Miran Kurspahić: 'Prirodni sam ekstrovert i volim scenu'

 

Dramski komad nastao na temelju autentičnih povijesnih dokumenata bavi se jednom od rak-rana hrvatske države, spomenutim padom Vukovara te posljedičnim padom ljudskih i moralnih vrijednosti koji je uslijedio u godinama nakon tragičnog događaja.

O iščekivanoj predstavi u kojoj glume Milivoj Beader, Gordan Bogdan, Zoran Čubrilo, Barbara Đurović, Pjer Meničanin, Sreten Mokrović, Suzana Nikolić, Filip Nola, Nađa Perišić Radović, Adrian Pezdirc, Damir Šaban, Jasmin Telalović, Dajana Čuljak i Karlo Mlinar, popričali smo s poznatim redateljem, a što možemo očekivati na premijeri ove subote, doznajte u nastavku.

 

   

Politika i propitivanje domaćeg društva jako se često provlače kroz vaše predstave. Koje probleme tematizira vaš najnoviji autorski projekt 'Pad'?

Otvaramo pitanje pada Vukovara, tj. načina i okolnosti pod kojima se to desilo, no istovremeno i pitanja odgovornosti vladajućih struktura, ne samo u vojnome smislu, već i u pogledu civila u tom opkoljenom gradu. Također se dotičemo pitanja političke pragmatičnosti koja se demonstrirala nad njim, kao i načinom na koji su se neki okoristili tragedijom tog grada. Tu je i pitanje izdaje, ali prije svega različitost subjektivnog pogleda po pitanju te teme.

  

U opisu predstave stoji i to kako ona otvara prostor za svojevrsnu kazališnu katarzu. U kojem smislu i kakve reakcije očekujete od publike ovog puta?

Predstava samo djelomično ima interaktivan karakter, no već samim odabirom teme u danoj situaciji, mislim da evociramo neke osjećaje i sjećanja koji u recentno vrijeme cirkuliraju hrvatskim društvom. Nisu to nužno uzburkani duhovi, već prije stimulirana sjećanja. Svatko ima svoje subjektivne uspomene na te minule događaje, ili ako ih nema, zasigurno je barem okrznut određenom apologetskom verzijom službene povijesti, pa osjeća određeni pijetet prema «Gradu heroju». Mislim da će najveća vrijednost ove predstave biti ako potakne ljude da se pozabave temom Vukovara i mimo 18.11. i razmisle na kakvim nam to temeljima počiva država.

Koji je bio glavni okidač za postavljanje predstave 'Pad' na noge i koliko dugo ste je pripremali?

Tema Vukovara me intrigirala od rane adolescencije, kad su mi se civilno urezale slike pada grada, no iskreno, sam povod za slaganje projekta mi se javio iz posve trivijalnih razloga. Naime, zimi prije neke četiri godine, pogledah Inglorious bastards od Tarantina i njegov postmoderni odnos prema povijesti, koji me motivirao da i sam posegnem za povijesnom temom. Ponekad su uobičajeno suhoparni povijesni dokumenti potentnije štivo od klasičnog dramskog štiva. Apsurdniji svakako. Sjetih se transkripta Tuđman-Dedaković i posegnuh za njim na internetskim bespućima zbiljnosti. I gle čuda, pronađoh ih dostupne bez ikakvih problema. Čitanje transkripta me ponukaše da istražujem dalje i tako se rodila ideja Pada. Povijesni dokument tretiran kao drama i poligon za preispitivanje stvarnosti, naravno, u suodnosu s materijalom fabricirane povijesti.

 

 

 

 

Ovo je vaša prva suradnja sa ZKM-om. Kako je do nje došlo i kako ste se osjećali na ZKM-ovim kazališnim daskama?

Ovo je moja prva suradnja s njima i do nje je došlo na upit ravnateljice, koja me pozvala da joj iznesem neke svoje ideje za projekte. Mislim da sam se solidno snašao.

Milivoj Beader, Goran Bogdan, Zoran Čubrilo, Filip Nola, Barbara Đurović i Adrian Perzdirc samo su neki od glumaca koji će progovoriti o Vukovaru i utjeloviti prepoznatljive hrvatske ličnosti u ovom vašem komadu. Kako je bilo raditi s ansamblom, kakvi su dojmovi?

Predstva uključuje simultano igranje na dvije scene i zatim igranje na novoj, trećoj sceni, dakle zahtjevna je na ne nekoliko razina. Od tehničkih zahtjeva usklađivanja, pa sve do glumačkih izazova. Mislim da su svi napravili dobre uloge, a posebno se težak izazov postavio ispred Beadera i Nole, koji moraju utjeloviti prepoznatljive glavne protagoniste, ali im dati svoj osobni glumački pečat. Svakako je teško igrati pokojnog neumrlog predsjednika bez da se ulazi u karikaturu, a mislim da je to Filipu pošlo za rukom. Beader pak Jastrebu daje potreban dramski naboj i temperament.

Mnogo je već predstava iza vas, što odglumljenih, što izrežiranih, mnogo ste 'duhova uzburkali' i mnogo reakcija izazvali. Koja je od predstava prema vašem mišljenju izazvala najviše kontroverzi, koja je najbolje doprla do publike, a koju vam je bilo najugodnije postavljati?

Najviše kontroverzi je izazvao moj studentski ispit, a kasnije i festivalska predstava na Premieres festivalu u Strasbourgu Vrijeđanje publike Petera Handkea, čini mi se kako je Potop nekako najbolje primljen, a najugodnije mi je bilo postavljati Carstvo radosti.

 

 

 

    

Draže mi je biti redatelj i u tome sam svakako bolji, no ne bježim od glume. Prirodni sam ekstrovert, volim scenu, volim nastupati, posjedujem izvjestan ograničen talent, ništa ekstra. No kad vidim tko sve glumi i nastupa u Hrvatskoj, apsolutno nemam nikakvih kompleksa, štoviše dapače.

Mota li vam se po glavi već neka nova problematika koju biste voljeli obraditi?

Nakon premijere Pada počinjem u mom omiljenom teatru &TD raditi na novoj predstavi pod nazivom Teror tolerancije koja će se baviti važnim pitanjem slobode govora. Ali premijeru planiram tek na jesen. Vrijeme je da odahnem i napunim baterije.