LIFESTYLE

IDENTITET PORNOGRAFIJE

Bečka izložba koja nikada neće doći u Zagreb...

Pornografija je dio svakodnevice. Upravo ova rečenica mogla bi stajati u podnaslovu izložbe, koja se bavi pornografijom u filmu, kiparstvu i umjetničkim instalacijama, često kombinirajući sve tri tehnike odjednom. Ako mislite da pornografija nije dio Vaše svakodnevice, zamislite se: seks prodaje stvari, a nije slučajno da ona mama u reklami za mlijeko izgleda uvijek onako dobro, vedro, skoro pa rasplodno, baš kao i njen muž u reklami za brijač ili novi aftershave. Daleko od toga da ćete na ovoj izložbi vidjeti Jennu Jameson ili Teru Patrick ili Pamelin ili Parisin filmski uradak (ne ne mislim na one filmove široke distribucije). Autori izložbe su upravo takve, zasebne elemente izvukli iz njihovog umjetničkog okruženja i stavili u prazan prostor da bi ispitali njihov identitet: da li je riječ o umjetnosti ili pornografiji i kako naša, izrazito vizualna kultura percipira seksualnost. Avangardni redatelj, Martin Arnold, koji je poznat po svom koketiranju između tradicionalnog i erotskog, predstavljen je filmom Alone. Osim onih koji su se bavili heteroseksualnim odnosima, svoje mjesto su našli i alternativni redatelji i stvaratelji kao William E. Jones koji je zastupljen filmom o gay policajcima u wc-u (1962.) i Katrina Daschner s Dolores (lezbijska verzija Lolite, 2005.). Konceptualna umjetnost zastupljena je Tomom Burrom i njegovim crnim prizorima iz staje, Emlgreenovim & Dragsetovim Queer Barom, te Totemom Tatiane Trouve koji je svojevrsna oda fetišizmu. Kustosi pozivaju posjetitelje da detektiraju manje ili više uočljive veze između izloženih objekata i filmova. U neposrednoj blizini zatvorske Ljubavne pjesme (1950.) Jeana Geneta vrte se Bruce LaBruceove i Tobaron Waxmanove sado mazo scene te farse Panik Qulturesa s dildoima. Najpoznatiji izložak je kip autorice Liz Moore- replika djevojaka iz Korova Milkbara u Paklenoj naranči, Stanleya Kubricka. Sada Vam je vjerojatno jasnije zašto ova izložba neće posjetiti naše krajeve; pornografija je nešto o čemu se šapuće, što izaziva sablazan u tolikoj mjeri da pomislite kako Hrvatska nema većih problema od Veljačinog ili Sevkinog pornića, golih grudi Blanke Vlašić ili filmića male Mare. Pornografija nije uvijek umjetnost, kao u ovom slučaju, ali da li je to razlog da zatvorimo oči i pravimo se kao da ne postoji samo da bi pokazali kako smo fini i kulturni i budemo slijepi nad umjetnošću tamo gdje ona uistinu postoji?

 

(Borina Kopčić)

Objavljeno: 01.05.2009. u 06:45

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p