MATEA MARTEK

Intervju: Marko Ješovnik

'Zagreb definitivno ima što za reći kada je u pitanju klupska ponuda'

 
Pratite li domaću klupsku scenu, njegovo ime niste mogli izbjeći. Marko Ješovnik, poznat kao RRRamon!, odnosno DJ Yesh, osnivač je kolektiva Jabba Crew i klupske večeri JabbaTon, kao i hrvatske inačice poznate londonske klupske večeri Chew the Fat! Croatia. Tu su i projekti Kool Katz i Blacklight, a svoju ljubav prema glazbi aktivno njeguje već 12 godina. Želite li ga čuti uživo, od ovoga četvrtka, 23. listopada, nastavlja svoj Kool Katz program u zagrebačkom Pepermintu, a do tada ga malo bolje upoznajte u nastavku...  
 
JabbaTon, Chew the Fat! Croatia, Blacklight, Kool Katz, ljetne rezidencije u klubovima, radijske emisije, regularni 'day job'... Imaš li dvojnika ili si samo veliki radoholičar?

Nije ništa novo da kad nešto voliš, bio to sport, glazba, planinarenje, kuhanje, što god, nije teško za to odvajati vrijeme jer to ne doživljavaš kao rad. Meni je to glazba i taj nekakav 'edge' i adrenalin organizacije evenata. Moglo bi se slobodno reći da je to čak nekakav oblik ovisnosti. Iako me ponekad košta živaca i novaca rekao bi da je i dalje zdrava ovisnost jer se radi o jako kreativnom procesu koji te gradi kao osobu na hrpi drugih područja. Što se pak tiče day joba, živimo gdje živimo i teško je za financijski opušten život živjeti samo od glazbe, tako da bi si osigurao egzistenciju moram kao i većina drugih gurati na više fronta. Srećom svoj sam šef, imam radno vrijeme koje sam odredim i bavim se telekomunikacijama i informatikom koje su još uvijek koliko toliko rentabilne grane u našoj simpatičnoj državici, što mi onda daje vjetar u leđa za bavljenje mjuzom. Dvojnika još uvijek nemam, ali bilo bi fora da se nađe pa da se podijelimo, on na 'day job', ja na mjuzu.
 

Nastupao si na nekima od najvećih festivala u regiji, a ono o čemu želimo čuti je tvoja najbolja festivalska uspomena iz 2014. godine.

Što se nastupa tiče vjerojatno je to bio Panonnian gdje sam zatvarao festival pred gomilom ljudi koji nisu prestali skakati čitavu noć, a što se tiče rejverskog iskustva pamtim 2 DJ seta, a to je Seth Troxlerov na Sonusu i Mickey Pearce, zadnji dan Outlooka. Sve se rjeđe dešava da me DJ-i stvarno izbace iz šlapa svojim setovima, ali ovoj dvojici je to definitivno uspjelo.

Kako je uopće započela tvoja DJ priča? Kada si se prvu put zaljubio u glazbu?

U glazbu sam se zaljubio još kao klinac od nekoliko godina kad su me starci upisali u glazbeni vrtić, čemu je onda, naravno, slijedila i glazbena škola. Nekakvih 15-ak godina svirao sam i u klasičnom orkestru, a ljudima je uvijek zanimljivo čuti da je to bio harmonikaški orkestar jer često ne povezuju harmoniku s klasičnom glazbom. Bilo mi je to super razdoblje života u kojem sam osjetio čar nastupa, proba i putovanja na 'gaže' i natjecanja po čitavoj Europi. Upisom na faks učlanio sam se u disco sekciju kluba KSET i tako je zapravo započela moja DJ priča. Budući sam već ranije volio izlaziti po partyjima nekako sam osjetio potrebu da zamijenim harmoniku gramofonima, koncertne dvorane klubovima i to me još uvijek drži nakon 12 godina.
 
Što je najbolje u poslu DJ-a?

