LIFESTYLE

Male ideje za sretniji život

Intervju s Tatjanom Divjak, autoricom hit knjige o osobnom razvoju

Još do prije koju godinu termin „life coach" mi je izazivao reakciju kao vijest da jedna naša jet seterica šalje svoju mačku k psihijatru. I doista „životni trener" -kako bi doslovni prijevod značio- mi je nekako oduvijek bila stvar L.A. dokoličara koji nemaju ništa pametnije s svojim životom pa između dva rehaba, skoknu do nekog da im odabere životni termin i put, ili banalna situacija kao u seriji Ab Fab, kada glavna junakinja samoopsjednuta Edwina nazove svog životnog trenera i on joj da savjet: „Make something beautiful and write a pop song darling".

Međutim, kako mi se kroz godine uz level odgovornosti znatno povećavao i level stresa, te je ženske razgovore o frajerima polako počeo zamijenjivati strašni razgovor „koliko je koja od nas uspjela zaspati od stresa", percepcija o life coachingu mi se počela mijenjati. Iako sam termin sugerira „nekog tko vas vodi kroz Vaš vlastiti život", to je samo površinsko tumačenje stvari. Ukoliko Vam je pod ruke došla popularna knjiga „Male ideje za sretniji život", autoricu Tatjanu Divjak Vam ne trebam posebno predstavljati. Tatjana je kolumnistica nekoliko magazina, izdala je dvije knjige s područja osobnog razvoja, a potonja je postigla veliki uspjeh. diplomirani je life coach, a porazgovarali smo o samoj terminologiji, savjetima i umijeću življenja.

 

Kako se postaje life coach, i što točno Vaša profesija podrazumijeva?

Life coach je stručnjak na području razvoja ljudskih potencijala koji pomaže klijentima u definiranju situacije sa kojom klijent nije zadovoljan, traženju rješenja kroz postavljanje osobnih ciljeva, te potiče klijenta na poduzimanje aktivnosti koje će mu omogućiti ostvarivanje željenog cilja.

Coach klijenta  kroz razgovor jedan-na-jedan usmjerava na neku životnu situaciju ili problem, te kroz pažljivo poticanje osobnih promjena i postignuća, motivira klijenta na promjene loših navikna i obrazaca, kao i stjecanje novih vještina.

Life coach možete postati ako završite školu za coaching (moja je trajala godinu dana i završila sam je u Engleskoj), imate razvijene komunikacijske vještine i spremni ste nastaviti ulagati u svoje znanje čak i onda kada već započnete sa bavljenjem ovim poslom.

Često se govori o umijeću življenja. Koje su po Vama karakteristike umijeća življenja? Što predstavlja taj termin?

Živjeti kvalitetnai ispunjen život jest umijeće. Životariti je lako - rođeni ste, živite pokušavajući ispuniti, više ili manje uspješno, očekivanja koje pred vas netko postavlja i jednog dana umrete. Umijeće življenja je, za mene, otkriti tko ste iza maske koju ste navukli na lice kako bi bili voljeni i prihvaćeni, (za)volite sebe i u svakom trenutku znate što vam je važno, koji je vaš potencijal i spremni ste ga i ostvariti. Uvjet bez kojeg se ovdje ipak ne može, jer smo društvena bića, jest da čitav proces bude ekološki, odnosno da ne šteti bilo kome.

Jasna je stvar da živimo u kapitalizmu koji nas prisiljava da budemo stalno „alert". Koliko je po Vašem iskustvu vremena dnevno potrebno da bi se čovjek obnovio na jedan način?

To što živimo u bilo kojem sustavu nije problem sam po sebi. Problem nastaje kada naša percepcija tog sustava od nas učini žrtvu, pa nam se čini da nad vlastitim životom nemamo bilo kakvu kontrolu. Ima jako puno ljudi koji žive tu oko nas, a istovremeno nisu ovisni o nametnutim vrijednostima materijslističkog društva. Znati što vam je važno i živjeti u skladu sa time je puno važnije od toga u kojem sustavu živiš. I Šveđani žive u kapitalizmu, no čini se puno uspješnije od nas. Da bismo promijenili svijet oko sebe, moramo postati ono što očekujemo od svijeta, kako je to lijepo rekao Gandhi. A na tom putu ima izazova.

