Ivana Roščić – fatalna glumica brojnih lica

Većina u njoj i dalje vidi vječnu razigranu djevojku nježnih crta, profinjenog ponašanja, sanjivu romantičarku krhkog izgleda. Ivana možda na prvu ostavlja takav dojam. No, nakon samo par minuta Ivana otkriva svoju drugu stranu – snažnu ženu bez dlake na jeziku koja se ne libi izreći svoje mišljenje.

 

„Laura je jedan od najfatalnijih likova hrvatske književnosti. U tijeku stvaranja ove uloge nastajala sam biti pravedna prema sebi, kazalištu i prema tom liku. Ona je čudan ženski lik kojem pokušavam opravdati počinjene zločine“, objašnjava Ivana.

Upravo knjiga U registraturi autora Ante Kovačića zauzima centralni položaj među kanonskim djelima hrvatskog književnog realizma. Mnogi su Ivicu Kičmanovića i Lauru doživjeli u kultnoj TV seriji – upravo ovi likovi su hrvatskoj publici itekako poznati. Gavellina verzija U registraturi pokušat će redefinirati Kovačićevu umjetničku snagu i dati potpuno novi kontekst dobro poznatim likovima. Stvara li igranje tako kultnog lika dodatni pritisak?

 

“Najveći izazov kod ove uloge mi je bio odlazak u nepoznato, nešto što još nisam isprobala – ukinula sam sebi pokrete koje inače radim. Pokušala sam maknuti gestikulaciju, sve pokušavam raditi kroz glas i mimiku. Uoči svake premijere imam očekivanja. Nitko ne želi raditi mjesecima na određenom projektu i da on na kraju ispadne loš. Za napraviti dobru i sjajnu predstavu, potrebno je niz detalja koji sve to skupa čine dobrim. Naravno da očekujem da će biti sjajna predstava”, ističe Ivana.

 

 

Ova uloga je bila izazovna za glumicu i zbog još jednog razloga. Ivana je prije par mjeseci postala majka, a usklađivanje poslovnih i privatnih obveza novi je izazov kojeg, čini se, uspješno savladava. Čak i uz povremene neprospavane noći.

“Sinoć sam primjerice završila s probama u jedan ujutro, beba me čekala budna, pa smo do pet ujutro imali tulum. I onda se digneš i vratiš u kazalište. Trenutno se pokušavam pohvatati. Moram priznati da sam se kroz ovo vrijeme ponovno upoznala i shvatila sam da su žene strojevi, divlje ranjene životinje. Ispipavam svoje granice i moram priznati da su nemoguće. S druge strane mi kazalište dođe kao odmak”, objašnjava Ivana.

 

Kao i u svemu o čemu priča, Ivana i kod pitanja majčinstva ne idealizira stvari. Ona možda djeluje kao romantični sanjar, no njeni snovi su itekako prizemni i onda se trudi ostvariti ih. Ivana možda nosi ružičaste naočale, no njen pogled na svijet je crno-bijeli.

Čini se da će se jedan njen dugogodišnji san ubrzo i ostvariti. I to onaj s bendom Luni Megumi kojeg je osnovala sa svojim glumačkim kolegama Goranom Bogdanom, Danilom Šerbedžijom i Jadranom Puharićem.

 

“Možda se već ponavljam, no ovaj put smo zaista završili album te je spreman za objavu. Za početak planiramo izbaciti jednu stvar koju će, nadamo se, popratiti i video spot. Želja nam je album izdati na ploči u oko 300 primjeraka. To mi je bio san i želim ga ostvariti”, samouvjereno ističe Ivana.

Ivana je samouvjerena i kad su u pitanju uloge u projektima koji su izazvali pozornost medija. Kontroverzne uloge, kako ih mnogi nazivaju, pomogle su glumici da iskoči iz svoje prvotne uloge slatkice hrvatske glumačke scene i nametne se kao jedna od najtalentiranijih glumica koja je sposobna igrati i razigranu djevojčicu, ali i ubojicu.

