Leon Košavić – mladi bariton čiji glas nećete zaboraviti

Jedno posebno ime nam je na popisu odmah privuklo pozornost – Leon Košavić, mladi 24-godišnji bariton koji iza sebe već ima par godina glazbenih nastupa, mnogo osvojenih nagrada, a mnogi znalci ga prozivaju nadom hrvatske opere. Nisu nam bili potrebni dodatni razlozi za upoznavanje ovog iznimno talentiranog, ali prije svega skromnog umjetnika, od kojeg uistinu puno toga možemo u budućnosti očekivati.

Leon nas je ugostio u svom trenutnom domu, zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu, u čijim prostorijama i hodnicima se osjeća ugodno i opušteno. Poput odličnog domaćina, Leon nam je pokazao scenu predstave, pri tome ne skrivajući uzbuđenje što je dio ovog projekta. Čak to ne mora ni istaknuti riječima, dovoljno je tek pogledati s kolikim žarom u očima i širokim osmijehom promatra pomalo neobičnu scenu opere Mimi. No, nije samo scena neobična kod ove moderne opere. Predstava propituje jedno od slavnih Puccinijevih djela iz rakursa suvremenosti. Mimi projicira junakinju u današnje vrijeme, 21. stoljeće, analizirajući sve dimenzije ljubavi u suvremenom društvu.

 

Leon se na prvu čini poput dečka iz susjedstva kojeg redovito susrećete. On će vam pridržati vrata, zasigurno ponuditi pomoć ako nosite teške vrećice, i pri tome se široko osmjehnuti. On nije samo na prvu skroman – Leon unatoč velikom uspjehu, kojeg je postigao uz težak i uporan rad, o svom poslu priča staloženo, objektivno, prije svega usredotočivši se na svoje kolege, ljude koji su mu podrška, ne uveličavajući u niti jednom trenutku svoje dosadašnje uspjehe. Njemu je na prvom mjestu rad, novi izazovi, stjecanje iskustva – nema vremena za uživanje u lovorika. No, na drugu teško je ostati ravnodušan na otpjevati maleni dio svoje uloge, čisto kako bi vam bolje pojasnio i približio operu Mimi.

„Uistinu dobro napredujemo, odlična smo ekipa i mislim da će predstava biti izvrstan rezultat toga. Odlično se osjećam i to mogu zahvaliti timu i svojim kolegama, Maji Posavec, Miji Domaćina, Đaniju Stipaničevu, Gorani Biondić i Vandi Winter. Mislim da je uvijek najvažnije da ansambl dobro funkcionira, jer kad on funkcionira, rezultat je uvijek dobar“, objašnjava Leon.

 

 

U nastavku ističe kako je Mimi moderna opera te koja ima brojne izazove, poput orkestra koji je iza scene, a ne ispred, te se kontakt s maestrom vodi isključivo preko ekrana. Svi pjevači imaju mikrofone, a i same melodije su pomalo neobične, fraze su teže pamtljive – za njega je to nešto novo, no izazovima se uvijek veseli. Posebno je uživao u radu s kolegama koji su nadmašili njegova očekivanja.

„Ne mogu reći da imam klasičnu tremu, prije ću reći da me hvata određena nervoza koja proizlazi iz odgovornosti koju osjećam prema poslu i ulozi koja mi je dodijeljenja. I, naravno, prema publici, koja će doći platiti kartu za predstavu i za to im želim dati svoj maksimum, i više od toga. Zbog toga imam tremu, no dobro je imati tremu“, objašnjava Leon.

 

No, ovo nije njegovo prvo nastupanje na pozornici zagrebačkog HNK-a. 2011. godine je debitirao u ulozi Papagena u Mozartovoj Čarobnoj fruli, a ujedno nju ubraja među najdraže predstave.

„Ona je bila jako upečatljiva za mene, tada sam po prvi put došao u kontakt s cijelim procesom nastanka predstave – probe, kostimi, sami ansambl, atmosfera – svi ti mehanizmi koji dovode do predstave, a to je za pjevača ono najvažnije. Tada sam prvi put pjevao u kazalištu, i to nikad neću zaboraviti!“

Od tada je Leon bio na pozornici HNK u Osijku i HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci u operi Don Giovanni, Muzičkog bijenala u operi Slavuj, a osvojio je i brojne nagrade, od kojih mu je ona za treće mjesto na 7. Međunarodnom pjevačkom natjecanju Mirjan Helin u Finskoj definitivno najdraža.

