Mlada Hrvatska Ilustratorica O Kojoj Ćete Još Mnogo Čuti

Hana je pomalo nespretna, tu i tamo hipersenzibilna, većinu vremena vesela i beskompromisni hedonist. Hana ima neukrotivu crnu kosu, koju tetovažu i često je u pratnji svoje terijerke Lole. Hana je iskrena, bez dlake na jeziku (''osim možda koje Loline'') i baš kao svima nama, ponekad joj dan kvare prave ženskaste, hirovite mušice.

Hana je isto tako i jedna od trenutno najtraženijih mladih domaćih ilustratorica. Iza nje je studij dizajna na Arhitekturi, razne izložbe, mnoštvo oslikanih postera, zidova, rokovnika, pa čak i omota sendviča. Ako ste ovog ljeta prolazili zagrebačkim Art Parkom ili bračkim festivalom Graffiti na Gradele, kao i Pričom s Griča ove zime, niste mogli ne primijetiti njene simpatične bradonje i karizmatične djevojke.

Dok ne oslikava javne površine ili ne osmišljava nove ilustracije u sklopu raznih suradnji, Hana nas veseli svojim Umovinama, iskrenim, toplim i dobro poznatim životnim situacijama pretočenima u črčkarije koje cementiraju osmijeh na licu. Ova mlada dama svojim crtežima govori ono što svi mislimo i baš zato je toliko neodoljiva. Nedvojbeno, Hanin je kreativni rukopis postao prepoznatljiv i o njoj ćemo još mnogo čuti. Dotad, kroz nekoliko smo pitanja zavirili u svijet ljupke mlade kreativke...

hana tintor

Tko je Hana privatno, a tko Hana kao tražena ilustratorica?

Hana jeee nespretni, hipersenzibilni veseljak, zezant, hedonist koji voli uživati u malim stvarima i finoj hrani i finim pićencima, družiti se sa psom i visiti u kafićima s nasmijanom ekipom. Nekad kopa nos i nekad pokušava kuhati, ali još nije naučila ispeći palačinke. Hana kao ilustrator je sve to isto, ali ima malo više novaca.

Čime te to ilustracija kupila i sjećaš li se trenutka u kojem si znala da je to ono što želiš raditi?

Crtkaram i črčkam od djetinjstva. Voljela sam izmišljati priče i prenositi ih na papir. U školi mi koncentracija nije bila jača strana (ma nije još uvijek) i sve bilježnice su bile ispunjene crtežima - tako sam preživljavala sate kemije i matematike. Na kraju srednje sam bila sigurna da se želim baviti vizualnim oblikovanjem pa sam upisala studij dizajna, ali sam tek na trećoj godini shvatila da je ilustracija TO. I sada, nakon što sam diplomirala na vizualnim komunikacijama, osjećam i imam ogromnu želju za učenjem o ilustraciji. To je možda malo naopako, ali tak' vam je to sa mnom.

Je li ljubav i dalje jaka, nakon što si zakoračila u profesionalne ilustratorske (i umjetničke) vode?

A ne bih baš rekla da sam ozbiljno zakoračila u profesionalne vode. Ne osjećam kao da jesam. Puno radim i radila sam svašta, a onda sam shvatila da se nekako vrtim u krug i ne napredujem. Možda sam i malo požurila, ne znam. Zbilja volim što radim i budući da želim da tako ostane, radim na tome. Ne želim se zakopati u projekte bez slobode, da radim što svaki crtač može ili da radim načinom kojim sam radila nekad. U zadnjih nekoliko godina sam razvila nekakvu prepoznatljivu crtu (ne volim riječ stil), ali se želim maknuti od nje. Iskoračiti iz komfor zone i pokušati, tj. naučiti, nešto novo. A bez trkeljanja: da, samo ljubav!

hana tintor

Mnogo radiš, nema gdje ne vidimo tvoje ime trenutno. Ima li razlike u tvom komercijalnom radu i onome kada radiš za svoj 'gušt'? Što misliš, kako se tvoja osobnost reflektira u tvojim ilustracijama?

Ha, naravno da ima. Komercijalan rad gotovo uvijek ima smjernice, narudžbe, granice, izmjene. A gušti su gušti. Gušti su najbolji! Mislim da se upravo u takvim, gušterskim(?) ilustracijama vidi dio moje osobnosti. Možda ne baš osobnost u potpunom smislu, ali sigurno se vidi raspoloženje. Ne skrivam se iza ilustracija. Kad crtam, radim to zato što mi se čini potrebno i ispravno i trudim se biti iskrena u radu. Takve su i ilustracije - iskrene, a ja nisam netko s dlakom na jeziku. Nekad jesam, ali to su Loline dlake, taj se pas strašno linja.

