MATEA MARTEK

Kako je samouka plesačica s Novog Zelanda postala globalna senzacija?

Svi žele komadić Parris Goebel
Parris Goebel
D
uboko i oduvijek vjerujem u ples kao najčišću, najjednostavniju, najprirodniju dizalicu za dušu i tijelo. Instantni bijeg s ovog svijeta i najlakši oblik meditacije. Interpretiranje glazbe i prenošenje emocije tijelom je poezija, i to će vam sasvim sigurno reći bilo koji plesač, pa čak i samo ljubitelj ove forme izražavanja u teoriji.


Jedina razlika između svih nas koji razmišljamo na ovakav način i gajimo enormnu ljubav prema plesu i Parris Goebel jest u tome što je ova, tada tek 15-godišnja djevojčica, tvrdoglavo naumila naganjati svoj san. Jeftinu je floskulu pretvorila u činjenicu i svoju ljubav u karijeru, pokazavši srednji prst dežurnim realistima. Od samouke plesačice s Novog Zelanda postala je globalna senzacija i koreografkinja za koju se trenutno otimaju apsolutno svi. A to je, kad je riječ o plesu, velika stvar, uzimajući u obzir brojnost aktera i nula financija. No, krenimo ispočetka.

Parris Goebel
Ta 15-godišnja djevojka obrijane glave i punašnih obraza iz Aucklanda na Novom Zelandu od malena je pokazivala interes za ples. Godinu dana je pohađala i škole baleta, jazza i stepa no, kako je svojedobno ispričala magazinu Into The Gloss, mrzila ih je jer nije podnosila da joj drugi govore kako se treba kretati i ukalupljuju je u svoju viziju plesa. Ono u što se pak zaljubila i što je odredilo njen daljnji život bio je hip-hop, koji joj je osigurao najviše slobode te je na temelju njega s 15 godina stvorila i svoju prvu plesnu grupu ReQuest, sastavljenu isključivo od djevojaka. Tada (a znatno drugačije nije ni danas) u njezinom rodnom gradu, kao i na cijelom Novom Zelandu, nije bilo gotovo nikakvih prilika za plesače te su djevojke nastupale gdjegod se pružila prilika, besplatno i zabave radi. Kao plesna grupa su sudjelovale na America's Next Best Dance Crew i Dancing With The Stars. 15. je ujedno godina u kojoj je na prijedlog oca, danas i menadžera, Parris napustila školu s namjerom da ples potpuno preuzme njen život, što se i dogodilo. Sa svojim plesnim timom ReQuest počela je nizati uspjehe na natjecanjima. Na World Hip-Hop Dance Championshipu u Las Vegasu, svojevrsnim Olimpijskim igrama hip-hopa, dvije su godine zaredom, 2009. i 2010. osvojili srebrne i zlatne medalje, sa 17 je u predgrađu Aucklanda oformila vlastiti plesni studio The Palace, unutar kojeg djeluje nekoliko plesnih grupa razvrstanih prema uzrastu, među kojima je i nagrađivana The Royal Family. No, ono što je na putu ove samouke plesačice presudilo bio je moćni YouTube. Parris je jedna od prvih plesačica i koreografkinja koja je posebnu pozornost pridala snimanju kratkih plesnih filmova, nečemu što danas prakticiraju svi, bilo da su amateri ili profesionalci. Hipnotizirajući pokreti i svjež koncept ubrzo su zapeli za oko nekome iz tima Jennifer Lopez te je plesačica s Novog Zelanda  letjela na drugi kraj svijeta ne bi li koreografirala plesne točke za turneju J.Lo 2012. godine, a to je nešto o čemu većina plesača može samo sanjati. Uslijedile su suradnje s Nicki Minaj, Janet Jackson, korejskom mega zvijezdom CL, kao i Rihanna s nastupom za Bitch Better Have My Money, a prije nešto malo više od godine dana, Parris se desio Justin Bieber.

