NA DASKAMA

Mislav Čavajda – karizmatični umjetnik kojem etikete nisu potrebne

„Magično je kazalište. Ali je u jednu ruku nekad i jako bolno!“
Mislav Čavajda
H
rvatsko narodno kazalište u Zagrebu novu sezonu započinje 30.rujna sa zvučnim klasikom – Molièreovom komedijom Tartuffe. Vješti manipulator, varalica, lažljivac i laskavac, Tartuffe je lik koji je preživio brojna stoljeća, a danas je aktualniji nego ikad. Ova upečatljiva uloga je pripala karizmatičnom glumcu Mislavu Čavajdi kojem je ona svojevrsni debi na zagrebačkim kazališnim daskama.

Mislav pripada onom tipu ljudi koje jednostavno morate uočiti na ulici. On je osoba koja će privući sve poglede prilikom ulaska u prostoriju. I pri tome će nastati muk. Njegova karizma je ta koja osvaja na prvi pogled. Ima nešto u njegovom samouvjerenom, no ipak jednostavnom pristupu, u njegovom snažnom gardu koji u niti jednom trenutku ne djeluje nametljivo ni bahato. Ima nešto u njegom pogledu koji će vas na prvi mah slediti, no veoma brzo očarati svojom toplinom. A njegov glas će vas upotpunosti razoružati. Da, Mislav je ona tip osobe koji vas neće ostaviti ravnodušnim.

Mnogi su ga pokušavali svrstati u plitke ladice u kojima do izražaja dolazi tek njegov fizički izgled zbog kojeg na prvu pomislimo kako je u pitanju muškarac tvrdih uvjerenja i grubog pristupa. Putem svojih uloga stekao je etiketu negativca kojeg volimo mrziti. No, čim vam Mislav pruži ruku, pita vas kako ste i gdje biste htjeli sjesti i porazgovarati s njim, sve nametnute etikete padaju. On je prije svega osjećajan džentlmen besprijekornih manira, koji će na stol iznijeti i one emotivne karte. Bez kalkulacije i premišljanja. On je glumac kojeg volimo. Zbog njega samog. Bez ikakvih nepotrebnih etiketa.

Mislav Čavajda
Ova uloga je za Mislava važna iz više razloga. Nakon godina rada kao slobodni umjetnik, Mislav je prošle godine stupio kao službeni član ansambla zagrebačkog HNK-a, a upravo uloga prefriganog i inteligentnog manipulatora Tartuffea je njegova prva glavna uloga na daskama ovog kazališta. Uz to je to njegov svojevrsni glumački debi u vlastitom gradu u kojem se do sada nije predstavio u nosećim ulogama.

„Ne želim uopće ići putem na kojem si mogu raditi dodatni pritisak jer ga je u ovoj situaciji veoma lako mogu stvoriti. Ovo ne samo da je moja prva velika uloga u HNK nego je ovo moja prva velika uloga u vlastitom gradu nakon puno vremena. Imao sam do sada jako puno velikih prilika i uloga, ali sve su bile izvan Zagreba. Sigurno je na meni velika odgovornost, ali i želja. Mislim da je u ovoj predstavi jako zanimljiva podjela, svatko donosi nešto svoje. Jednostavno se prepustim jednoj svojoj kreaciji i znam da će svatko od njih odraditi svoj dio posla. I da će baza biti veoma čvrsta. Što se te strane tiče, nimalo se ne brinem, osjećam potpunu sigurnost, imam zaleđe na koje se mogu osloniti, objašnjava Mislav.

Mislav Čavajda Tartuffe
U režiji Eduarda Milera i s glumačkim timom, kao što su Goran Grgić, Vlasta Ramljak, Livio Badurina, Nina Violić, Ivan Colarić, Luca Anić, Nikša Kušelj, Mirta Zečević, Lana Barić i Jadranka Đokić, HNK-ov Tartuffe prikazat će se iz jednog drugačijeg kuta nego što smo prethodnih godina navikli. Miler je komad pokušao maksimalno modernizirati, a to kod ovog uspješnog komada nije nimalo teško.

„Tartuffe je i dalje opasan lik!“
„Molièreov je Tartuffe više nego ikad aktualan, pogotovo kod nas. Ne bježimo od baze, teme manipulacije i do kuda ona seže u današnjem svijetu. Najveći akcent ćemo definitivno staviti na to. Danas, kad su ljudi toliko materijalno i duhovno iscrpljeni i osiromašeni, taj prostor manipulacije se sve više i više širi. Postavlja se pitanje do koliko se može u tom širenju ići. Kad će konačno ljudi reagirati na manipulaciju? Nažalost, u tom osiromašenom duhu, u svijetu gdje je znanje sve manje i manje valuta, sve je lakše manipulirati ljudima. Ljudi zbilja više sami ne mogu odrediti što je pravo, zbilja, a što je krivo. Slijepo vjeruju nekim ljudima, ne vjerujući sebi i svojoj unutarnjoj snazi. Iz tog kuta je moderni Tartuffe i dalje veoma opasan lik“, ističe Mislav.

