LIFESTYLE

Marko Mrše: Avantura je iza svakog kuta!

Fotokolaži koji pričaju priče
Marko Mrše 
Gorljivi ljubitelj dalekih, neistraženih destinacija i uzbudljivih, avanturističkih putovanja regijom, Marko Mrše je veliki zaljubljenik u fotografiju kojom iscrtava nepoznata lica, ulice i neočekivane situacije, kada ga od doma dijele pusti kilometri.
 
Oduvijek pasionirano vezan uz lutanja svijetom, osnovao je i vlastitu agenciju Malik Adventures kako bi i drugima prenio ljepotu avanture kajacima oko zadarskih otoka ili pak skijaških tura Slovenijom i Austrijom. Sve je svoje ekspedicije oduvijek bilježio znatiželjnim okom svog objektiva, a fotografija ga je, kaže, privukla još tijekom studija kada ju je učio takozvanom trial and error metodom. No, ono što posebice privlači pažnju u Markovom fotografskom opusu su fotokolaži, tehnika u kojoj se spajanjem nekoliko zasebnih fotografija u jednu stvara neka posve nova priča. Svakojaki elementi igraju se kao na slikarskim platnima, postavljajući pitanja i tražeći odgovore koji ostaju na gledatelju da ih, sam za sebe, odgonetne. Marko ih naziva svojim kutkom za istraživanje i eksperimentiranje.
 
Marko Mrše 
Iluzija stvarnosti
 
Marko, kako je krenula tvoja priča s foto kolažima? Pretpostavljam da se sve dogodilo u trenu u kojem si shvatio da jedna fotografija nije dovoljna da ispriča priču. Jesam li na dobrom tragu?

Sve je krenulo dosta spontano. Fotografijom sam se bavio neko vrijeme i na faksu sam počeo eksperimentirati. Impresioniralo me kako dvije fotke zajedno mogu ispričati puno više nego svaka zasebno. Danas vidim da mi se stil mijenja sa iskustvom. Od kombinacije više fotografija vraćam se nazad na što manje – ali uvijek je tu forma foto kolaža.
 
Marko Mrše 
Rabota
 
Na svojim kolažima često ispreplićeš raznolike elemente koje onda sklopljene zajedno tvore neku posve novu priču. Koja je filozofija s tim ispreplitanjem elemenata? Što pjesnik želi reći?

Za mene dobra fotografija, kao i dobra umjetnost, postavlja pitanje, više nego što na njega odgovara. Upravo u tom smislu se i različiti elementi pojavljuju i stvaraju novi kontekst za svaki od elemenata i na kraju za cijeli kolaž.
 
Marko Mrše 
Depth
 
Većinom se kao dijelovi tvojih foto-priča nalaze prepoznatljivi urbani elementi... Želiš li foto kolažima prikazati kompleksnost jedne svakodnevice i života u gradu? Otkud inspiracija?

Mislim da elementi na kolažima nisu uvijek prepoznatljivi. Kad putujem uvijek me privlače mjesta koja nisu ni po čemu posebna: mjesto koje svi zaobilaze ili mala sporedna ulica. Takva mjesta imaju zanimljivu priču za ispričati – vizualno ili kontekstualno. Želim prikazati kompleksnost jednog trenutka, bez obzira je li je to grad, selo, neprepoznatljivo mjesto ili priroda. To se veže i na našu filozofiju putovanja. Avantura nije nužno najviša planina, najveći kanjon ili mjesto o kojem svi pričaju. Avantura je iza svakog kuta. To ne znači smanjivanje svojih kriterija, već podizanje za svako mjesto na svijetu. Dobra avantura, kao i dobra fotografija, je tamo gdje ju netko traži.
 
Marko Mrše 
Rajas
 
Budući da se na nekim tvojim serijama nalaze elementi kontinentalnog grada poput Zagreba, a slagao si i kolaže sačinjene i od elemenata dalmatinskih mjesta kao što su ribari, vrše, kamene kuće, čamci... Jesi li u tom procesu došao da određenih spoznaja u razlikama življenja u ta dva različita svijeta ili do pokoje sličnosti koje dotad nisi bio svjestan? Dolaziš li do novih uvida kada stojiš iza objektiva?

Istina je da je proces koji puta bitniji od rezultata, ali sad kad gledam u nazad, nameće mi se spoznaja da postoje puno veće sličnosti između sela u Kambodži i ulice u Londonu, nego što se možda na prvu čini. Svi smo više sličniji jedni drugima nego što smo različiti.
 
Marko Mrše 
Yellow
 
Osim fotokolaža, fotografiraš i dokumentarnu i putopisnu fotografiju. Koja ti je najdraža destinacija i jesi li se koji puta na drugoj strani planete snimajući našao u pokojoj neugodoj ili, možda, neobičnoj situaciji?

Svako mjesto ima neku svoju posebnu energiju i ne bih mogao izdvojiti neku određenu destinaciju. Na većinu tih mjesta rado bih se ponovno vratio ako ti to odgovara na pitanje.
 
Snimajući imao sam dosta zanimljivih situacija. Fotografiranje ljudi je dosta intiman trenutak i otvara mogućnost za povezivanje s ljudima ako si fotograf to dopusti. Pada mi na pamet jedna fotka koja je nastala u jednom selu oko vijetnamskog gradu Ninh Binh. Gradić i regija nisu ni po čemu posebni i svi putnici koje sam sretao su ih zaobilazili, pa sam baš zato tamo odlučio i ići. Nakon vožnje skuterom između divnih karbonatnih formacija i natopljenih rižinih polja došao sam u to selo koje je bilo potpuno prazno. Ni djeteta na cesti. Slučajno sam čuo neke glasove i ispalo je da selo ima svoju feštu – jedno dvorište bilo je preplavljeno stolovima, hranom i ljudima koji su vikali i pjevali. Na ulazu nisam stajao ni minutu i dvoje ljudi me povuklo, posjelo za stol i ispred mene stavilo rižino vino (postotkom alkohola, viski bi bio primjereniji naziv). Njihov ne-vijetnamski nije bio ništa bolji od mojeg vijetnamskog. Runda s jednim momkom, pa s drugim, pa sad probaj polurazvijeno jaje s nogicama (lokalni specijalitet), pa još jedna runda, klik s fotićem i onda još jedna, pa malo svinjetine... Izuzetno spontan i iskreni trenutak. Bilo je veselo na skuteru nazad.
 
Marko Mrše 
Marko Mrše 
Marko Mrše  
Marko Mrše
 
photo: Marko Mrše, malikadventures.com
 
Tina Lončar
Objavljeno: 16.01.2015. u 13:52

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p