KULTURA

Larisa Lipovac Navojec stoji iza velikog projekta plesne umjetnosti

COOLTURA: Razgovarali smo s Larisom o plesu i Platformi HR

Ples u Hrvatskoj još uvijek je podcijenjena umjetnosti u procesu razvoja. Postoje brojni akteri na sceni i sve više mladih koji žele emancipirati ples i sve njegove suvremene inačice. Jedna od takvih inicijativa je festival suvremenog plesa Platforma HR koja već 20 godina okuplja kolege i mlade s ciljem slavlja plesa kao umjetnosti i angažiranja mladih i svih koji se osjećaju plesačima.

Larisa Lipovac Navojec samostalna je plesna umjetnica koja je školovanje započela u New Yorku i dovršila u Berlinu 2018. godine., no aktivno doprinosi suvremenoj plesnoj umjetnosti u Hrvatskoj. Ona pleše, koreografira, predaje na Akademiji dramskih umjetnosti, još je k tome direktorica, majka i kraljica. Uspjela i realizirati plesni festivala o kojem ćete saznati više u nastavku. Njezini glavni ciljevi su odgajati mlade plesače, u čemu uspijeva zahvaljujući Plesnom centru Tala, čija je Larisa direktorica zajedno s Tamarom Curić, umjetničkom direktoricom. Osim obrazovanja Larisin cilj je i stvaranje. Stvaranje novih predstava u kojima pokretom prenosi emociju na publiku tako da ne možete otići kući ravnodušni. Uspjela je i u stvaranju novog festivala, platforme za mlade nade, a nas je osvojila svojom energijom već pri prvom susretu.

Što je Platforma HR i tko stoji iza toga?

Platforma HR je festival odnosno puno događanja unutar jednog festivala. Tijekom ovih 20 godina, koliko postoji Platforma, obzirom da je namijenjena prvenstveno našoj Hrvatskoj plesnoj sceni a onda i međunarodnoj, sadržaj se proširio. Platformu HR definiramo kao plesni festival. Budući da svojim sadržajima pokriva različite stvari, ona nije samo festival, ona je upravo što govori sama riječ, to je platforma i prostor za izvedbu i realizaciju različitih autorskih ideja mladih i već afirmiranih koreografa.
Iza nje stojimo Tamara Curić i ja koje surađujemo već 20-ak godina koliko postoji Platforma HR i Plesni centar Tala kojeg smo zajedno osnovale. Ja sam direktorica festivala, a Tamara je umjetnička direktorica.



Spomenula si da Platforma HR postoji već 20 godina. Kako je nastala ideja za pokretanjem takvog festivala?

Možda je danas to teško za razumjeti, ali prije 20 godina nije postojalo toliko informacija. Kada sam ja bila u svojim 20-im, došla sam s akademije iz New Yorka i imala sam potrebu, obzirom da sam tamo već bila navikla na neke uvjete i vidjela sam neke moguće projekte i modele funkcioniranja mislila sam da se to može aplicirati i na našu sredinu. Tamara je također studirala vani i po povratku u Hrvatsku obje smo se našle u jednom ansamblu, radile smo predstavu zajedno. Ovdje nije bilo uvjeta na koje smo navikle, nije bilo mogućnosti i ponukane time sjele smo se jedan dan, vođene istim ciljevima odlučile smo otvoriti jedan prostor za plesače pa i nas same kao autore. Ideja je bila omogućiti jedan otvoreni plesni centar gdje je moguće pohađati sve plesne tehnike. Prostor gdje su svi dobrodošli gdje bi svatko mogao naći svoje mjesto. Uglavnom, takvih prostora nije bilo, sve se svodilo na vođenje plesnih satova po više lokacija, a mi smo htjeli to objediniti, otvoriti sve na jednom mjestu, jednoj lokaciji koja će potencijalno imati svoj izvedbeni prostor.

S obzirom na to da nismo imali to mjesto, nismo imali novac, prve godine smo napravili pilot projekt pod nazivom Platforma Mladih Koreografa koja je trajala je samo dva dana i izveli smo je u Teatru Exit. Odaziv je bio jako dobar kao i kritike odazvanih i već iduće godine dobili smo neko minimalno financiranje koje je tijekom idućih 20 godina raslo i tako smo danas podržani od Gradskog ureda za kulturu, Ministarstva kulture i Europskih fondova te nekih privatnih sponzora. Rekla bi da je Platforma išla iz potrebe za prostorom i afirmacijom nas samih a onda i prema cijeloj plesnoj sceni, jer naravno bez drugih kolega mislim da ne bi mogli izdržati sve ove godine.