Definitivno prilika da upoznaš milijun raznoraznih ljudi, ovakvih i onakvih, što te sigurno obogaćuje kao osobu. Stvaraš prijateljstva s ljudima iz čitavog svijeta, skupljaš iskustva koja inače ne bi imao prilike doživjeti, a vidiš i 'igru' s druge strane zabave, što je jako zanimljivo. Plaćene gaže i festivali na kojima osim svirke ostaneš tulumariti par dana također nisu na odmet, iz godine u godinu. ;)
Naravno, postoji tu i moment tvoje uloge kreatora raspoloženja ljudi u klubu. Svojom svirkom možeš jako utjecati na raspoloženje i emocije publike i osim samog 'ego momenta' koji svaki izvođač ima, to je super feeling. Ljudi čitav tjedan rade i za vikend žele otpustiti kočnice, ti si taj radi kojeg će se tog vikenda sjećati po dobrom ili lošem, naravno uz sve ostale detalje koji čine izlazak dobrim ili lošim. Tu je također i prilika da upoznaš neke od ljudi koje si kao klinac idolizirao, proždirao njihovu mjuzu, a onda se nađeš u situaciji da s njima dijeliš stage ili backstage, da se družite i sl. Super feeling.

Koji ti je do sada bio tvoj najdraži nastup i zašto?

Jedan od najdražih je definitivno bio moj drugi nastup na Outlook festivalu na kojem mi se za mikrofonom po prvi put, potpuno nenadano pridružio D Double E. On je britanski grime MC kojeg već godinama obožavam kao artista, ali još važnije kao pojavu. Gledao sam brdo njegovih videa na You Tubeu, čovjek je živuća legenda žanra i bio je stvarno poseban osjećaj vrtiti mjuzu za njega, što smo ponovili i u Zagrebu. Publika je također bila van sebe, kao i svaki put kad on nastupa, a Outlook festival je sam po sebi poseban ambijent za svakog DJ-a, tako da je to možda jedan od najdražih nastupa. Naravno bilo ih je još masu dragih, zagrijavanje za Jessie Ware u Tvornici, svirka nakon Lee 'Scratch' Perrya, reggae legende, svirka s Jon Moreom iz Coldcuta koje sam obožavao itd...
 

Tvoj apsolutno najdraži klub u našim krajevima je...

KSET, ako ćemo o emocijama jer ipak sam tamo doživio neke od najluđih momenata u životu općenito, a sa strane kluba kao takvog u cjelini, vjerojatno ljubljanski K4 radi nevjerojatnog sound systema i čitave vibre za rejvanje.

A općenito najdraži klub ikada je...

Klub koji me možda najviše na prvu oduševio od mjuze, publike, sounda itd. je Postgarage u Grazu. Danima poslije smo oduševljeno pričali o super vibri, ugodnim ljudima, nevjerojatnom razglasu, mjuzi na koju smo naišli, ma baš se sve poklopilo i sjelo ko' budali šamar. Meni trenutno najdraže klupsko iskustvo sa strane posjetitelja.

S kojim si glazbenicima i trakama trenutno opsjednut?

Osim moje standardne bass priče koju guram već preko desetljeća, nekako sam se unazad godinu-dvije počeo vraćati i svojim rejverskim korijenima, točnije house mjuzi. Zadnje vrijeme jako volim izvođače kao što su Detroit Swindle, Motor City Drum Ensebmle, George Fitzgerald, tu je i Seth Troxler koji mi je imao uvjerljivo najbolji set na ovogodišnjem Sonusu, ali s druge strane tu su i neki hip hop izvođači tipa Kaytranada, Danny Brown ili Kendrick Lamar. Što se traka tiče, jedna od favorita je Detroit Swindle ft. Mayer Hawthorne – 64 Ways. To je totalno neki topli senzualni đir kombinacije klavijatura i vokala koji mi trenutno jako paše i jedna malo starija, ali bezvremenska traka s kojom smo dočekivali jutra u Deepu na Pagu ovog ljeta, a to je Kolsch – Der Alte. Samo zamisli izlazak sunca, ti i malička (ili obratno) na danceflooru uz plažu, lagani povjetarac. To je to ;)

U tvojim se setovima može čuti drum'n'bass, electro, bass, grime, house, r'n'b... Koji je od ovih žanrova najdraži našim mladim ljudima u klubovima, na što trenutno otkidaju?

