Krešimir Mikić – cinik bez dlake na jeziku

No, koliko god Krešimirovo lice bilo prepoznatljivo široj javnosti, malo toga se zapravo o njemu zna. A upravo Krešimirova introvertiranost stvara oko njega tajanstvenu auru zbog koje je još zanimljiviji. Htio on to ili ne.

Krešimira smo uhvatili tijekom jedne jutarnje kave u Taliji, domaćoj adresi mnogobrojne ekipe ZeKaEma. Prije odlaska na probu nove predstave Čarobni brijeg Janusza Kica, koja će svoju premijeru doživjeti 30. prosinca, Krešo se osvrnuo na stvaranje uloge dr. Behrensa, na rad s novim mladim kolegama, ali i na projekte koji ga čekaju u narednoj godini.

 

U razgovoru je posve jasno kako je Krešo introvertirana osoba koja voli da za njega govore upravo njegove uloge. No, to ne znači da na pitanja neće odgovoriti brutalno iskreno, bez zadrške i dlake na jeziku. Krešo će vas zavesti svojim cinizmom na koji nitko ni ništa nije imuno. Pa ni on sam. Upravo njegova iskrenost je ono što vas u razgovoru s njim magično privlači – želite dokučiti što se sve skriva iza tog talentiranog cinika. No, to nećete uspjeti tako lako. Krešo u razgovoru točno pokazuje kad je zainteresiran za priču. Naginje se prema sugovorniku, sa smiješkom rukom prelazi preko prosijede brate i uživljeno odgovara na njemu zanimljivo pitanje. Kad ga taknete u srž, raspričat će se poput mladog glumca koji tek istražuje čari ovog posla. No, isto tako će vas srezati u startu ako ga priča nije zagolicala. Jer Krešo je prije svega iskren – ono što vidiš i čuješ, je ono što dobiješ.

 

Nakon Moj sin samo sporije hoda, Skakavci i Europa (nastala kao koprodukcija četiri europska grada u kojima je i igrana), Kreši je Čarobni brijeg četvrta predstava koju radi s redateljem Januszom Kicom.

„Jako volim raditi s Kicom, on je strašno pametan čovjek, lijepo objašnjava ono što želi, a on točno zna što želi. Imam osjećaj da u radu s njim štošta toga naučim. U predstavi igram ulogu doktora Behrensa. Ova uloga mi je zanimljiva jer do sada nisam imao priliku tumačiti ulogu u kojoj mogu staviti svoju seksualnost u prvi plan, a ovaj tip cijelo vrijeme priča o seksu i erotici. Do sada nisam imao takve uloge te nisam ni imao mogućnost da taj dio sebe prikažem“, objašnjava Krešo.

 

No, Čarobni brijeg za Krešu označava mnogo toga novog. Po prvi put će na pozornici stati sa svojim kolegom Rakanom Rushaidatom s kojim je do sada imao priliku igrati zajedno samo na filmskom platnu. Uz Rakana Krešo će po prvi put zaigrati i s novom generacijom mladih glumaca.

 

„Oduševljen sam s cijelom mladom postavom u ovoj predstavi. Adrian Pezdirc, Dado Ćosić, Milica Manojlović, Anđela Ramljak, Marija Šegvić, Hrvojka Begović i Slaven Španović – oni su odlični! Prvi put radim s novom generacijom, guštam ih gledati i osjećati njihovu novu energiju na sceni. Kad radiš s mladim ljudima, dobiješ jednu novu perspektivu, oni unose svježu i drugačiju energiju, potpuno drugačije gledaju na neke stvari. Inspiriraju me!“, oduševljeno je komentirao Krešo.

Jednaku oduševljenost dijele njegove mlađe kolege koje od njegovog brojnog iskustva mogu mnogo toga naučiti. Krešimir je nakon završetka Akademije dramske umjetnosti u Osijeku četiri godine radio u tamošnjem HNK, a na kazališne daske ZeKaEma stiže prije skoro 16 godina. Ako ga pitate, on će vam reći kako se slučajno počeo baviti glumom. Sretnim slučajem, dodat ćemo mi. No, upravo mogućnost tumačenja brojnih uloga, istraživanje različitih karaktera koji su posve drugačiji od njega samog, je ono što je ga je privuklo glumi.