U nastavku naglašava kako je njegov lik apsolutno inteligentan, no da nažalost danas i nije potrebno puno kako bi se manipuliralo ljudima. Ljudi sve manje i manje poznaju sebe, a sve više i više se oslanjaju na ljude oko sebe, na neke vanjske sile, svjesno ili nesvjesno.

Mislav Čavajda Tartuffe
„Krenimo samo od politike danas, koja je postala vrhunski showbiznis, to su postali glavni manipulatori nad svima nama. Pogotovo u ovom zemlji je začuđujuće do kojih mjera je to došlo. Gotovo kao da Hrvati politiku promatraju kao sapunicu - zločesti dečki su, primjerice, u sapunicama uvijek privlačniji. A kad promatram političku scenu, čini mi se da Hrvati i na političare gledaju na takav način. I konstantno te negative vraćaju na scenu, fascinantno. U samoj predstavi mi ne prozivamo nikoga direktno da upiremo prstom u, primjerice crkvu ili političare, ali naglašavamo razloge, posljedice i zašto se one događaju. Upiremo u pojedinca i postavljamo pitanje koja je to granica, i je li ona postoji u manipulaciji drugih ljudi“, objašnjava Mislav.

Uloga negativca tijekom sezona se nenamjerno zakačila na samog Mislava. Bez obzira što mu one tako dobro pristaju, glumac je spreman izaći iz nametnutih okvira. Jer oni mu u niti jednoj prilici u životu nisu odgovarali.

„Ne bih htio ići toliko plitko, ali pretpostavljam da je kod ljudi, koji do sada nisu radili sa mnom, na prvu je presudan fizički izgled. Puno on igra ulogu, protiv te ćelavosti i tog nekog upadljivog fizičkog izgleda ne možeš pobjeći i da hoćeš. Tako da to sigurno igra jednu veliku ulogu u toj priči. Iako bih volio to malo razvodniti, dobivam dojam da to postaje opća percepcija mene kao takvog, a to zbilja nije istina.“

Mislav Čavajda

Upravo raznolikost, isprobavanje različitih oblika umjetnosti, uskakanje u drugačije i nepredvidive likove, neiscrpna kreativna energija je ono što Mislava od malena vuče naprijed. Stajanje na jednom mjestu ovog umjetnika kreativno ubija. A s tim se nije mirio ni kao klinac. Strastveno je slikao, okušao se u kiparstvu, isprobao je brojne sportove, a putem se slijepo i opojno zaljubio u glumu. Kao dijete iz obitelji pravnika, Mislav je svojevrsna crna ovca, koja je nakon srednje iz ljubav prema majci prvotno upisala Pravni fakultet.

„Mami za ljubav otišao sam na taj prijemni i mislim da je to čak bio i jedini put da sam ušao u tu zgradu. Taj organski osjećaj da to nešto nije za tebe – protiv toga se jednostavno nisam mogao boriti“
, objašnjava Mislav koji 2000. godine upisuje Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu gdje mu je trebalo neko vrijeme da pronađe svoje zasluženo mjesto.

„Izašao sam iz dramskog studija kod Zvjezdane Ladike, koja je bila jedna nevjerojatna žena i mogu se stvarno osjećati sretno što je jedna takva osoba se pojavila u mom životu. Ona je bila zbilja kazališni anđeo, to je žena tako duboke imaginacije koja je s nama zbilja produbljivala taj bajkoviti svijet na jedan svoj specifičan način. I onda kad iz takvog svijeta dođeš na Akademiju te zašamara taj jedan realniji i prizemniji svijet rekao bih - to je potpuno druga priča. I treba ti vremena da se prilagodiš novom načinu funkcioniranja. Neki to brzo pohvataju, neki isplivaju na površinu kvalitetnije, a ti zaostaješ. I onda ti treba dosta vremena da uhvatiš korak, a kako želiš kao i svi drugi napredovati, onda te do malo frustrira, malo se osjećaš pogubljeno. Onda se desilo najbolje što se moglo dogoditi, što sam otišao s Akademije snimati jednu seriju jer se pokazalo da mi je trebao taj jedan odmak. Tada sam se napokon opustio, počeo sam opet vjerovati u samog sebe i guštati u tom poslu. I iskra se zapalila ponovno. Nakon toga sam se kao potpuno drugi ja vratio na Akademiju i napravio najbolji ispit iz glume te iz govora ikada“, prisjeća se Mislav.

On je ona vrsta glumca koji će za svoje uloge ići do samog kraja. Pa makar to značilo da si naruši svoje zdravlje, kao što je bio slučaj s ulogom Edipa u predstavi Kralj Edip na Dubrovačkim ljetnim igrama 2012. godine. Unatoč ozbiljnoj ozljedi koljena zbog koje se oporavljao godinu dana, Mislav je odigrao ulogu za koju je na koncu dobio glavnu nagradu Orlando.

