LIFESTYLE

"Još uvijek nisam uspjela od sebe napraviti osobu koja uživa biti u centru pozornosti"

Intervju: Zrinka Cvitešić

Od trenutka kad se vratila iz Berlina, mlada glumica Zrinka Cvitešić zatrpana je intervjuima, premijerama i ostalim javnim događanjima. U Berlinu je proglašena jednom od najboljih europskih glumica, još je jednom oduševila svojom glumom, no i glamuroznim izdanjem na crvenom tepihu. Iako je prezaposlena, simpatična i uvijek nasmijana Zrinka uspjela je pronaći vremena u svom prenatrpanom rasporedu i ispričati nam sve zanimljivosti vezane uz Berlin, daljnje planove u karijeri, a uspjele smo popričati i o modi.

Ovih si dana konstantno po medijima i čini se kao da nemaš ni minutu slobodnog vremena. Mi smo nakon dužeg vremena konačno uspjele dogovoriti intervju... Pa kako je biti u centu pozornosti?

Iskreno, ne uvijek ugodno. Još uvijek nisam uspjela od sebe napraviti osobu koja u tome uživa. Nadam se da nikada niti neću. Dan nažalost traje samo 24 sata. Zaželiš se slobodnog vremena, svog života, odmora, druženja s prijateljima, hodanja u trenirci. No, kad se sjetiš da je to rezultat velikog rada, to je ono što stvara zadovoljstvo.

0038.jpg

Vratila si se iz Berlina i nema medija koji se nije raspisao o tebi. Kako je bilo u Berlinu?

 

Divno. Onako kako bi trebalo biti kada kvalitetno radiš svoj posao. Poštuju te i cijene, zanima ih tvoje mišljenje, tvoje razmišljanje, planovi i želje. Mislim da smo ovog puta pokazali svijetu da hrvatski uspjesi do sada nisu bili slučajnost. Hrvatski film, i prije svega glumci pripadaju svjetskoj karti filma.

Proglašena si jednom od deset najboljih mladih glumaca u Europi. Što ti ta nagrada znači?

Naravno da godi i laska. Jer u Hrvatskoj sam rijetko osjetila da se cijeni i poštuje ono što radim. No od nagrada se ne može živjeti. Ono što je puno važnije od mene osobno, to je početak nekog novog doba glumišta ovih naših prostora. Svijet nas je eto primijetio i to kao sebi ravne.

Osim nagrade koju si osvojila, mediji su te zapazili i zbog odabira Matijine haljine za crveni tepih i dodjelu nagrada. Kako to da si se odlučila za Matijine kreacije?

Imam sreću da se moji prijatelji brinu za mene i bez da ih ja to pitam ili zamolim. Za slučaj „Berlin" svi su se udružili. Šime Eškinja je napravio portrete, Saša Joković podučio me malim tajnama šminke, Antonija Tretinjak, vlasnica kozmetičkog salona „De Luxe" je pripremila cijelo moje tijelo od glave do pete, a Mario Treščec, vlasnik frizerskog salona „Kefa" putovao je sa mnom u Berlin i radio frizure. A sve to zajedno držao je pod svojom palicom Robert Sever koji je zaslužan sto sam u svakom trenutku tih desetak dana izgledala posebno i bez greške. On je prvi pokrenuo cijelu priču oko priprema, jer je prije mene shvatio važnost Berlina za mene. Zajedno smo odabrali haljine, isključivo hrvatskih dizajnera, a on je napravio kompletan dnevni i večernji styling. Matijine kreacije kao i Robertove nosim od početka svog javnog djelovanja i u njima najviše nekako nalazim sebe. Ono što je ovoga puta bilo novo to je suradnja sa Amarie i Boudoir, koje su sa svojim haljinama obuhvatile neke druge crte mog karaktera. Sve zajedno bio je ukratko pun pogodak, kako za mene osobno tako i za kritičare u Berlinu, koji su Matijinu haljinu sa premijere filma proglasili najljepšom haljinom Berlinalea, a moj stil u cijelosti svakodnevno hvalili i isticali. Svima sam im beskrajno zahvalna što su mi omogućili da se u tom moru Chanela, Prade, Versacea osjećam u svakom trenutku posebno. Jer im je svima zahvaljujući njihovim kreacijama svakako mjesto na svjetskim crvenim tepisima.