Nema formule, sve ovisi o klubu, večeri, ambijentu. Drum'n'bass je i dalje jako hot kod mlađe populacije, šta je i razumljivo jer kad si mlađi voliš beskompromisnu energiju, što d'n'b definitivno jest i to rokamo većinski na Chew the Fat!-u. Sve je popularniji i taj neki moderni hibrid bass i house glazbe tipa Disclosure, Gorgon City, Duke Dumont, dok s druge strane postoji hrpa nevjerojatno dobrog tzv. 'alternativnog' RNB-a kakav vrtimo između ostalog na Kool Katz večerima. Deep house i house također uzimaju maha, naravno i techno, pa to možeš čuti na našem novom tulumu #CasaDelDeep... Ima svega i to je super. Zagreb, što se tiče ponude, stvarno ima što za reći, ali publika je još uvijek brojčano relativno mala zbog pošasti 'cajka melosa' koja ne popušta i iz godine u godinu nam 'otima' mlade, haha. Ali nije ni sve tako crno i čini mi se da i klinci opet traže i neke druge, kvalitetnije izvore zabave. Mi smo tu da stvaramo ponudu.
 

S obzirom na činjenicu da si stari lisac na domaćoj elektronskoj sceni, misliš li da trenutno ima više DJ-a nego ikada ili je zlatno doba bilo tamo negdje krajem devedesetih kada su se punili klubovi puno veće kvadrature nego danas? Idemo li u tome u korak sa svjetskom scenom i kakva je situacija vani?

Uh, kad čujem ovo 'stari lisac' hahaha. I do toga je došlo... Naravno da ima više DJ-a nego ikada jer je tehnologija to omogućila. Nekada nije bilo jednostavno priuštiti si gramofone i kupovati vinile. Danas ti je dovoljan laptop i gomila mp3-ca i već se možeš prozvati DJ-em. Naravno da se tu desila teška inflacija kvalitete među DJ-ima, pa tako i raspoznavanja kvalitete DJ-a od strane publike, ali vjerujem da će se i to s vremenom vratiti. Nekad je bilo biti DJ jako hot i točno si znao top 10-ak ljudi koji su bili 'face' koji su punili klubove, danas kod nas zapravo nema DJ-a koji samo svojim imenom mogu napuniti klub, što je tužno. Loši DJ-i uspijevaju na razne načine oko sebe izgraditi nekakav hype i time postaju 'bitni', dok oni kvalitetni ponekad ne dolaze do izražaja jer se ne znaju dobro 'prodati' ili nemaju širok krug frendova oko sebe koji ih 'hypaju' i o njima stvaraju famu. Ali to je tako u svakoj grani života kako vani tako i kod nas. S obzirom da je Zagreb jedini grad u HR koji se može navesti kao grad s kakvom takvom scenom, uz bljeskove u nekim drugim gradovima tipa Osijek, Rijeka, Pula, definitivno ne idemo u korak s najjačima u svijetu, ali ako se uspoređujemo s regijom onda uopće nije tako loše. S druge strane ako pričamo o festivalima, Hrvatska je trenutno sigurno jedna od top svjetskih destinacija i ne znam postoji li bitnije ime na sceni koje unazad 5 godina nije nastupilo u Hrvatskoj. Ali za to smo jako malo zaslužni sami, dolaze stranci i organiziraju festivale. I neka, ipak oni imaju publiku i financijsku moć za to, mi smo još jako daleko od toga. Mi zato imamo lijepu scenografiju tj. obalu. :)

Je li danas teže opstati u elektronskoj glazbi i proizvoditi kvalitetan materijal, kada je on postao tako lako dostupan krajnjem korisniku?

I teže je i lakše. Teže je radi toga što svatko u svojoj sobi uz investiciju od par tisuća kuna može proizvoditi mjuzu na laptopu i takvih je danas milijun. Istaknuti se u tolikoj gomili nije nimalo lako. S druge strane internet pruža toliko mogućnosti i alata da je opet puno lakše svoj rad prezentirati ljudima. Oni koji znaju spojiti i jedno i drugo, dakle kvalitetan proizvod i uspješno se koriste promotivnim alatima, oni uspijevaju. Samo jedno ili samo drugo nije dovoljno za uspjeh i zapravo je iznimka. To jako puno producenata ne shvaća i još uvijek žive u uvjerenju kako će krajnji korisnik ili netko tko će ga angažirati za nastup na kraju dana prepoznati kvalitetu sam od sebe. Možda, ali u promilima. Kad si sa svih strana bombardiran informacijama, a jako malo ljudi pomno istražuje glazbu, onda je promocija itekako bitan faktor, često i važniji od kvalitete. Nažalost, ali tako je kako je.

