Znate li da je Damir Urban već 25 godina na glazbenoj sceni? Koliko god to neobično zvučalo, istina je, jer toliko je prošlo od njegovog prvog benda La bellona do danas. U međuvremenu je stvorio niz genijalnih pjesama od kojih se posebno ističe Žena dijete, vjerojatno najbolji domaći album tog desetljeća (a možda i stoljeća), jer ne zaboravimo, devedesete su osim procvata rocka donijele i procvat cro dancea u Hrvata, kojeg bi najradije zakopali duboko u unutrašnjost Zemlje. Urbana volim još tamo negdje od svoje dvanaeste, kada nisam ni mogla sanjati da ću ga intervjuirati. Oprostite na sentimentalnosti, ali tako je. Saznajte što mi je odgovorio na pitanja o koncertima i festivalima, supruzi Milici i zašto više ne nosi suknje.
22. i 23. prosinca održat ćeš koncerte u Tvornici. Kako si se odvažio na dva koncerta?
Iskreno, na nagovor ljudi i osoba sa kojima surađujem. Ja sam previše sumnjičav za sve što radim i s obzirom na moju skeptičnost ne bih se odvažio napraviti ni jedan koncert u Tvornici, a kamoli dva, ha ha ha .. inače, razlog za dva koncerta nije što veća popunjenost već obrnuto. Svi naši koncerti do sada su bili manje više rasprodani . Htjeli smo publici, a i sebi ,ovaj put priuštiti normalne uvijete za uživanje u koncertu, bez nepotrebnog naguravanja.
Nakon albuma Žena dijete čekali smo šest godina na Retro, a nakon njega pet godina na Hello! Zašto smo tako dugo čekali na album?
Nemam pojma. Nemam neki dobar odgovor, a samim time ni razlog... ja sam osoba koju puno više veseli rad i planiranje nego sama realizacije istog. Zato se dogodi da mi snimimo i napravimo brdo toga, ali izdamo samo manji dio. I to kada voda dođe do grla,he he he... usput, pokušavam usporiti vrijeme što je moguće više, pa je i to rijetko izdavanje albuma dio plana. :)
Koja ti je najdraža pjesma s novog albuma i zašto?
Teško je to reći, jer se (pogotovo izvođenjem uživo) situacija mijenja, a i teško je autoru izdvojiti jedno dijete ,ali možda Glas jeka. To je ujedno jedna od pjesama koje su nastale među prvima. Uz nju, možda, Žito, Negativ...Glas jeka je pjesma u kojoj smo jednostavnim i škrtim sviranjem, kao i aranžmanom, uspjeli dočarati atmosferu koju sam i zamislio. Zato sam na toj pjesmi ostavio i bas (kao i prateći vokal) od Gibe..tako da na toj pjesmi uključimo još jednog prijatelja i time bude još intimnija.
Tvoja supruga Milica ti piše tekstove i radi na spotovima, coverima... Kako rješavate kreativne konflikte? Čija je zadnja?
Ma, nije to nikakva mistika. Dvoje ljudi živi zajedno 24 sata, pa mi se nekako čini normalno da i razgovaraju. Glazba je nešto oko čega se vrti moj život pa samim time i njezin. Nemamo konflikte, to su razgovori, kreativni ples riječima. Obično joj iznesem neku ideju, a ona mi onda to pokušava dovesti u poziciju izvedivog. Istina, puno toga smislim ,a malo toga i realiziram. Srećom, Mili povuče jedan dio toga i onda nešto ipak tu i tamo ugleda i svijetlo dana. S obzirom da se Milica bavi fotografijom, a i poznaje me bolje nego ja sam sebe, normalno mi je da ona radi i fotografije. Nju bend i ja ne doživljavamo kao nekog suradnika ili kao strano tijelo, često je nitko ni ne primijeti, a ona je već ispucala tri filma... teško da bi s nekim drugim dobili toliku intimnost. Vrlo jednostavno...
Višestruki si dobitnik Porina, Crnog Mačka i mnogih drugih nagrada. Koliko ti znače nagrade?
Vjerojatno mi nešto znače, ali nisam baš na čisto sa sobom u vezi toga. Nemam ni jednu od nagrada u svom posjedu. Iskreno, ne znam uopće gdje je većina njih. Nagrade mi znače, kao i većina stvari, samo dok ih očekujem i priželjkujem. Nakon toga, život ide dalje. Imam kratkoročno pamćenje i ono od jučer me ne zanima...
Kako je došlo do suradnje s Gibonnijem? S kime bi volio surađivati od domaćih i stranih izvođača?
S obzirom da mi je Gibo prvenstveno prijatelj, rad s njim je nastavak našeg privatnog druženja. On mi je, kao i članovi benda, svojevrsna obitelj i ne doživljavam ga kao gosta suradnika. Što se suradnje sa nekim drugim autorima tiče,hm? Nisam razmišljao baš o tome. Ima puno ljudi čiji rad cijenim i suradnja s njima bi vjerojatno veselila, ali do toga mora doći spontano. Nemam nikakvih planova. Osim Gibota,veseli me i glazbeno prijateljstvo sa Vavom,gitaristom Laufera, s kojim dijelim dugogodišnje prijateljstvo, a na vjenčanju Milice i mene na prijateljstvo smo dodali i funkciju kuma. S njim ću sigurno surađivati svaki put kad nam se pruži prilika za to. Dakle, uz rad i prijateljstvo sa članovima grupe, Vava i Gibo su prijatelji i suradnici s kojima bih surađivao i stvarao bilo kad i bilo gdje.
