By Marta Duvnjak , 26.1.2023.
Pretili protagonist s više emocionalnog tereta, nego onog fizičkog, duboko će vas dirnuti u filmu Kit redatelja Darrena Aronofskyja. Nakon što se u kino dvorani upale svjetla i vidite kako svi prisutni imaju blago crvene oči i maramice u ruci, znate da ste pogledali slojevitu ljudsku priču koja pogađa sve, iako se na prvi pogled ne možete poistovjetiti s likom.
Opsesija je nešto što Darren Aronofsky često koristi kao polazišnu točku svojih likova, do sada smo to imali prilike vidjeti u njegovim uspješnim filmovima Crni labud (Black Swan), Rekvijem za snove (Requiem for a dream) i Majka (Mother!). Slično je učinio u Kitu, gdje je nositelj filma pretili učitelj Charlie koji pokušava obnoviti odnos s kćeri tinejdžericom, naizgled filmski klišej zbog Charliejeve fizičke pojave dobiva potpuno drugu dimenziju.
Film izaziva duboke emocije kod gledatelja jer uz tešku životnu priču glavnog i sporednih likova, cijela poanta i radnja upakirane su u odbojan i šokantan izgled. Emocionalni aspekt filma potenciran je osjećajem zarobljenosti, Charlie je zarobljen u svom tijelu, dok smo mi cijeli film zarobljeni u stanu u kojem se cijela radnja odvija. Bespomoćnost i uzaludnost čovjeka koji praktički umire dok ga gledamo kontrira nježnoj naravi i trenutcima optimističnosti koje je Brendan Fraser savršeno glumački odradio.
Uz odličnog Frasera koji je odigrao ulogu života, kako kažu mnoge kritike, ostatak filmske postave pružio nam je jednako emocionalnu izvedbu. U sporednim ulogama briljirale su Sadie Sink i Hong Chau. Dvije nominacije za Oscara za glavnu ulogu (Brendan Fraser) i sporednu (Hong Chau) to i potvrđuju. Kit je film kojeg vrijedi pogledati jer će vas kroz dva sata natjerati da osjetite baš sve, gađenje, osuđivanje, sažaljenje, suosjećanje, optimizam i ljubav.
Objavljeno: 26.01.2023. u 11:45