LIFESTYLE

Intervju: Zvuk Broda

"Prvi i najbitniji korak je odlučiti da je to što radiš dovoljno dobro i da želiš da to drugi čuju."

Zvuk Broda čine Ivan Slipčević i Tomislav Domes, a s obzirom na to da su već deset godina na sceni, možemo reći da su utemeljitelji i prvaci hrvatske elektronske scene. Njihov inovativni pristup downloadanju, omogućivanje da svatko sluša isključivo one stvari koje mu se sviđaju, novost je u našim krajevima. Dečki iskorištavaju maksimum iz suvremene tehnologije da bi promovirali svoju glazbu i učinili je što boljom i pristupačnijom, tako da njihove stvari možete poslušati i downloadati nakon čitanja ovog intervjua, ali i saznati više o njima na njihovoj Facebook stranici.Sa Zvukom broda porazgovarali smo o njihovim počecima, pristupu glazbi i prvom labelu slobodne glazbe koji su pokrenuli davne 2001.

Kako si se počeo baviti elektronskom glazbom?

Naše bavljenje elektronskom glazbom započelo je negdje krajem 90ih ili početkom 00ih. Zapravo, to je bio više polagani prijelaz s bendovske svirke na elektroniku. U to doba smo, tada s trećim članom, jednom tjedno imali probe (bas, gitara, bubanj) na kojima smo jammirali, dakle improvizirali na neke teme. Kako nismo baš bili neki muzičari, to vrlo često nije ličilo na nešto... No i nismo imali baš velikih ambicija da to javno predstavimo. Tada smo počeli primjećivati klupsku elektronsku glazbu pa smo malo pomalo i sami krenuli u tom smjeru: prvo s ritam mašinom na kompjuteru uz koju smo i dalje svirali instrumente, a onda pomalo i s potpuno sempliranom glazbom. To nas je na neki način oslobodilo pritiska da vježbamo sviranje instrumenata i omogućilo nam da se usredotočimo na aranžmane, zvuk... I ubrzo smo sa zvukom bili dovoljno zadovoljni da probamo izaći u javnost, pa smo krenuli s nastupima u tada novootvorenom klubu Mama.

Koji izvođači su najviše utjecali na vas kao dvojac, tko vam je svojevrsni uzor?

Možda to pomalo umišljeno zvuči, no nikad nismo imali uzore u pravom smislu. To ne znači da ne slušamo muziku ili da nas ona ne zanima. I naravno da muzika koju slušamo utječe na ono što radimo. No uvijek nam je nekako važnije da idemo za nekim svojim zvukom i da se ne bavimo previše pažljivo s time što i kako netko drugi radi.

Kako bi opisali zvuk Zvuka Broda?

Melodičan deep house, nekad plesniji, nekad manje plesan, s puno synthesizera i često naglašenim bas linijama. U nekom periodu je bio poprilično minimalistički, trenutno pomalo vuče na disco i funk. Negdje je netko u nekom komentaru napisao da imamo jedan svoj specifični, prepoznatljivi akord... Taj akord nije baš toliko specifičan, no to se čini poprilično dobar opis.

Vaš Chicken on the boat traje nešto dulje od pola sata. Ne čini li tise da je to prekratko za album ili ste se vodili onom da je kvaliteta važnija od kvantitete?

35 minuta je vjerojatno prekratko za album, možda bi više moglo biti EP... No potreba za pakiranjem glazbe u formate albuma u velikoj mjeri proizlazi i iz medija na koje se ona stavlja, iz načina njene distribucije i iz pretpostavljenog načina na koji se konzumira. Prvo se napravi dovoljno muzike da se napuni ploča/kazeta/CD, a onda, kad je sve gotovo, taj se nosač zvuka prodaje u dućanu. Kad netko kupi album, odnese ga kući, stavi u player i sluša od prve do zadnje stvari... No ta stvar može izgledati i bitno drugačije kad nosač zvuka i dućan zamijene kompjuter i internet. Chicken on the Boat nije na CD-u, niti je gotov. Na njega u bilo kojem trenutku može doći još jedna pjesma, a može i otpasti neka. Slušatelji pak mogu downloadati samo one pjesme koje im se sviđaju i staviti ih u svoje playliste s drugim pjesmama koje vole, a one koje ne vole ne moraju čuti više nikad niti trošiti bandwidth na njih. Dakle Chicken on the Boat nije ni album, ni EP, nego jednostavno 6 pjesama koje se mogu besplatno i slobodno downloadati.

Davne 2001. pokrenuli ste EGOBOO.bits, prvi hrvatski label slobodne glazbe? Kako ste došli na tu ideju? U kojoj fazi je label danas?