Obožavamo tvoje 'Umovine'. Možeš li nam malo opisati kako nastaju, što ih potiče, kada i kako najviše voliš stvarati? Kakva ti atmosfera najviše odgovara dok crtaš?

Hvala! Umovine su sitnice iz moje svakodnevice s roditeljima, psom, dragim ljudima i sa samom sobom. Rekla bih da su skroz ženske, bedaste i iskrene. Črčkam životne situacije kojima ne posvećujemo dovoljno pažnje ili se izrugujem vlastitim, često napuhanim, problemima. Volim sve oko sebe gledati i shvaćati kao crtež, zapravo! A za stvaranje i rad, nemam nekakvo pravilo. Ponekad mi najbolje ideje dođu dok u birtiji crtam u blokić i čekam prijateljicu, a ponekad danima ne izlazim iz sobe. Nekad mi paše glazba, nekad tišina, a nekad zvuk televizije i tatino mumljanje iz dnevnog boravka. Bitnije mi je stanje u glavi nego stanje oko mene.

hana tintor

Postoji li u tvom rječniku izraz 'kreativna blokada' i kako se boriš s njome?

Daaaa! To je najgore! Ona This is shit pa pola sata kasnije I am shit faza. Jebiga, tko nije doživio kreativnu blokadu, uopće nije kreativan hahaha... A ja, ha niš', pustim. Odem u šetnju, popijem kavu. Pogledam crtić. Ili sjednem s ekipom, pretjerano kukam i pričamo i dođem(o) do rješenja. Mislim da se to najčešće događa kad ljudi samo izbacuju van, kad se pretvore u stroj. Bilo da se radi o crtanju ili bilo kojoj vrsti stvaranja. Bitno je stalno puniti baterije.

Oslikavala si zidove u sklopu festivala, kalendare, slikarska platna, filmske postere, rokovnike, omote deLIKAtesa sendviča... U kakvim projektima najviše uživaš i gdje se možeš najbolje izraziti?

Nekako su mi zidovi trenutno najveća želja i sreća. Kad mi dečki iz HAHA grupe jave da idemo crtati za vikend, uzbuđena sam kao dijete prije šećerne vate i odlaska u ZOO. Još uvijek mi je totalno nepoznat zid kao medij, ali je taaaako dobar izazov jer nešto što vrlo lako stavljam na papir, odjednom moram prenijeti na ogromnu, grubu, neravnu površinu. A i street art, kao art, doživljavam kao najiskreniji oblik umjetnosti. Ostaviš se negdje i to je to. I to tu stoji. Zakon. Plus, zbilja uživam u radu s ljudima. Za sebe bih rekla da sam više individualac, onako, u životu, ali kad je crtanje u pitanju, nema mi draže nego okružiti se pozitivnom, uspješnom i prizemnom ekipom. Crtaš, pijuckaš pivo, smiješ se i okružen si ljudima iz koje sjaji inspiracija i podrška. Pa nema boljeg od toga!

A u kakvim projektima se vidiš u budućnosti, odnosno koje mjesto na tvojoj ljestvici važnosti zauzima ilustracija, s obzirom na to da si završila Dizajn na Arhitekturi?

Vidim se u ilustraciji. Kao što sam već spomenula, osjećam kako je vrijeme fokusirati se potpuno na crtež. Vratiti se deset koraka unazad i posvetiti se ilustraciji. Na tome radim i to istinski želim. U drugu ruku, znam da je dizajnersko znanje moj plus. Dizajn može dići ilustraciju na višu razinu i obrnuto. Ilustracija i dizajn se vole!

hana tintor

Što je najbolje, a što najgore u poslu ilustratora na našim prostorima?

Gledam u ovo pitanje već osam (nostiposran) minuta i mislim si: ''Bože Hana, tebi je stvarno super ako nemaš odgovor na ovo pitanje''.

Što kažeš na aktualnu domaću urbanu umjetničku scenu? Čini nam se da nikad nije bila aktivnija i zabavnija...

Da, slažem se! Dogodio se neki ludi, super BUM! Nekakav spoj street arta, slikarstva, glazbe i izložba. Čini mi se da se, baš kad sam i sama počela raditi, to sve pokrenulo i od onda nije stalo. Iz pašteta iskaču mladi, kreativni ljudi, a oni koji su u tome već dugo ih (nas) prate, potiču i ohrabruju. A internet! Da, svi smo počeli skenirati svaku črčkariju iz skethcbooka, to su vidjele agencije, dizajneri pa zovu na suradnje, kafići se pretvaraju u galerije... Super mi je to. Osvježenje je i zanima me gdje će nas sve to odvesti. Treba samo puno radit', u radu je spas!