Pjevanje je od malena bila Leonova ljubav, no sve do završetka srednje škole nije razmišljao kako će mu to biti profesionalna karijera. Odrastao je s obitelji u Ozlju, a ističe kako to mjesto cijeni i njeguje kulturu.

„U obitelji smo uvijek pjevali, a u Karlovcu sam pohađao glazbenu školu. U školi sam uvijek pjevao na priredbama, svirao sam i klavir, pjevao u zboru gdje me zapazila profesorica Kajić, koja me preporučila profesoru Petkoviću. On je bio moj prvi profesor s kojim sam počeo raditi u dobi od 12 godina. No, pjevanje mi je nekako uvijek išlo uz gimanziju, tada to nisam doživljavao tako ozbiljno. Nakon srednje škole sam rekao, ako ne upadnem iz prve na Akademiju, upisat ću strojarstvo, i s tim se baviti poput svog oca“, objašnjava Leon.

No, Leon je odmah upao na Muzičku akademiju gdje je studirao u klasi čuvenog baritona Giorgia Suriana.

 

„Jako je teško naći dobrog profesora koji će tebi vjerovati, a ti njemu. U tom odnosu treba riskirati i vjerovati. Ti trebaš vjerovati profesoru da zna put kojim te vodi, mada ti se nekad čini da ne ideš naprijed. On treba znati koje trnje moraš proći da bi došao do još ljepše livade nego ona na kojoj si bio. U ovom poslu ti treba i sreća, a ja sam imao sreću što sam dobio dobrog profesora“, s poštovanjem objašnjava Leon.

Odmah nakon završetka Muzičke akademije Leon počinje nastupati, a već sad iza sebe ima pet godina pjevačkog iskustva. Naglašava kako nije imao vremena da se opusti, no to mu je ujedno i drago.

„Same zgrade kazališta su magične, u Zagrebu nemaš niti jedno takvo mjesto u kojem toliko osjećaš povijest. Na ovim daskama je stajao Ferninad Radovan, Vladimir Ružjak i mnogi drugi prije mene – upravo to me imponira. Nastupati u kazalištu ima svoju težinu, ali jednako tako povlači sa sobom i određenu vrstu odgovornosti“, ističe Leon.

 

Za njega umjetnost predstavlja mogućnost bijega od svakodnevnice koja te okružuje, omogućava ti da tih par sati zaboraviš na sve izvan kazališta. Svjestan je kako ljudi ne dolaze toliko često na operu, a on smatra da je razlog tome što je se boje.

„Ljudi misle da je to nešto strano, da nisu tome dorasli. Opera bi trebala gledateljima dati priliku da se opuste, zaborave na vanjske probleme, da ostave svakodnevnicu iza sebe koja nije baš bajna. To bi opera trebala raditi. Volim gledati opere nakon kojih sam duboko dirnut, ili nasmijan, što znači da sam zaboravio na svijet koji me vani čeka“, ističe Leon.

Na pitanje što ga sve čeka u novoj godini, Leon teško može nabrojati sve obveze tijekom prvih par mjeseci. Ističe koncert s Filharomonijom i s HRT-om, predstave u HNK koje ga čekaju, a posebno se veseli stručnom usavršavanju koje ga čeka na Queen Elisabeth Music Chapel u Briselu ovog proljeća. Tu su i nastupi u Norveškoj i Engleskoj. Posve je jasno kako Leon sustavno gradi inozemnu karijeru.

 

„Fokusiran sam prema vani jer u Hrvatskoj većinom kazališta koriste svoje matične pjevače, što je posve razumljivo. Za sada mi nije želja da imam svoje matično kazalište, ovako imam puno više mogućnosti raditi različite projekte. To je luksuz, koji nije uvijek lagan, ali pruža određenu slobodu“, zaključuje Leon.

Unatoč tome što juri na probu šminke i kostima, Leon nas je uljudno otpratio do izlaza. Ovog mladog pjevača ne krasi samo izuzetni talent i želja za konstantnim napredovanjem, nego i galantnost i izražen osjećaj poštovanja prema drugim – a upravo ove osobine će mu osigurati sjajnu budućnost. Koju Leon već počinje ostvarivati.

Foto: Jure Perišić, Mara Bratoš