Film „Na putu" se počeo prikazivati u kinima, a kako je bilo snimati film?

Divno. Prvi sam se put osjećala kao glavna glumica nekog filma. Predivni uvjeti, predivna ekipa, iznimni umjetnici i predivno Sarajevo. Tri mjeseca najveće životne škole pod vodstvom Jasmile Žbanić. Kao što je Nina Violić na nedavnoj pressici rekla, hrvatska glumica da bi uspjela na svjetskoj razini mora snimiti bosanski film (smijeh).

00212.jpg

Priča se da svakodnevno dobivaš ponude iz inozemstva? Znači li to da odlaziš iz Hrvatske?

 

Priča o nekoj osobi koju su mediji izmislili u protekle dvije godine i nadjenuli joj moje ime vidim ide dalje. Ne, ne odlazim iz Hrvatske, barem ne za stalno. Film je za sada prodan u jako puno zemalja i festivala i puno ću biti na putu. Dogovori neki postoje, sve je to još u fazi razgovora. Ako se bilo što dogovori, cijenjena publika će biti obaviještena.

Što ti je draže, kazališne ili filmske uloge?

Dobre uloge. One su mi najdraže. Mogu biti u filmu, u predstavi, u radio drami ili crtiću, samo da su kvalitetne.

A što misliš o glumi u sapunicama? Ima li šanse da te vidimo u nekoj?

Mislim da je potrebna velika glumačka kondicija i snalažljivost da bi u tome glumac bio uspješan. I pojedinim se kolegama zaista divim zbog toga. Ne mislim da  bi u tim projektima rasla kao glumac, pa me zato u njima ne vidite. Mislim da još puno toga moram naučiti i još puno žganaca popapati, a u sapunicama žganaca nema. Pa je odgovor za sada ne.

Ima glumica koje imaju problema sa skidanjem na filmu, je li i tebi bilo teško kad si se tek počela baviti glumom?

Od prvog dana ušla sam u ovaj posao bez fige u džepu, bez popisa onoga što radim i što ne radim. Da bi čovjek postao glumac u pravom smislu te riječi, mora se pomiriti sa tim da je njegovo tijelo instrument koji se ugađa prema različitim ulogama. Neke traže debelo tijelo, neke mršavo, neke mišičavo, neke opušteno, a neke nago. Isto je sa kosom, licem i emotivnim svijetom koji glumac nosi u sebi. Najteže je napraviti granicu između sebe kao instrumenta pomoću kojeg radiš i sebe kao privatne osobe. No kad to napraviš, gluma postaje najljepši posao na svijetu.

70493.jpg

Koji su daljnji planovi za filmsko platno? Radiš li već na nekom novom projektu?

 

Da, u lipnju počinje snimanje filma Branka Ivande "Lea i Darija-dječje carstvo". Prvi puta ću igrati majku.

Kako uspijevaš balansirati između zagrebačkog HNK-a i filma?

Za sada jako dobro. Nekako sve uspijevam posložiti, a imam i veliku podršku i razumijevanje od strane Drame Hnk.U svakom slučaju, predstave ne trpe.

Imaš li glumačke uzore?

Ne baš. Divim se svim ljudima koji su uspješni u onome što rade, a ostaju svoji. Iz mog svijeta to je recimo Meryl Streep. Ali kroz život želim ići samo svojim koracima, nekim svojim putevima, ne onima koje su napravili drugi ljudi. Jer što je za njih bilo ispravno, ne znači da će biti i za mene.