U tijeku je suradnja s Lukom Nižetićem za ovogodišnji festival Dora

Platforma se ne može nazvati samo plesnim festivalom već festivalom općenito, obzirom na različite sadržaje koje nudi. Koji su to sve sadržaji koje nudi Platforma?

Danas nakon 20. godina, Platforma HR pokriva četiri segmenta. Jedan je naša suvremena plesna scena koja ima prezentacije svojih predstava, rezidencije, projekte, performanse, instalacije u kazalištu i izvan njega. Drugi segment je Streetforma koja je nastala iz potrebe integracije urbanih plesnih stilova u kazalište. Budući da smo tada i imali ansambl mladih ljudi pod nazivom Brutala dobili smo ideju da damo mladima priliku da svoj urbani kontekst postave u kazališnoj formi. Treći segment se s vremenom odvojio od Platforme ali je proizašao iz nje, a to je suvremeni ples za djecu i mlade koji se danas realizira kroz Kliker festival. To nam je izuzetno važan segment jer je odgoj mladih i mlade publike te popularizacija suvremenog plesa u ranoj dobi izuzetno važna kako bi suvremeni ples opstao.

Zadnji segment je TASK projekt koji se više fokusira na istraživački dio umjetničkog procesa. Ideja je inicijalno došla od Martine Granić kao jedna publikacija gdje autori daju svojih sedam koraka a onda reaktori reagiraju na njihovu umjetničku metodologiju. Budući da je naglasak često na samom produktu (predstavi) a ne na cijelom procesu nastanka, jednim udarcem riješilo smo dva problema dakle otvorili smo istraživački prostor ali i mogućnost za plesnu književnosti i arhiviranjem istih.



Platforma HR obrađuje različite teme. Budući da će se u svibnju održati jubilarna 20. Platforma HR, kojom temom će se baviti festival?


Ove godine želimo zaokružiti cijelu priču jer nam je dugo trebalo da uvjerimo našu publiku da je prostor Platforme namijenjen upravo njima. Platforma se zaista definira kao festival koji neće uspjeti bez naših kolega. Ta uzročno posljedična razmjena energije, iskustava i znanja nas je uvijek nadograđivala. Mi smo nadograđivali scenu i scena je nadograđivala nas. Iz tog razloga smo ove godine pozvali sve naše kolege koji su na neki od načina bili dio nas kroz sve ove godine. Stoga smo ih pozvali da naprave svoje sadržaje: predstave, instalacije, radionice ili istraživanje i da ove godine oplemene naš festival. Postoji još jedan bitan segment, a to je dan plesa.

Možeš nam reći nešto više o danu plesa?

Dan plesa održava se 29. travnja i na taj dan pokušavamo okupiti, ne samo naše profesionalne plesače već i rekreativce i sve zaljubljene u ples da proslave s nama dan plesa. Održavamo pop up performanse – nasumične plesne akcije po javnim površinama u centru grada putem kojih slučajne prolaznike želimo upoznati s plesom. Također, svake godine, već tradicionalno, organiziramo zajedničku akciju za Dan plesa u kojoj sudjeluje više od 15 Hrvatskih gradova gdje organiziramo zajednički skok za ples ili naučimo nekoliko istih pokreta koje onda izvodimo svi u isto vrijeme.

Suradnja s plesnim umjetnicima izuzetno je bitan faktor za Platformu. Surađujete li i s drugim umjetnicima kroz festival i na koji način?

Naravno. Kroz TASK projekt otvorila se mogućnost za suradnju sa Sanjom Pregrad i studentima novih medija na akademiji likovnoj umjetnosti. Tako oni isto kao što koreografi rade svoje reakcije na autore koji raspišu pojedini task, tako studenti novih medija reagiraju na sve do sada raspisane taskove, ali kroz svoj medij: video instalacije. Sada se o formirao kolegij na akademiji likovnih umjetnosti što smatram velikim postignućem da pokret uđe u sveučilišni kurikulum. A druga suradnja je s plesnim odsjekom na akademiji dramskih umjetnosti. Studenti reagiraju, uz vodstvo mentora, i rade jednu cjelovečernju predstavu. Ove godine Tamara će raditi s prošlogodišnjim prvostupnicima akademije.