 

 

„Svi su se iznenadili kad sam odigrala Slađanu Frljić u predstavi 'Mrzim istinu'. Lice te demantira, a, nažalost, kod nas te lako svrstavaju u neke ladice. No srećom se to počelo mijenjati nakon te uloge jer sam pokazala da u isto vrijeme mogu biti ta neka djevojčica koju svi vide, ali isto tako mogu biti Lady Macbeth. Kad radiš s Oliverom Frljićem, možeš očekivati da će se uz taj projekt povući i neke kontroverze, htjeli mi to ili ne. To se dogodilo u Dubrovniku s predstavom 'Dantanova smrt', s Aleksandrom Zec, s Matanićevim 'Finim mrtvim djevojkama' i cenzuriranim plakatom koji je uzburkao brojne duhove. Nisam ja birala te uloge, nekako su projekti birali mene. Drago mi je sudjelovati u projektima koji propituju stvarnost u kojoj živimo. Kazalište jest ogledao društva i važno je da progovara o temama koje se zaobilaze i stavljaju pod tepih!”

Ivana je od malih nogu bila na sceni. Njena prva ljubav je bio balet i suvremeni ples s kojim se bavila i tijekom prvih godina zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti gdje je studirala novinarstvo. Mada je gluma uvijek bila negdje prisutna, ona nije bila Ivanin prvi odabir. No, onda se dogodio Trierov Lomeći valove kojeg je Ivana gledala u splitskom kinu Karaman. Odustaje od novinarstva, upisuje Akademiju dramskih umjetnosti koju uspješno završava. A kazališne i filmske uloge su se počele nizati jedna za drugom.

 

“Kao dijete sam uvijek bila zadivljena filmom i on jest moja prva ljubav. Mada za mene nema razlike u samom poslu, gluma je gluma. Svaka od ove dvije umjetnosti ima svoje zakonitosti. Volim podjednako pogledati sjajnu predstavu i odličan film. Sve teže mi je odgovoriti na pitanje preferiram li više film ili kazalište. No, kako me film fascinirao još od djetinjstva, onda ću zbog nostalgije odabrati film. Kad sam kao dijete išla u kazalište bilo mi je posve jasno što se zbiva na pozornici, no kad bih išla u kino nikad mi nije bilo jasno kako su svi ti ljudi sada tu na platnu”, prisjeća se Ivana.

No, bez obzira na rana sjećanja, nostalgiju i emocije koje neminovno budi prva ljubav, Ivana realno sagledava i hrvatski film. U stvaranju filma nedostaje joj proces rada na ulozi poput onog u kazalištu, što za nju ujedno znači sigurnost u stvaranju lika.

„Kod nas se, čast iznimkama, na filmu sve nekako zbrza . Način rada iz kazališta bih rado prenijela u rad na filmu. I željela bih da ima više ženskih uloga, da se općenito više snima. Premala smo produkcija!“

Uz glumu i glazbu Ivanina velika strast su i putovanja. Obišla je brojne destinacije, a posebno ističe Bliski istok kojeg je obišla prije trudnoće. Nezaboravna je i avantura koju je doživjela putujući Albanijom u mrtvačkoj kočiji. Novi izazov joj je putovanje s djetetom i nestrpljivo čeka krenuti na novo putovanje sa svojim najvećim srećama – mužem Markom i sinom Tomom.

“Vrlo brzo planiramo otisnuti se ponovno na putovanja. Za početak idemo negdje bliže po Europi, a želja nam je vidjeti Daleko istok, Kinu i Japan, te Južnu Ameriku. Sinu želim što prije kupiti avionsku kartu i pokazati mu svijet”, uzbuđeno ističe Ivana.

 

Brojna su Ivanina lica – glumačka diva iz nekog zaboravljenog doba, otkačena pjevačica, strastvena ljubiteljica putovanja, avanturistica bez zadrške i predana majka – na prvu ne znate s kojim želite pričati. Jer su sva njena lica podjednako zanimljiva. I upravo zbog toga je Ivana fatalna žena modernog doba.

Foto: Jure Perišić, Jasenko Rasol