Kakva si kad je moda u pitanju? Smatraš li se trendsetericom?

Joj nikako. Rak sam u horoskopu i volim se vraćati stvarima iz prošlosti, pa su mi najstariji komadi odjeće i najdraži. Robert Sever se iznenadi kad vidi što sve imam u ormaru i ne razumije kako od svih tih divnih stvari uspijevam napraviti kombinacije od kojih njega malo boli glava (smijeh). Ali modu jako volim,divim se dizajnerima i na neki me način i oni svojim radom inspiriraju da budem bolja i da razvijam svoju maštu i kreativnost. No niti mogu niti želim biti robom mode. Odijevam se onako kako se osjećam u trenutku ili danu. I zapravo me rastuži kad vidim na ulici male klonove neke ideje iz nekog časopisa. Djevojčice koje izgledaju gotovo isto i šeću gradom bez svog ja, bilo na sebi, bilo u sebi.

 Koju Hrvaticu bi izdvojila kao ženu sa najviše stila?

N e pratim to toliko da bih mogla suditi ili davati svoje mišljenje. Ali to su sigurno žene koje odišu stavom, jednostavnošću, snagom i ženstvenošću. Koje znaju kuda idu i što od života žele.

Bez kojih komada ne funkcioniraš? Što je osnov tvoje garderobe?

Traperice, bijela majica, duks, tenisice. Za večer umjesto duksa mali crni sako, i umjesto tenisica cipele na visoku petu ili čizme.

0089007.42.jpg

Pratiš li hrvatski dizajn? Osim Matije Vujice i Roberta Severa, koje dizajnere voliš? Ima li netko s kime još nisi, a voljela bi surađivati?

 

Pratim, prošetam tu i tamo buticima, obiđem pokoju reviju i škicnem u novine. Surađivala sam u početku i sa Nebom i sa Hippy gardenom, i neke komade još i danas nosim. Jako sam se lijepo osjećala u ovoj novoj suradnji sa Amarie i Boudoir i voljela bih da se to nastavi. To je bila neka idealna četvorka, Matija i Amarie za dane kad se osjećaš ženstveno i elegantno, a Sever i Boudoir kad se osjećaš zaigrano, buntovno i romantično. Pratim još rad Borisa Pavlina, Nenada Sovilja, Ivice Klarica, Ivice Skoke. Svi hrvatski dizajneri se bore sa vjetrenjačama u ovoj našoj državi i svima se treba pokloniti jer ne odustaju, jer se bore i jer razvijaju svoju maštu. Nadam se da će doći vrijeme kad će se naći na svjetskoj karti mode, jer nekima je zaista već odavno tamo mjesto.  

Što je po tvom mišljenju uspjeh dobrog stila?

Biti zdrav, ispunjen i sretan, puno se smijati i puno voljeti. Pa onda i sve što imaš na sebi ljepše izgleda.

Coco Chanel je jednom prilikom izjavila kako žena nikada ne može biti premršava ni prebogata. Bi li se složila s tom izjavom?

Ne, žena nikada ne može biti prezdrava, presretna i presvoja.

Berlin slovi kao jedan od odličnih modnih gradova, barem kad je streetstyle u pitanju. Kakve su Hrvatice u usporedbi sa Berlinčankama?

Nisam imala puno vremena za razgledavanje Berlina, ali otišla sam u Mitte, kvart gdje se nalaze uličice sa mladim dizajnerima. Ukratko, pukla sam na sve što sam tamo vidjela. Svako ima svoj svijet, potpuno drugačiji od susjednog butika. A razliku između Hrvatica i Berlinčanki ne bih opisivala. Općenito, mislim da nam svima danas i to u svakom pogledu, treba da malo više počnemo misliti svojim glavama i ne bojimo se to pokazati.

Ana Bacinger

 

 

Objavljeno: 16.03.2010. u 11:02

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p