Postoji li u Hrvatskoj slična inicijativa Platformi HR?

Ne postoji. Upravo zato smatram Platformu posebnom. Postoje drugačiji festivali koji dovode zvijezde poput Tjedna Suvremenog plesa ili Perforacije. Kao festival teško je preživjeti, zato su mnogi ukinuti kao što je to bio Eurokaz. Što se tiče plesa i festivala koji pokriva široko područje od suvremenog plesa, kazališta za djecu i mlade, istraživački prostor i urbane plesne stilove u kazalištu, mislim da tako nešto ne postoji i neće još dugo postojati.



Očekuje li nas neka premijera na ovogodišnjoj Platformi?

Mislim da su sve izvedbe na Platformi premijerne izvedbe. Zato što pokušavamo poticati autore da naprave nekakve intervenciju na svoju predstavu. To je ono zanimljivo, ljudi misle da je ples apstraktan, uvijek isti, da glumci glume uvijek jedno te isto i kako im se da uvijek isto raditi. Međutim, svaka predstava je drugačija, uvijek je drugi prostor, druga publika, druga situacija. Tako mogu reći da će sav sadržaj koji nas očekuju ove godine, a bit će ih 40-ak, biti premijerno izvedeni.

Plesni Centar Tala, inicijativa koja živi zahvaljujući Tamari i tebi, često producira predstave i dom je mnogim mladim plesačima. Možeš nam reći nešto više o Tali?

Danas je Plesni Centar Tala jedan centar koji ujedinjuje različite dobi plesača. Od 3 godine starosti pa do gornje granice koja nije definirana. Širok dijapazon dobi i plesnih tehnika. Od suvremene plesne tehnike, urbanih plesova do komercijalnih poput musical ili jazza. Velika snaga plesnog centra leži u kreativnom plesu za djecu koja proširuje njihovu kreativnost i razvija njihova tijela. Jako se trudimo da mladima i djeci otvaramo percepciju o plesu i njegovu dostupnost svima. To nam je glavni moto. Ne odvajamo genijalne, profesionalne plesače od amatera ili onih koji se žele baviti plesom i mogli bi se zaljubiti u ples kroz neke druge aktivnosti. Osim na mladima, Plesni Centar ima veliku snagu u roditeljima i ljudima koji nas podržavaju, dolaze na predstave te su ujedno i naša kazališna publika. Naravno TALA radi i druge stvari, regionalne i EU projekte, produkcije naših i tuđih predstava.

Ukazala si nam na činjenicu da plesni svijet karakterizira problem s nedostatkom adekvatnih prostora za umjetnike. Često ugostite umjetnike i date im priliku za rad u vašim prostorima kako bi mogli realizirati svoj finalni produkt.


Mi to nazivamo Rezidencijalni Program. Nismo financirani za njega od strane nikoga, ali s obzirom na to da plesači nemaju gdje vježbati i stvarati dok kulturna politika želi vidjeti finalni produkt, zato dajemo mogućnost našim kolegama da u prijepodnevnim satovima, dok nije počeo edukativni program Tale, da koriste dvorane i stvaraju svoje predstave, besplatno. Mogu reći sa sigurnošću da 70 % plesne scene koristi te beneficije i stvaraju svoje predstave u našim prostorima. To je za nas teško, ali s druge strane nam je satisfakcija kada znamo da smo pridonijeli kolegama da izađu sa svojim premijerama. Tamara i ja već 20 godina radimo na tome da nađemo to neko finalno mjesto koje bi imali i izvedbeni prostor i nećemo stati u toj namjeri jer želimo to omogućiti nama i svima kojima je potrebno isto. Mislim da je tu ključna riječ uvjeti, gdje mi stvarno radimo genijalne predstave a uvjeti su loši. Tu bi voljela da svi koji nas okružuju i ovo čitaju vide koliko je potentna naša plesna scena i zanimljiva i koliko bi nam jedan takav prostor doprinio i uz tako nešto bi kroz 5 godina mogli biti top topova i na svjetskoj razini a ne samo europskoj.

Foto: Zvonimir Ferina
Objavljeno: 05.02.2019. u 10:50
Tagovi: Larisa Lipovac, ples

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p