Voliš li više nastupati na festivalima ili solo koncertima?
Volim nastupati, pa je svaka prilika dobra prilika. Ako je festival dobro organiziran, onda se zna dogoditi da postoji pozitivna konkurencija među izvođačima, svatko pokušava biti bolji od prethodnika. Kao svojevrsna olimpijada. Ima to svojih draži, ali ipak, na svom koncertu, zvuk i sliku podrediš sebi. Napraviš si na neki način kućnu atmosferu i glazbenici su u toku svirke u stanju izvesti pjesme na poseban način. Dužina koncerta također ovisi o samom izvođaču. Na festivalu, dobiješ satnicu i vremenski limit. To je obično koncentrat energije i emocije. Dakle, sve ima svoj plus i minus.
Jednom si izjavio kako nikome više ne bi volio biti predgrupa. Misliš li tako još uvijek?
Ne. Promijenio sam mišljenje o tome. Ne vidim ništa loše u tome... ako nas pozove netko od izvođača čiji rad iznimno cijenimo i poštujemo, rado ćemo prihvatiti ponudu i biti mu gosti ili predgrupa na koncertu.
Misliš li da je odrastanje u Rijeci, kao najrockerskijem gradu u Hrvatskoj imalo utjecaja na tvoju karijeru i glazbu?
Sigurno. Prvi zvuk koji sam čuo, bili su Parafi...to me je na neki način odredilo. S druge strane, ta getoiziranost riječke scene je isto ostavila traga na meni i obično se uhvatim kako se trudim biti kontra ostatka scene, nekad i bez pravog razloga. Isto tako, kada nemam protiv koga, budem makar, protiv sebe, ha ha ha... Srećom, riječka scena se izgradila sama u odnosu na sebe... bez previše utjecaja sa strane. Ne prate se trendovi koji zahvate ostatak hrvatske scene. Tako smo i mi, vjerojatno, izgradili specifičan pop zvuk...u glavi smo ostali pankeri, ali iz nas izlazi romantično zvukovlje :)...
Nastupao si i u kazalištu. Jesi li imao tremu? Kakvo je to bilo iskustvo za jednog kreativca poput tebe?
Svako iskustvo je u konačnici dobro iskustvo... imao sam tremu, naravno. Uvijek je imam.
Kazalište me jako veseli i ovo sigurno nije i moj zadnji izlet na kazališne daske. Jedino, što bih možda radije učestvovao na neki drugi način, a ne isključivo kao glumac. Nisam siguran jesam li uopće dobar u tome. Kazalište ima jednu disciplinu i stalnu repeticiju u radu, za razliku od rada sa bendom. Puno manje improvizacije i to me je u početku čak i uplašilo... ali navikneš se i onda je super.
Koliko je slično ili različito bilo tvoje stvaranje glazbe za balet prije nekoliko godina od stvaranja album?
Različita je samo polazišna točka. Kasnije, kroz sami rad, gotovo je isto...jedino što na albumu imam zadnju riječ ,a ovdje je ima režiser i postoji mogućnost da ti izbaci iz predstave najdražu numeru. S druge strane je i možda dobra prilika da iz sebe iskopaš neku novu emociju i zvuk jer nema očekivanja publike kao kod rada na albumu gdje ipak moraš zadržati neku crtu prepoznatljivosti kao i zadovoljiti neke druge kriterije: kao potencijalnu radiofoničnost neke pjesme, postoje i vremenski limiti koliko bi pjesma trebala trajati itd. Kazalište ti pruža mogućnost da izađeš i vlastite kože, ako želiš. Kvaliteta je jedini uvjet.
Možemo li uskoro očekivati izložbu, s obzirom da se baviš slikarstvom?
Moguće. .imao sam već jednom izložbu u Opatiji prije par godina. I super je prošla. Moguće,moguće... jer skupilo se dosta toga u zadnje vrijeme,he he he
U jednom periodu si često nosio suknje, ali te više ne viđamo često u njima. Zašto?
Nemam pojma. Nemam neke dublje razloge zašto sam nosio suknje. Tako nemam ni neki poseban razlog zašto ih sada tako često ne nosim. U jednom periodu mi se učinilo da je to postalo nešto što se od mene očekuje, a onda me to odmah udalji od toga... bez brige, još uvijek ih nosim u nekim prilikama. Iskreno, nisam ni vidio, a samim time ni kupio, neku dobru suknju u zadnje vrijeme, a sada ionako ima još kolega koji su se odvažili na tako nešto, možda je vrijeme da pokupim svoje stvari i otputujem na neko drugo mjesto. :)
Borina Kopčić
Foto: Milica Czerny Urban
Objavljeno: 18.12.2009. u 12:22