samo tragovi nekih prošlih vremena, odnosno napuštena. Svako takvo mjesto izvor je nekih novih spoznaja i pitanja o tome kako je uopće došlo do toga da, primjerice bivša zgrada ZABE u Paromlinskoj propada. To otkriće definitivno zauzima visoko mjesto na ljestvici. Ne samo zbog prostora kao takvog, već i prilike da napravimo fotke koje će, nadam se, potaknuti na razmišljanje o prolaznosti, ali i važnosti ljudskog djelovanja.

Tamara: Iako sam cijeli život u Zagrebu, još uvijek postoje mjesta koja su mi nepoznata i koja me iznenade. To ne mora biti ništa spektakularno - npr. šumarak između nebodera u novozagrebačkom naselju. Ljudi su skloni rutini i najčešće se kreću dobro utabanim putevima, tako da je svaki odmak od utabanog puta zapravo otkriće.

Goran:
Najdraža otkrića su mi ona do kojih sam dolazimo spontano. Većinu slobodnog vremena trošimo na duge i ponekad iscrpljujuće šetnje gradom prilikom kojih se dogodi da neplanirano pronađemo lokacije za koje nismo niti znali da postoje i nisu toliko poznate s obzirom na to da ih nema na internetu. Takvi trenuci su mi osobno neprocjenjivi: ne očekujete da ćete otkriti nešto slično na mjestima za koja mislite kako ih znate poput svog džepa.

krenimo
krenimo
krenimo
krenimo
Kakve su reakcije na projekt i čini li vam se da su ljudi, barem oni u vašoj blizini, počeli više percipirati svijet oko sebe?

Valentina: Nerijetko dobivamo upite o tome gdje se koja lokacija nalazi i mislim da to pokazuje da ovo što radimo ima pozitivan odjek i određeni interes koji daje smisao tome da se i dalje krećemo. A motiv je u nastojanju da našim fotografijama okoline koja nas okružuje pokažemo kako ona nije isključivo mjesto na kojem boravimo dok smo zaokupljeni životnim stvarima, već prostor koji možemo promatrati kroz bezbroj perspektiva do kojih dolazimo ako samo malo pogledamo van nekih ustaljenih okvira te damo sebi slobodu da istražujemo, primjećujemo i sve to podijelimo s drugima.

Tamara: Fotografiranje je uzbudljivo jer bilježi trenutak koji se sigurno više nikada neće ponoviti, a ako se slučajno i ponovi, zasigurno neće biti pod istim osvjetljenjem pa će se doimati drugačije. Zbog toga se fotografiranjem nama poznati svijet može vidjeti i u drugom svjetlu. Ne mora se uvijek otkriti nešto novo, dovoljno je vidjeti nešto poznato na nov način. Mislim da je to zanimljivo i onima koji fotografiraju i onima koji fotografije gledaju.

Dario: S obzirom na to da smo pokrenuli grupu prije malo više od pola godine i do sad brojimo skoro 1.500 članova, mislim da to govori da radimo nešto dobro. Često dobivamo poruke podrške i dosta upita oko lokacija, najviše vezano uz krovove. Osobno mi je draže da ljudi sami otkriju mjesta koja samo pokazali. Proces dolaženja do nečega sa sobom donosi posebno zadovoljstvo, a otkrivanje lokacije to na neki način oduzima. Upravo je taj osjećaj jedan velik dio ovoga što mi kao grupa radimo i odličan je. Zapravo, poanta svega je istraživanje i razvijanje drugačijeg pogleda na ono što nas okružuje, ali i prilika da fotografijom oblikujemo svakodnevicu na jedinstven, odnosno naš način. Mislim da ako nekoga stvarno zanima onda će se i potruditi da do tamo stvarno dođe jer uvijek postoji način.

krenimo
Koji su planovi, je li neko širenja projekta na vidiku?

Saša: Možda jednom dođe knjiga.
Dario: Bit će i video uradaka sigurno.

krenimo
krenimo
krenimo
krenimo

Foto: Tamara Brixy, Dario Dunaj, Goran Kerić, Valentina Matić Pavelić, Mario Miličić i Saša Šimpraga
Objavljeno: 18.11.2016. u 14:15

VIDEO

VEZANE VIJESTI

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p