Jedan je telefonski poziv determinirao današnji status Parris Goebel kao najtraženije koreografkinje na svijetu (bez imalo preuveličavanja). Naime, umjesto da mlađahni pjevač bude zvijezda svojih video spotova, Parris je za zadatak dobila osmisliti 13 glazbenih videa okupljenih pod imenom Purpose: The Movement. Prihvatila se posla i u svega nekoliko sati i bez budžeta odaslala Bieberovom timu koreografirana i izrežirana videa, među kojima se našao i onaj mega uspješan za pjesmu Sorry. Rezultat? Preko 1.88 bilijuna pogleda na YouTubeu i pozicija četvrtog najgledanijeg videa svih vremena na spomenutoj platformi. Čak i ako niste fan Justina Biebera niti plesnog pokreta, spot za Sorry mogli ste ne primijetiti jedino ako se skrivate ispod stijene posljednju godinu dana. Parris i njene nevjerojatno ujednačene plesačice službeno su zarazile svijet svojom eksplozivnom energijom. Tijekom gledanja spota nemoguće je da se osmijeh ne nastani na licu promatrača. Eksplozivne i drske, zavodljive i zaigrane, snažne i ujedno seksepilne, precizne poput kirurškog noža, haharske i hipnotizirajuće, isijavaju pozitivnom energijom i svakom sekundom daju do znanja kako glazbu osjećaju duboko u svojoj utrobi.

U ovoj plesnoj kaši talenta, rada i ljubavi, tehnički gledano, Parris je pomiješala svašta - od dancehalla i hip-hopa pa sve do tradicionalnog polinezijskog plesa, dajući tom originalnom miksu naziv Polyswagg. Parris je plesnom svijetu u pravom trenutku ponudila nešto svježe, dotad neviđeno, ponudila je pokret koji je njoj došao prirodno. Ponudila je sebe vodeći se filozofijom ''ako uspije, sjajno, ako ne, idemo dalje''. I svijet je to objeručke prihvatio. Ingeniozan potez Bieberovog tima kiwi plesačicu je lansirao među zvijezde, baš kao i članice njene plesne skupine ReQuest, i to potpuno zasluženo.

Od masivnog uspjeha videa koji joj je donio i nominaciju na MTV VMA dodjeli nagrada, Parris nije stala raditi, ne dopuštajući da njenih pet minuta prođe bez opake borbe i što više ubranih plodova. Osim koreografiranja za zvijezde diljem svijeta, Parris je prije nekoliko tjedana objavila svoj debitantski EP Run & Tell Your Friends. I dalje promovirajući žensku snagu, njene su plesačice, kao i ostale plesne grupe u sklopu škole, krasile svaki video za singlove s albuma, a Parris se pridružila odabranom krugu plesačica koje su prst umočile u glazbene vode.

Dobra stara tvrdoglavost, mukotrpan rad i vraški fokus doveli su Parris u poziciju da s 24 godine drži svoju karijeru u rukama, promovira žensku snagu te mijenja pravila u ustajaloj industriji. Na krilima YouTubea, granice su se izbrisale i u ovoj, uvijek previše sanjarskoj i pomalo zanemarenoj plesnoj umjetnosti. Ako nešto doista želite i osjećate to cijelim svojim bićem, za neuspjeh vam opravdanje više ne može biti ni to što živite u selu u Somaliji. Ta, sama je Beyonce svojedobno poslala avion po plesače u Afriku koje je vidjela na YouTubeu jer je željela baš njihove plesne pokrete uklopiti u svoj spot za pjesmu Who Run The World. Zvuči nestvarno? Zvuči kao klasična filmska priča o uspjehu koja se vas, nekako, i ne tiče? Možda jest, i možda se ovakve stvari uvijek događaju drugima, no nemojmo zaboraviti da se iza uspjeha samouke plesačice s Novog Zelanda kriju godine i godine rada i upornosti, s čime ova bajka dobiva itekako realističan moment. Umjesto da kuka i troši vrijeme na komentiranje lošeg stanja u državi, u startu i podsvjesno odustane, dopušta da joj čir raste na želucu s prvom minutom Dnevnika, Parris je uhvatila za muda svoj san, ignorirala konvencije i nije puštala. Neuspjeh se nije uklapao u njen plan, a buka je realista bivala ignorirana. Naposljetku, nije li to najbolje i jedino što svi možemo učiniti na svom putu do ostvarenja, uspjeha, pa i sreće? 

Foto: parris.tumblr.com
Objavljeno: 02.11.2016. u 13:05

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p