Kako sam 'dejtala' umjetnike?

 

Iskreno, nemam pojma što me čeka. Nemam misiju, nemam ništa. Inače imam šalabahter, ako ne na papirićima razbacanima po torbi, pa onda barem u glavi. Ali sada, sada sam potpuno nepripremljena. Tisuću i jedno pitanje lupka stjenkama moždanih vijuga, a niti jedno nije konkretno. Dok nervozno palim, tko zna koju cigaretu, pred osvijetljenim vratima zgrade HDLU-a, slušam žamor koji dopire iz unutrašnjosti i pokušavam dokučiti što mi je činiti. Za stolovima, u parovima, sjede ljudi, uočavam par poznatih lica, opušteno čavrljaju, piju vino, neki se smješkaju, a neki dosadno pogledavaju u ekrane mobitela. 'OK, Martina, daj ti meni reci kaj da ja sad tu radim? Postoje li teme o kojima moramo pričati?', maltretiram inicijatoricu projekta Martinu Miholić svojom novinarskom radoznalošću dok užurbano priprema iduću sesiju speed dejtanja s umjetnicima. 'Imaš pet minuta sa svakim. Kad čuješ zvonce, mijenjaš sugovornika,' dobivam sažete naputke i feeling da se nalazim u nekoj čudnovatoj matrici, sociološkom eksperimentu genijalnog uma ili pak na nekom neobičnom intervjuu za posao.

 

  

Kako se ponašati u unaprijed izrežiranim uvjetima? Što reći sugovornicima koje, u principu, nisi sam odabrao već su ti, na neki način, 'nametnuti'? O kojima ne znaš baš ništa osim da se bave nekim vidom umjetnosti? Možeš li uopće ikoga upoznati u samo pet minuta ili to niti nije poanta? Je li poanta 'zaljubiti' se u vibru koja te ionako zašamara u prvih nekoliko sekundi? Da pričamo o polu-automatskim bušilicama, o južini ili o predizbornoj kampanji? Nemam pojma. 'OK, ne dejtam menadžere, nitko se neće uvrijedit' ako nećemo pričat' samo o njima ili njihovim autima,' prolazi mi kroz glavu netom prije no što sam sjela na užareni stolac nasuprot prve sugovornice. I nakon samo nekoliko rečenica, sva su se pitanja i dileme rasplinule u prirodnom tijeku razgovora kakav i inače vodimo s neznancima koje inače susrećemo u 'prirodnijim' i ne- režiranim okolnostima bučnih noćnih klubova, privatnih tuluma i sličnih mjesta gdje inače upoznajemo 'nove ljude'. Smijemo se neopterećeno, pijuckamo vino i pričamo o prvoj banalnoj stvari koja je nekome pala na pamet. Ništa ozbiljno niti išta što bi se moglo klasificirati kao suhoparno, onako tremaško odgovaranje na pitanja s intervjua za posao.

 

 

Priznajem krivnju, navodim razgovor na treće osobe: 'Znaš li tko je onaj lik s crvenom šiltericom koji lunja gradom i snima guerrilla filmove s nedužnim prolaznicima koji onda bježe u panici? Vidjela sam ga tu negdje malo prije.' Ili pak o nekim posve drugim temama koje nas se podjenako tiču: 'Izrezala sam neki dan iz novina naslov: Sloboda znači- imati vremena za život'. Iskreno, ni sama ne znam kako mi je palo na pamet da mišljenje o nečem takvom tražim od potpunog stranca.

 

I tako nakon svakog zvuka zvonca, pozdravljam se i mijenjam sugovornika, gledajući izraz lica i olakšanje kada dotični shvati da se neće morati predstavljati 'kvizaški', počinjući rečenicu s 'Ja sam...', 'Imam toliko i toliko godina' ili 'Dolazim iz...'. I dok se s nekima pet minuta čini posve nedostatnim vremenom,  poželiš zanemariti pravila i prečuti zvuk zvonca, s nekima pak konverzacija teče malo teže pa zvonki zvuk za promjenu sugovornika dočekaš jedva jedvice, doslovno 'saved by the bell'. Uz srdačne pozdrave napuštam i zadnjeg partera u dejt-krugu, s glavom u kojoj tutnje neka nova pitanja koja pomahnitalo traže odgovore. 'Kaj sad, Tina? Procijenit ćeš ljude prema pet minuta priče o tajanstvenom tipu s crvenom šiltericom ili o njihovim stavovima o slobodi iz novinskog naslova? Je li ta vibra upijena na eks uopće relevantna ili treba uvijek dati i drugu, treću, ma nekad i petu šansu? Mislim da smo ipak trebali pričati o umjetnosti, totalno si zeznula poantu igrajući se sociološkog eksperimenta.' OK, nema veze, izrežirat ću zvuk zvonca u svojoj glavi, u onom pravom životu, bez unaprijed napisanih pravila, umjetno definiranih okolnosti i štoperice koja otkucava vrijeme koje ćemo nekome pokloniti. Ionako uvijek postoji drugi krug.

 

 

 

 

 

 

 

photo: Jure Perišić