Ovogodišnje jubilarno, peto izdanje Artomata potrudilo se opravdati sve veća očekivanja publike uistinu bogatim, raznovrsnim i kvalitetnim programom u kojem do 21. prosinca imaju priliku uživati baš sve generacije. Mi smo jučer prisustvovali otvorenju konceptualne izložbe United Creation - Ujedinjena kreativnost, koju je po šesti put zaredom organizirala mlada zagrebačka umjetnica Melinda Šefčić, predvodnica projekta C.R.T.A. Melinda nam je ovom prilikom otkrila sve o ovom spektakularnom i grandioznom crtanom radu, koji je mnogim posjetiteljima navukao osmijeh na lice...
Kako i kada je nastala C.R.T.A. (eksperimentalna crtačka radionica) te gdje ste sve dosad imali prilike djelovati i ostaviti svoj trag?
C.R.T.A. je nastala 2010. godine, na Likovnoj akademiji, kada smo nas tri kolegice, Jelena Bando, Vanja Trobić i ja napisale koncept. Projekt smo dvaput izvele na Akademiji, nakon toga sam ga ja još dvaput organizirala s Petrom Puž Novoselec, i ove smo godine po drugi put na Artomatu, u galeriji Bačva. Sve u svemu, C.R.T.A. se održala ukupno šest puta. Prva četiri puta koncept je bio potpuno drugačiji, svi su radili na svom papiru pa bismo rezultate izlagali na zidu, a ovaj grupni rad koji smo danas realizirali je nekako bio moja težnja cijelo ovo vrijeme. Imala sam viziju toga kako bi C.R.T.A. trebala izgledati i moram priznati da su današnje reakcije publike jednostavno sjajne!
Tko sve sudjeluje u projektu?
Ima jako mnogo umjetnika koji su uz C.R.T.A.-u od samog početka, kada su oni sami još bili studenti na Akademiji. Ove godine uključili smo i djecu, s kojom radim na art terapijama i ispitujem crtež u preventivnom grupnom radu s njima. Odlučila sam testirati kako će djeca funkcionirati u ovom okruženju i nakon što smo realizirali zacrtano, u idućoj prigodi htjela bih ih uključiti još više. Što se tiče samih umjetnika, oni su moji kolege... Nisu privilegirani, već gledam da odaberem ljude koji stvarno razumiju što se radi. Na kraju krajeva, mi smo jedna cjelina koja odlično funkcionira i koja će uvijek vrlo lako prigrliti nekog novog člana.
'Terminus Mundi' bio je naziv vašeg prošlogodišnjeg zapaženog projekta. Što se krije iza ovog imena?
'Terminus Mundi' u prijevodu znači omeđeni svijet...
Za sve što radiš moraš imati ideju, koncept, stoga sam s Petrom odlučila ispitati poimanje granica. Naša ideja bila je organizirati projekt u Galeriji Bačva, budući da je kružnog oblika koji me asocirao na svijet. Na svijetu postoje granice, s kojima se susrećemo na dnevnoj bazi. To je bila ideja, ajmo za temu zadati 'Terminus Mundi' odnosno granice i vidjeti kako će umjetnici reagirati na to u kružnom prostoru na jednoj zajedničkoj površini papira. Hoće li se držati granica ili će se proširiti? Jer nismo svi isti, netko je interaktivniji, pa će otići intervenirati jer je mnogo slobodniji, dok netko drugi nije, već je jako zatvoren. Ovaj projekt je također jedan svojevrstan test, platforma za razvoj ličnosti u timskom radu...
Koliko vremena vam je obično potrebno za realizaciju ovakvog eksperimenta u čije rezultate imamo priliku gledati?
Dosad nam je uvijek bio potreban jedan dan, s time da bismo počeli oko devet ujutro... Prošle godine je sudjelovalo mnogo više umjetnika, otprilike njih 25, pa smo sve uspjeli napraviti od 12 do 6 sati. Ove godine prednost je to što smo dobili čak tri dana za korištenje galerije, što je genijalno, jer smo opušteno crtali dva dana. S nama su crtala i djeca, štićenici Kuće svetog Franje u Vugrovcu, kojima je ova prilika bila odlična prilika da dva-tri rade s nama i izraze svoju kreativnost.
Koje materijale koristite u ovogodišnjem projektu 'United Creation'?
Sve što nam je potrebno su papir, zaštitna folija i akrilne boje, boje za beton.
