LIFESTYLE

Intervju: Lynne Franks

'Modnom scenom danas vladaju žene i gay muškarci'

  
Prošlog tjedna Zagreb je posjetila Lynne Franks, nekadašnja vodeća PR stručnjakinja u Velikoj Britaniji, a danas strastvena aktivistica, koja se bori za prava žena u modernom društvu. Na okruglom stolu 'In conversation with Lynne Franks', Lynne je s okupljenim mnoštvom podijelila iskustva iz svoje uistinu bogate karijere, kojom poznata Britanka i danas nadahnjuje mase.
 
Svojim likom i djelom Lynne je također inspirirala jednu od najpopularnijih humorističnih serija na svijetu, 'Absolutely Fabulous', a njen dinamičan život poslužio je kao predložak za glavni lik otkačene Edine Monsoon! Sve o svojoj prošlosti, sadašnjosti, kao i budućnosti, Lynne je otkrila u razgovoru za Fashion.hr Style Community!
   
Već u mladoj dobi pošlo vam je za rukom ono što bi i danas malo kome uspjelo – s navršenom 21 godinom osnovali ste vlastitu PR agenciju. Kako je priča započela, što vas je privuklo svijetu odnosa s javnošću?

Od malih nogu željela sam biti novinarka… Sa 16 godina napustila sam školu i zaposlila se u prvom engleskom magazinu za tinejdžere, zvao se ‘Girls’. Pisala sam o mnogim uzbudljivim stvarima, jer to su bile 60-e u Londonu, moda je doživjela svoju revoluciju i bila su to uistinu divna i inspirativna vremena, vrijedna pisanja. Tada su se rađali modni trendovi, glazba je dobila svoj uzlet, bilo je to vrijeme Beatlesa…

Nakon toga više nisam pronašla novinarski posao, pa sam se počela baviti srodnim zanimanjem, odnosima s javnošću. Ubrzo sam shvatila da je taj posao savršen za mene, jer volim ljude i imam priliku biti kreativna, pisati…

Moja prva klijentica bila je dizajnerica Katharine Hamnett… Obje smo imale 21 godinu, a naš prvi veliki projekt bila je kolekcija predimenzioniranih T-shirteva s velikim sloganima. Te majice postale su instantni hit, koji se i danas vrlo rado kopira, upravo zbog toga što se komadom odjeće mogla poslati vrlo glasna poruka.

Svoju bazu podignula sam u Covent Gardenu, koji je do tada bio jedna velika tržnica; s prednje strane nalazila se modna trgovina, u čijem sam dvorištu imala vlastiti PR ured. Ondje su često navraćali moji klijenti, od kojih su mnogi bili celebrityji, pa je ta lokacija vrlo brzo postala prava turistička atrakcija… Moram priznati da si danas više ne mogu priuštiti ured ondje.
 

Brojni uspjesi u vašoj karijeri vezani su uz modu i čini se da ste oduvijek bili u pravo vrijeme na pravome mjestu. Uspjeh London Fashion Weeka i British Fashion Awardsa također se pripisuje vama, otkrijte nam više o tome…

U to vrijeme, bila sam djelom stvaranja trendova 70-ih i 80-ih i na vrijeme sam detektirala što londonskoj sceni nedostaje, a to su bile modne revije. Zahvaljujući trudu, pronašla sam prostor gdje je uskoro postavljen šator, u kojem su se dizajneri kroz revije predstavljali svojoj publici. To je uistinu lansiralo London u zvjezdanu orbitu… Spomenutim modnim predstavama prisustvovale su sve rock i pop zvijezde tog doba, koje su sjedile u publici ili čak defilirale pistom. Bili su to dani Boy Georgea, Spandau Balleta, Davida Bowieja, Vivienne Westwood i mnogih drugih, koji i danas nadahnjuju svijet.

