LIFESTYLE

Intervju: Saša Šekoranja

"Priroda je mjera svega što je važno"

Saša Šekoranja je najpoznatiji hrvatski cvjećar, akademski slikar, scenograf, ilustrator, ali prije svega veliki esteta. Nedavno se bacio i u poduzetničke vode revitaliziranjem legendarnog Velveta koji je sada galerija i mjesto za opuštanje u jednom. Što misli o božićnim ukrasima, kako je došao na ideju galerije bara i zašto se uopće počeo baviti cvijećem, saznajte u intervjuu.

  

Zašto ste se ti i tvoja ekipa odlučili za ponovno otvorenje kultnog zagrebačkog Velveta?

Velvet nam se dogodio slučajno. Dulje vrijeme sam sa svojom prijateljicom Anom Petričić Gojanović zamišljao neko mjesto. To je u ideji bio industrijski veći prostor, poput neke tvornice, ali neuspješno smo tražili. U šetnji jedne večeri na izlogu starog Velveta pisalo je "prodaje se" i dalje je sve išlo jednostavno. Stvari se na neki način same događaju. Uz čitav niz koincidencija kupili smo ga na moj rođendan 9.3 na broju 9 Dežmanovog prolaza uz Aleksandrove stube,a ja sam Aleksandar...

Otkud vam ideja za koncept bara i galerije u jednom?

Stari Velvet je Ani bio omiljeni bar te nismo puno razmišljali nego mu ponovno vratili život, a galerija - dućan je prostor oko čije koncepcije smo više razmišljali: od izbora stvari do samog rada unutar prostora. Koncept vezanosti bara s prostorom galerije čini mi se sjajnim jer takva mjesta volim i sam posjećivati.

Kako si se ti kao akademski slikar (i muškarac) pronašao u svijetu cvijeća? Tko ti je prenio ljubav prema zelenilu?

Cvijeće - priroda je za mene oduvijek bila fascinacija. Još kao dijete kada bih bacio šaku sjemenja iz zemlje bi počelo bujanje zelenila i kasnije cvat.... Taj kontakt sa zemljom je nezamjenjiv...

                 

Baviš se svojim pozivom- slikanjem, ilustriraš, baviš se cvijećem, scenografijom, izdavaštvom... Što je bila tvoja prva ljubav i koji od ovih poslova te najviše ispunjava?

Imam sreću da se bavim stvarima koje me zanimaju i koje stvarno volim. Sve one su na jedan način povezive, a to je da su vizualno likovne. Obožavam scenografije jer stvari iščitavam na drugačiji način. Često redatelji u samom procesu mijenjaju čitave perspektive i to je kreativno i inspirativno. U slikarstvu je čovjek sam i ne ovisi kao u kazalištu o timskom radu pa se može vise propitivati. Cvijeće je živi materijal koji nas stalno podsjeća na smrtnost... I uopće sav taj rad je međusobno isprepleten i neupitno utječe iskustveno jedan na drugoga.

Što te najviše inspirira? Kako izgleda tvoj kreativni proces?

Prije svega inspirira me priroda. Ona je mjera što je veoma važno. Od te mjere sve počinje, ali nekada je inspiracija sam materijal, ili pak razgovor, šetnja ..... sve je inspirativno ako je čovjek spreman to i vidjeti. Moj kreativni proces je igra.

  S kojim materijalima i u kojim tehnikama najviše voliš raditi?

Trenutno sam preokupiran crtežima bilja koje sjedinjujem s pravim biljem.

                

Uskoro će Božić i kolektivno kićenje domova i gradskih ulica. Misliš li da Zagreb ima prikladno uređenje za blagdane? Pretjeruju li Hrvati kada je riječ o kićenju za blagdane, vjenčanja i sl?

Mislim da bi grad mogao biti puno urbaniji u smislu da se npr. na Trgu bana Jelačić nalazi klizalište s klasičnom glazbom, a ne šatori s reklamnim panoima i okruženi dvodimenzionalnim apsurdnim likovima svete obitelji od lego kockica u natprirodnoj veličini, upotpunjeni obližnjom dernjavom s također šatorom natkrivene bine... Da, mislim da se pretjeruje i ponavljam mjera je najvažnija stvar!

Na čemu trenutno radiš?

Trenutno sam između Velveta , cvjećarne i ateliera i jako mi je zabavno potpuno novi osjećaj. O takvima sam promjenama i osjećajima ovisan.

 

Borina Kopčić

Objavljeno: 19.11.2009. u 21:45

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p