 

 

„Nisam se uvijek htio baviti glumom, nije mi to bilo na pameti. O glumi nisam razmišljao sve do srednje škole. Uvijek sam, i u djetinjstvu, bio introvertiran. U školi smo tada imali dramsku skupinu i skužio sam da se na sceni najbolje osjećam. Na sceni imam dopuštenje da ne budem introvertiran. I upravo to me u početku zaintegriralo!“

U međuvremenu je Krešimir ostvario brojne kazališne i filmske uloge, osvojio vodeće nagrade na ovim područjima te se danas ubraja među najbolje hrvatske glumce. No, kad ga pitate o važnosti brojnih nagrada i slave, on samo sliježe ramenima. On od svog posla ne radi pretjeranu filozofiju, ne diže ga u nebesa, dapače, brutalno iskreno se referira na položaj glumaca u Hrvatskoj. On s obje noge stoji čvrsto na zemlji, no to ne znači da u svom poslu ne uživa. Upravo ono unutarnje zadovoljstvo je ono što mu je u glumačkom poslu najvažnije.

 

„Koliko god se vanjskom promatraču ne čini, ali gluma je poput bilo kojeg drugog posla, posložiš si u glavi radne dane, isprobavaš, preslažeš. Teško mi je objasniti stvaranje uloge, dio vjerojatno dolazi i s iskustvom. Meni je prije svega važno da se ja dobro osjećam u određenoj ulozi, a što netko drugi misli mi nije važno. Radikalno gledano, nije mi bitno što će drugi misliti o mojoj ulozi ili predstavi u kojoj igram. Meni su najbolje one predstave u kojima sam iskreno uživao raditi, bez obzira na temu ili njen uspjeh. Predstava može biti genijalna i dobiti odlične kritike, no ako ja imam problema s njom, onda ona ona meni nije dobra. Zato mi je nekad lakše snimati filmove, jer ako nešto nije dobro, onda to ne moram svaku večer iznova ponavljati. Ako sam i zeznuo nešto, to više ne moram nikad gledati“, objašnjava Krešimir.

 

Gledajući na brojne godine na daskama ZeKaEma, Krešo ističe dvije predstave, za koje smatra da su za njega svojevrsni vrhunci - Brat magarac, što je ujedno bila i njegova prva predstava u ZeKaEmu, te S druge strane na kojoj je po prvi put radio s Bobom Jelčićem. Impresivna su i njegova filmska ostvarenja koje ne samo da su odlično prihvaćena od strane struke nego i od strane publike. Nakon velikog uspjeha 2013. s filmom Svećenikova djeca, Krešimir se zbog brojnih kazališnih obveza povukao s filmskog platna. No, zato ćemo ga krajem siječnja imati priliku gledati na HRT-u u televizijskoj seriji Patrola na cesti nastala prema knjizi Jurice Pavičića u režiji Zvonimira Jurića.

„U posljednje vrijeme mi se čini da televizija ima zabavniji sadržaj, na stranom tržištu su se pojavila određene serije, poput 'Mad Mena' i 'Officea', koje su kvalitetne i zanimljive. Čitamo sam nedavno intervju s Matthewom Weinerom kojiobjašnjava na koji način je radio 'Mad Mena' smatrajući pri tome da trebamo odgojiti novu generaciju koja će znati gledati takvu vrstu televizijskih serija. Upravo zbog toga mi je uistinu drago što sam radio na seriji 'Patrola na cesti', prema mom mišljenju to je najkvalitetnija hrvatska serija. Ona donosi nešto novo, sadrži britanski štih, pruža ti prostora za razmišljanje, a to je princip koji volim. Jedva čekam da se krene emitirati, i uistinu me zanima hoće li biti gledana.”

Krešimir se u 2016. ponovno vraća i ispred filmske kamere i to u filmu Posljednji Srbin u Hrvatskoj čiji scenarij je upravo prošao na natječaju. Ova horor zombi komedija u režiji Predraga Ličine već sad je privukla pažnju, a Krešo se posebno veselim ovom projektu. Usporedno radi i na novom projektu s Borutom Šeparovićem o dužničkom ropstvu, odnosno o aktualnom problemu kredita i švicarskih franaka.

 

“Jedan moj lik kojeg sam prije tumačio rekao je 'Treba uništiti sve kompjutere i sva platežna sredstva'", kroz smijeh komentira Krešo za kraj.

Bez dodatnog objašnjenja juri na novu probu, a vas ostavlja da premišljate o svemu što je rekao. A to činite sa smiješkom na licu jer uistinu su rijetki iskreni cinici na našoj sceni. Jer upravo oni vas uvijek tjeraju na dodatno razmišljanje i propitkivanje – cinika sugovornika, svijeta koji vas okružuje, ali i vas samih. 

Mija Dropuljić
Foto: Jure Perišić, Marko Ercegović