Tada se u već spomenutom klubu Mama, odnosno Multimedijalnom institutu okupio veći broj izvođača elektronske glazbe (Aesqe, Blashko, Plazmatick i mi) i htjeli smo početi izdavati muziku koju radimo. Na ideju Marcella Marsa, jednog od voditelja kluba i velikog zagovornika slobodnog softvera odlučili smo da će glazba biti dostupna pod uvjetima pod kojima je dostupan slobodni softver: svaki korisnik je može slobodno kopirati, distribuirati i modificirati pri čemu, ukoliko modificira, rezultat modifikacije mora učiniti dostupnim pod istim tim uvjetima (GNU opća javna licenca). Dakle, umjesto da se uključujemo u pravni progon onih koji neovlašteno kopiraju našu glazbu i krše copyright (pirata), mi im izrijekom dopuštamo da to čine (copyleft). Za početak smo napravili website s kojeg se glazba mogla besplatno downloadati, a kasnije smo odštampali i neki broj CD-a koji su se prodavali za 30ak kuna (a još češće besplatno dijelili). Nakon što se 2002. pojavio skup licenci Creative Commons, a EGOBOO.bits je prešao na odgovarajuću licencu Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima (Attribution-Share Alike). Kroz nekoliko godina intenzivnog rada label je okupio 50ak autora elektronske muzike, pa i neke video umjetnike. Ipak, posljednjih godina, od pojave popularnih servisa kao što su myspace, youtube, last.fm i sl., potreba za postojanjem nekog servera u Zagrebu na kojem stoji muzika za download postala je pomalo izlišna, a da ne govorimo o štampanju i distribuiranju CD-a. EGOBOO.bits dakako i dalje postoji, ali više kao tag u oblaku tagova, nego kao neko fizičko mjesto...

Nastupali ste na mnogim festivalima i u mnogim klubovima. Postoji li neki nastup koji ti je ostao u iznimno dobrom sjećanju? Možda neki u iznimno lošem? Kako su izgledali vaši nastupi na samim počecima, a kako izgledaju sad?

Naravno da je bilo nastupa s kojima smo bili više i manje zadovoljni, ali teško je tu bilo što istaknuti. Na naš osjećaj je li bilo dobro ili ne poprilično utječe feedback koji dobivamo od publike. Često se u klupskim nastupima događa da neki dio publike bude pomalo nervozan i da ima nevjerojatnu potrebu da glazba bude što žešća, brža, tvrđa... A onda se ponekad neki od njih odvaže da dođu do nas i da zahtijevaju od nas da ubrzamo. E a nakon nekog broja tih odvažnih i mi postajemo jako nervozni i neraspoloženi i ponekad malo izgubimo volju... Treba reći da se ovo bitno češće događa u Hrvatskoj nego na primjer u Sloveniji.

Kakvo je stanje s elektro scenom u Hrvatskoj danas, a kakvo je bilo kada ste vi počinjali? Je li se bilo teže probiti na scenu prije deset godina dok je internet u Hrvata bio u začecima ili danas kada postoji Facebook, Twitter, MySpace, Youtube i slični servisi?

U principu, prije 10 godina internet ni u Hrvata više i nije bio u samim začecima, no istina je, nije bilo socijalnih mreža koje su super alat za okupljanje publike, fanova i drugih, poslovnih kontakata. Što se tiče nas, teško je govoriti o nekom proboju na scenu kad je ta scena kod nas toliko mala grupa ljudi da se gotovo svi izvođači i sva publika poznaju osobno. Ipak, ono što je iz naše perspektive bilo presudno u tome je bio sam izlazak u javnost. Mi smo ga izveli (ili bolje rečeno, dobili priliku za njega) prvenstveno javnim nastupanjem, prvo u klubu Mama, a kasnije na programu Stereo Studio u Tvornici. Danas se takav izlazak može izvesti i isključivo korištenjem besplatnih servisa na internetu. No bilo koja od tih varijanti uključuje neko ulaganje vremena u kojem je prvi i najbitniji korak odlučiti da je to što radiš dovoljno dobro i da želiš da to drugi čuju.

Otkrijte nam kako izgleda kreativni proces stvaranja jednog elektro dua?

Proizvodnja muzike kod nas se odvija u nekoliko faza. U prvoj obojica (svak za sebe, ali i zajedno) slažemo loopove (dijelovi koji se ponavljaju, op.a.), odnosno teme. Te teme potom razmjenjujemo i svak se bavi onim što je onaj drugi napravio. Kada pripremamo live nastup, odaberemo od tema koje smo napravili u posljednje vrijeme one koji su najbolje ispale i koje nam se najbolje uklapaju zajedno i sviramo ih. Nakon nekog vremena, kroz svirke, iz reakcija publike, ali i iz toga kako smo mi zadovoljni s njima nakon više sviranja, od tih tema odabiremo one koje su se pokazale najboljima i njih slažemo u cijele pjesme s početkom i krajem. Dakle, većina naših trackova prolazi dvije selekcije.

Koji su vam planovi za budućnost?

Definitivno nastavljamo s ovim što smo i do sada radili. Kako nam bavljenje muzikom ni u jednom trenutku nije bilo jedini posao i u tome smislu nismo profesionalci, intenzitet bavljenja će nam ovisiti o drugim obavezama i mogućnosti da se uskladimo.

 

 

Borina Kopčić

Objavljeno: 11.09.2009. u 14:43

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p