S druge strane, kada je London Fashion Week dobio krila, osjetila sam potrebu stvaranja prestiža u modnoj industriji i da je vrijeme da nagradimo najtalentiranije i najkreativnije. Još jednom sam pronašla jake sponzore i otad smo krenuli. Prva je godina održavanja dodjele ocijenjena uspješnom, stoga smo to odlučili pretvoriti u godišnju tradiciju. No, moram priznati da mi je bilo teško organizirati takvo događanje, pogotovo u modnoj industriji, gdje se mnogo ljudi naljuti zbog eventualnog izostanka priznanja od strane struke. Sada su također potpuno druga vremena; nekoć se zabava odvijala na pozornici, a danas je zabava publika koja ondje dolazi biti viđena…

Vodili ste jednu od najuspješnijih PR tvrtki u Velikoj Britaniji i brinuli za mnoge klijente s takozvane A-liste, kao što su Harvey Nichols, Coca Cola, Amnesty International, Annie Lennox... Danas kada se osvrnete, koje su vaše najljepše uspomene iz tog vremena, a koje su vam stvari u najvećoj mjeri oduzimale energiju?

Ono što mi je oduzimalo najviše energije u mom poslu definitivno je bila politika industrije, jer što smo bili uspješniji s mladim dizajnerima, to su velike kompanije sve više željele imati svojih pet minuta slave. Oduvijek sam osjećala veliki pritisak zbog odnosa između velike industrije i mladih talenata i često sam bila rastrgana po tom pitanju. Nisam uopće uživala u toj igri i to je bio jedan od razloga zašto sam napustila biznis. S druge strane, iskreno sam uživala u prijateljstvima i zabavama. Uvijek smo radili do kasno u noć pa ni ne čudi da smo postali prava mala obitelj, koja bi čak i praznike provodila zajedno. Ljudi koji su radili za mene sada rade neke druge stvari, no i dalje smo vrlo bliski. U 80-ima mi je u posjet često znala doći Vivienne Westwood, koja je također aktivistica… Na biciklu bi se dovezla do moje kuće i pile bismo čaj. Ona je nevjerojatna žena koja, usput rečeno, još uvijek vozi bicikl! Sretna sam da sam živjela u tim vremenima, ali i danas uživam u životu, na nešto drugačiji način. Prošlog Valentinova u Londonu se održavao globalni pokret u mojoj organizaciji, zvan One Billion Rising Revolution, koji se poklopio s prvim danom London Fashion Weeka. Stajali smo na Trafalgar Squareu, kiša je padala kao luda, a mi smo mokri od glave do pete plesali, kako bismo skrenuli pozornost na problem seksualnog zlostavljanja u svijetu. Do mene je tada došao fotograf Guardiana, koji je netom prije fotografirao na LFW-u, i upitao me gdje bih sada radije bila, na tjednu mode ili ovdje. Nisam puno dvojila oko odgovora, a kada sam vidjela svoju fotografiju u novinama, bila sam izuzetno sretna, jer tu sam akciju radila iz srca i bilo mi je uistinu stalo do toga.
 

U listopadu 1993. godine vaša karijera krenula je drugim smjerom i napustili ste svijet PR-a. Vaš stil života uvelike se promijenio, vaši stavovi u potpunosti su se izmijenili… Kada razmišljate, kako odnosi s javnošću i etika, tema koja vam je danas vrlo bliska, idu zajedno?

Moda je nekoć bila moj glavni poziv, no što je vrijeme više odmicalo, sve više sam se počela zanimati za poziciju žena u današnjem društvu. Iz perspektive PR-a, smatrala sam da su žene moćne, no kada sam počela putovati i upoznavati žene u Indiji i Africi, uvidjela sam da svijet i nije naročito dobro mjesto za žene i htjela sam raditi na tome, mijenjati njihov položaj u društvu. Umjesto ulaganja energije u najnovije modne trendove, odlučila sam pomoći u stvaranju novog svijeta. Tako je i nastala moja knjiga ‘Seed’, u kojoj učim žene kako pokrenuti vlastiti biznis.

Kada sam napustila PR, napustila sam i vlastiti brak, a ubrzo i vlastiti život. Pitala sam se tko sam, gdje idem? Tada sam započela putovanje kako bih otkrila tko sam zapravo, ali i što se događa u svijetu. Putovala sam u razne zemlje, upoznavala žene i muškarce raznolikih životnih priča, koje inače nikada ne bih imala priliku upoznati. Bila sam na svom duhovnom putovanju i postala sam svjesna.