Jesen znači povratak klupskih večeri i u zagrebačke klubove... Gdje ćemo tebe sve moći slušati ove sezone, što se nastavlja, a s čime pauziraš?

Kreće nova sezona mog najuspješnijeg klupskog projekta Chew the Fat! Croatia koji ću s ekipom malo razrijediti, ali pokušati još dići kvalitetu, pa tako u 12. mjesecu sudjelujemo u organizaciji Tuborg Open Faira na koji nam u goste dolazi veliki DJ Friction – britanska drum'n'bass zvijezda, a pridružit će mu se i jake domaće snage kao što su Petar Dundov live, poznati bosanski reper Frenkie i odličan live elektronski bend iz Zagreba ABOP. Tu je i Kool Katz, program koji je posvećen RNB-u i sličnom soulful zvuku koji od ove sezone točnije 23.10. kreće u Pepermintu i pripremamo jako zanimljive stvari ne samo vezane uz mjuzu. To je zapravo idealna „girls' night out“ klupska večer, a budući su djevojke vjerojatno najbrojnije čitateljice fashion.hr-a pozivam ih da nam se pridruže u četvrtak 23. listopada. Naravno, ne smijem zaboraviti i novi tulum koji sam pokrenuo uz senzualnu braću Jan Kinčla Zera i DJ Pipsa, a to je #CasaDelDeep koji se kao ideja rodio ovog ljeta tijekom naše zajedničke rezidencije u klubu Deep na Zrću. To je praktički kućni tulum koji se odvija u Podmornici 5, novom prostoru u svima poznatom Katranu. Atmosfera je potpuno opuštena i obiteljska, bez velike pompe i klasične klupske nabrijanosti, a takva je i mjuza koju tamo vrtimo. House, deep house i sl. Širimo tu ljetnu vibru i van Zagreba tako da smo već odradili jednu osječku ediciju, slijedi Rijeka itd. U svakom slučaju odlučio sam više uživati, a manje gubiti živce ili lovu kroz tulume koje organiziram.
 

Znamo da je moda sastavni dio hip-hop kulture, a što je sa svijetom elektronike? Štuju li se neki brandovi u redovima DJ-a više od drugih ili je to sasvim sporedna stvar? Žudimo za nekom insajderskom informacijom...

Pa koliko sam skužio u 'undergroundu', gdje se ja nekako najviše krećem, ne postoji neka pretjerana zaluđenost DJ-a modom. Više manje su to neki streetware brandovi, klasična kombinacija t-shirta i hlača, neki skejterski look, šilterice... Bass glazba je dosta povezana s hip-hop kulturom pa tu ima dosta sličnosti. Zapravo, danas je sve manje razlika u odijevanju među supkulturama, kao što se i mjuza izmiješala, isto se desilo i modi. Još uvijek je u igri taj neki 'hipsterski' đir, koliko sam uspio pohvatati, ali da baš ima nekih ozbiljnih 'stajlera' među DJ-ima, nisam primijetio. To ti je valjda i u skladu s tim koliko para, toliko muzike. Dok ljudi ne počnu vjernije plaćati ulaznice na evente, a mi napokon nešto i zaradimo od mjuze, teško da će se furati neki senzacionalni brendovi, haha. Ja osobno kopam po web shopovima pa kad naiđem na nešto šta mi se čini cool, onda to i kupim. Ponuda u našim dućanima, ako pričamo o muškoj odjeći, je tužna, sterilna, konfekcijska, često preskupa i potpuno nezanimljiva cool mačićima kao što smo moji spomenuti kolege i ja.
  
 
photos: Joanna Paciorek
Objavljeno: 22.10.2014. u 10:50

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p