U središtu vašeg djelovanja je crtež... Kada stvarate, pretpostavljam da imate odriješene ruke i slobodu izražavanja. Što iz vaše perspektive oslobađate crtežom?
Meni, a mislim i kolegama, crtež predstavlja bazu, osnovu iz koje izranjaju sve druge ideje. Ovdje nismo svi slikari, ima nas i kipara i grafičara, pa svatko drugačije poima svoj crtež i oblike općenito. Meni na kraju projekta ostaje jedan divan osjećaj. U početku je tu mnogo nervoze i svega, ali kada to splasne i prođe, onda si istinski sretan. Ono o čemu također razmišljam je pitanje budućnosti ovog našeg rada, kao i onog prošlogodišnjeg. Voljeli bismo ga izložiti negdje ili barem da se režu i rade neki kolaži, koje bismo prodali i novac dali u humanitarne svrhe.
Kada krenete stvarati, možete li predvidjeti kako će izgledati finalni proizvod?
Ja obično unaprijed tražim skice autora, da koncipiram kako bismo se svi mogli posložiti, gdje bi tko mogao biti... Ako se dogodi da neplanirano mnogo umjetnika s tamnijim bojama ode u jednu stranu, onda koncept pada u vodu i moraš izvlačiti stvar u drugu stranu. Skice su na neki način bitne, jer okvirno znaš tko u kojoj mjeri koristi crnu, koliko je gust njihov crtež... Svi smo drugačiji... Ali nakon što odredimo početni koncept, ništa više nije predvidljivo, svi smo angažirani i funkcioniramo kao kolektiv!
Kako izgleda sam proizvodni proces? Je li točno koncipirano da svatko ima svoj dio? Što ako dođe do preklapanja i postoje li moderatori koji usmjeravaju umjetnike na djelu?
Svatko ima svoj dio. Kada smo izvukli krug, podijelili smo ga na 16 dijelova. Jučer se izuzetno dobro vidjelo kako svatko radi u tom svom djelu - gdje ga staviš, tu će početi. Moram priznati da su ovogodišnji radovi jako dobro ispali.
Nekoć smo bile tri moderatorice, Vanja, Jelena i Ja, s time da smo na početku mi također crtale i sudjelovale s ostalima. Od prošle godine je ta praksa ukinuta. Ti si, kao moderator, onaj koji je bitan i ključan, odlučuješ, ali isto tako jako puno radiš, interveniraš... Na kraju sam uspjela napraviti devet malih figurica, a tu su i točkice, crtice, koje nisu neki oblici, ali su doprinos. Kreneš povezivati stvari i onda se svi opuste!
Kakvi su planovi za budućnost glede ovog projekta?
Mislim da su se neki moji planovi već ostvarili, na neke stvari se ne može zažmiriti, pogotovo kada po drugi puta ljudi ovako pozitivno reagiraju. Nakon toga ni ne možeš drugačije, jer ovakav projekt izaziva u tebi pozitivne emocije i hrani te energijom. Imam viziju spram toga i svakako bih htjela više djece uključiti... Sada mi je ipak težište na tome na koji način i što napraviti s tim crtežima, a da i dalje budu vidljivi. Kada napraviš ovako nešto u Bačvi, povratak u neku galeriju bio bi korak unazad. Moja cijela ekipa pita kada će ponovno crtati, svima je to super, druže se, kreiraju skupa i sve u svemu to je jedna pozitivna stvar koja će se nastaviti događati, jer vrijedi! Apsolutno se isplati okupiti ljude na jedan ili dva dana, ne može biti loše, samo se može širiti i nadograđivati.
*Artomat nastavlja dalje s novim programskim događanjem koje bi vas moglo zainteresirati. U utorak, 16. prosinca, od 12 do 20 sati, Galeriju Bačva zauzet će Kazalište slijepih i slabovidnih Novi Život, najstarije u svijetu te vrste, koje će u osam sati održavanja programa 'Od iluzije do konkluzije' održati interaktivnu igru s publikom. Svi zainteresirani moći će upoznati spomenuto kazalište, njegov repertoar, viđenje umjetnosti, stvaranje umjetnosti, pravo na umjetničko izražavanje i ljubav ka lijepom, a osim te umjetničke priče, Kazalište će također pokazati kako danas žive i rade slijepe osobe.
Hana Bartolović
photo: Jure Perišić
Objavljeno: 15.12.2014. u 17:30