Postoji jedna teorija koja kaže kako ljudi uvijek traže neku distrakciju kako ne bi bili sami sa sobom, krenuvši od jutarnje televizije, listanja novina i sl. Je li to istina i zašto je mnogima problem biti sam sa sobom?

Takav problem imaju ljudi koji su daleko od samoostvarenja, emocionalno nezreli ili imaju neki poremećaj kao rezultat disbalansa (zbog raznoraznih uzroka). Osoba koja je dosegla emocionalnu zrelost rijetko je destruktivna, a još rjeđe samodestruktivna. Ovisnosti su «izlazi» koji nas odvajaju od nas samih, a tako i izbjegavamo rasti kao ljudska bića, a bez rasta nije moguće i doseći emocionalnu zrelost. Tko sebe voli uživa u vlastitu društvu i nikada se ne osjeća usamljen. Ne kaže se uzalud da ne možeš voljeti druge dok ne (za)voliš sebe.

Svjesni smo da je teorija najlakša stvar, postoje ljudi koji proučavaju budizam godinama, ali nikad mu se ne posvete tj ne prakticiraju ga. Gdje je ta zapreka između teorije i prakse?

Pokušaj da izbjegnemo bol često uzorkuje pribjegavanje pustoj teoriji (i to je oblik bijega), no bol i služi da nas potakne na rast, ne da nas slomi. Teorija nužno postaje praksa kada dođemo do razine boli kojeg je jedino moguće ukloniti, kako bismo riješili problem - činimo to promjenom. Zato se i kaže da je kriza uvijek prilika za rast. Tako možemo čitati brdo knjiga, no dok teoriju ne primjenimo kroz vježbu u znanje, ne možemo steći mudrost.

 

XANAX NACIJA

Po nekim istraživanjima mi smo „xanax nacija", a usluge psihoterapeuta su mnogima još uvijek puka želja i to uglavnom radi cijena koje su u odnosu na primanja previsoke. Postoji li neki „jeftiniji „način da čovjek dođe u doticaj sam sa sobom? Dakle ovdje govorimo o čistom stresu, insomniji i sličnim stvarima koje ne iziskuju neku psihijatrijsku pomoć?

Postoji način koji ne traži puno novaca, a zove se preuzimanje odgovornosti za svoj vlastiti život,  a uz to i spremnost na aktivan odnos prema životu kojeg živimo. Cijena uvijek postoji, no najskuplja je ona koju platimo ako se pravimo da problem ne postoji ili ne tražimo rješenja. Netko kome se čini jeftinije plaćati vlastite ovisnosti od psihoterapije, na kraju plati puno veći račun.

Smatrate li da je kod nas, ljude još uvijek sram, reći da imaju life-coacha ili da se izrazim -savjetnika?

Patrijrhalno društvo u kojem živimo svaki problem radije gura pod tepih, pa nije niti čudo da se ljudi radije rastanu nego da odu kod bračnog savjetnika, terapeuta ili life coacha. No, kako smo mi ljudi iznimno kreativna bića, lako nađemo izlaz iz svake situacije koju ne možemo prihvatiti bez boli -  a to rješenje ponekad je destruktivno, jer često rješenje koje  tako izaberemo je bolest. Tek kada prihvatimo svoje nesavršenosti počinjemo put prema istinskom iscjeljenju, a ja vjerujem da je to jedini razlog našeg bivanja. Tek tako cjeloviti možemo istinski ljubiti, a ljubav je sve što nam je potrebno!

Koji su Vaši savjeti za sretniji život? Odakle početi?

Natpis na ulazu u Delfe, hram u staroj Grčkoj, savjetuje: «Upoznaj samog sebe!» Svatko bi trebao početi upravo tako, sam od sebe, postavljajući si pitanje - što mi je važno u životu, a zatim činiti ono što će mu omogućiti da te važne stvari, pojmovi ili osobe ispune njegov život.

 

Ovom prigodom Naklada Ljevak Vas daruje s dva primjerka knjige "Male ideje za sretniji život". Za sudjelovanje dovoljno je poslati mail na: redakcija@fashion.hr

Dobitnike objavljujemo sljedeći četvrtak.

Ana Pavić

 

 

 

 

 

 


Objavljeno: 25.02.2010. u 23:46

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p