Mislav Čavajda Tartuffe
„To je taj prokleti glumački mazohizam, i ne samo to, ovaj posao sam odabrao uistinu iz prave ljubavi. Malo toga me može spriječiti da neku priliku ne iskoristim do kraja. Ovo se dogodilo stvarno u posebnom trenutku i tada je u meni proradio neki životinjski instinkt, iako sam trebao u tom trenutku možda trebao prekinuti i ne bih imao čitavu tu zdravstvenu priču. Međutim, apsolutno sam mislio na projekt, i dva mjeseca rada na njemu. Ali onda te to dovode do situacije da zagrizeš. Nakon ozljede gledali smo kako možemo prearanžirati komad, i to je samo išlo. Iz mene je izlazilo nešto posve novo, nešto što se stopilo sa mnom, nešto sto je probudilo u meni neku novu snagu i neku novu imaginaciju. Zapravo sam napravio uloga kako spada tek nakon ozljede. Žrtva je na kraju možda bila prevelika, ali imam iza sebe predstavu za koju ću moći reći kasnije u životu da sam potpuno zadovoljan i da sam zbija dao sebe potpuno u nju.

„Mislim da moja kritika prema sebi nije nerealna“
U radu je biti, kako naglašava, bolno kritičan prema samom sebi. Nitko mu ne može uputiti takvu vrstu kritike kao onu koju si sam daje. No, ne misli da je to negativno. Svjestan je gdje se nalazi i prije svega gdje kao glumac želi stići. Kako bi si uvijek podizao ljestvicu više, kao profesionalac koji promatra svoj glumački habitus uvijek ide jako duboko u detalje, što smatra da je neophodno.

Moraš tako razmišljati i kopati po detaljima i usmjeravati se prema onim stvarima koje se ne nalaze na površini. Ja sam najbolje mogu znati što nije dobro. Dosta stvari ti možeš stavom i tehnikom prekriti, ali jednostavno znaš je li nešto dobro ili nije. Tako da mislim da moja kritika prema sebi nije nerealna. Ali svjestan sam da u nekim trenucima ipak nije povezana sa stvarnim stanjem. U tom trenutku me u realnost vrati obitelj i najbliži ljudi kojima mogu vjerovati i koji mi neće laskati“, objašnjava Mislav.

Mislav Čavajda
U nastavku ističe kako mu je najbitnija publika, onaj trenutak kada joj otvaraš jedne nove vidike i ona iz kazališta izađe dirnuta, i čak promijenjena.

„Apsolutno želiš da publika bude dirnuta na neki način. Zato se maksimalno dajem na sceni. Tu ideš preko sebe, ideš u nešto što u normalnom životu nikad ne bi bio niti pokazao. Staneš na scenu, jednostavno se otvoriš i daš publici. Magično je kazalište. Ali je u jednu ruku nekad i jako bolno, a to većina ljudi izvana ne može vidjeti ni shvatiti. Ako si zbilja posvećen glumi, onda ona buba, i to jako“, ističe glumac.

Mislav nije samo u svom poslu brutalno iskren, autentičnost mu važna na svim životnim poljima. Upravo ono što njegov glavni lik Tartuffe predstavlja je ono čega se Mislav u jednu ruku i zgražava u današnjem svijetu u kojem se upravo takve vrijednosti veličaju i od nas samih.

Mislav Čavajda
Tajna uspjeha Molièreova djela jednostavno leži u nemogućnosti ljudske evolucije. Ništa se očito ne mijenja, očigledno se uvijek vrste iste problemi, a s njima i mi u krug. A to znači da civilizacijski nismo mnogo napredovali od vremena kada je Molière napisao ovu komediju. Možda ti problemi imaju jedan drugi oblik, ali u suštini je sve to ista priča. A to je veoma tužno i jako zabrinjavajuće. Danas jako puno radimo na prividu. Grozno je kada vidiš koliko ljudi ne živi svoje živote, promatraš taj fenomen društvenih mreža na kojima jako puno energije ulažimo u kreiranju tog privida. A sve je to jedna velika laž. Ljudi, da bi sebe učinili malo sretnijima, da bi osjetili da žive one živote koje žele, ulažu upravo energiju u kreiranju tog privida. Ništa konkretno se ne poduzima kako bi se došlo do nekog cilja u životu. A to je zastrašujuće!“

Upravo ta autentičnost i u neku ruku brutalna iskrenost prema svijetu koji ga okružuje čini one krucijalne elemente Mislavove karizmatičnosti. Iz njegovog stava je posve jasno kako on pomno analizira ne samo svijet oko sebe nego i sebe samog. A sve to u svrhu dostizanja cilja kojeg si je zacrtao. Kod Mislava taj cilj očigledno nikad nije konačan. Upravo je to jedna od bitnih karakteristika velikih umjetnika. Jedina etiketa koja potpuno pristaje Mislavu Čavajdi.

Foto: Jure Perišić, PR
Objavljeno: 29.09.2016. u 17:00

VIDEO

VEZANE VIJESTI

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p