Tada mi se dogodila i serija Absolutely Fabulous, koja je bila nevjerojatno iskustvo… U isto vrijeme kada sam prolazila kroz velike promjene, na televizijskim ekranima pojavila se parodija mog života, koja se emitira svakog tjedna i koju gledaju milijuni ljudi u zemlji. Svi su bili uvjereni da se radi o meni i neki dijelovi serije su uistinu bili inspirirani mnome. Nakon toga otišla sam živjeti u Kaliforniju, tamo sam se zadržala idućih pet godina, napisala sam knjigu, pronašla sebe i vratila se u Englesku.

No, da se vratimo na samo pitanje, smatram da PR i etika, naravno, ne idu ruku pod ruku, niti su ikada išli, ali etika mi je oduvijek bila bitna, upravo zbog duhovnog putovanja na koje sam se otisnula. Bila sam posvećena tome da u našoj agenciji unesemo vrijednosti i etiku u sve što radimo. Naravno, to nije bilo uvijek moguće i bilo je mnogo izazovnih situacija. No, smatram da je najvažnije držati vlastite vrijednosti u centru svega što radite, ja sam to oduvijek nastojala…
 

Vaš današnji poziv je pomaganje ženama u biznisu. Kakvo je vaše iskustvo, kako je biti žena u poslovnom okruženju, pogotovo onom u kojem ste vi radili, a koji se smatra pretežito muškim svijetom?

Zanimljivo je da su odnosi s javnošću tada uključivali mnogo više žena, žena s malim privatnim tvrtkama, no to se s godinama promijenilo i danas ponovno imamo puno veći broj muškaraca u biznisu. Moj konkretni problem u to vrijeme bili su muškarci u odijelima, koji su vodili tvrtke. Budući da sam bila vrlo moćna u industriji, često je dolazilo do sraza ‘oni i ja’, odnosno ‘oni protiv mene’. Nakon što sam napustila branšu, shvatila sam da je vrlo malen broj žena koje imaju utjecajne položaje u PR-u.

U modnoj industriji često čujemo kontroverze vezane uz djevojke i žene koje ju čine… Kakav je po vašem mišljenju omjer muško-ženskih snaga u modnoj branši?

Za razliku od nekih drugih segmenata društva, mislim da u modi vlada veća ravnopravnost spolova no igdje drugdje. Današnjom modnom scenom pretežito vladaju žene i gay muškarci.

Tema vrlo bliska vašem srcu su žene sa svih strana svijeta. Kako vidite njihovu poziciju u modernom društvu i kako ste zadovoljni napretkom svojih inicijativa?

Moje inicijative su kap u moru i svjesna sam da se moraju uložiti mnogo veći napori, od društva u cjelini. Slama mi se srce kada vidim na koji su način tretirane žene u svijetu. Nedavno sam upalila BBC-jeve vijesti, da bih otkrila kako otete djevojčice u Nigeriji ne samo da nisu oslobođene, nego ih je oteto još više. To jednostavno mora prestati. Nije samo do mene, već do svakog muškarca i žene, da ustanu i glasno kažu ne.

Ovih dana žene u svijetu proživljavaju tragedije, pogotovo mlade žene, koje predstavljaju našu budućnost. Ostatak mog života posvećen je brizi o ženama i njihovoj sigurnosti, jer u protivnom nemamo budućnost.
 

Za kraj, otkrijte nam što vas je dovelo u Zagreb…

Na poziv prijatelja i British Business Centre Croatia, došla sam sudjelovati u programu koji će se prema sadašnjim planovima razviti u nešto više. Planiram se vratiti u Hrvatsku, planiram držati svoje radionice i objaviti svoje knjige na hrvatskom jeziku. Ne znam zašto sam ovdje ni kako sam došla, sve što znam je da sam tu i da je Hrvatska u odličnoj poziciji, s obzirom na svu korupciju i lošu ekonomsku atmosferu, da postane primjer na koji će se svi ugledati. Upravo zbog toga, nadam se da ću surađivati s ovdašnjim mladim ženama što više mogu, nastojati im biti mentor, kako bismo stvorili nešto što će poslužiti kao primjer cijelome svijetu.


Hana Bartolović

photo: Jure Perišić

Objavljeno: 31.10.2014. u 17:07
Tagovi: intervju

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p