MATEA MARTEK

Mladi srpski glazbenik koji će osvojiti svijet

Intervju: Luke Black

Luke Black 
Je li vam poznat onaj trenutak u kojem naiđete na nešto toliko dobro da to želite istog časa podijeliti s cijelim svijetom? Za takav jedan u našem slučaju kriv je mladi beogradski glazbenik. Sa svojim očima različitih boja, visok, obučen u crno i na prvi pogled povučen, te s ugovorom za Universal Music Group u džepu koji ga čini prvim takvim solo izvođačem u Srbiji, Luke Black nas je u potpunosti kupio.

Možda ste njegov D-Generation negdje već čuli, s Holding On To Love vam je specifičan glas možda ušao u uho, no čak i ako se to nije dogodilo, budite sigurni da ćete za Luku Ivanovića još čuti. Mi smo ga ulovili u Zagrebu, nakon snimanja njegova drugog spota pod Universalom i uzbuđenog oko EP-a koji izlazi na jesen. S obiljem pozitivne energije zarazio je i nas, pitanja su nicala jedno za drugim i kratki se intervju pretvorio u sat vremena ugodne ćakule...

Mlad si, svega su ti 23 godine. Drugi videospot samo što nije izašao, iza tebe su stotine napisanih pjesama, a tu je i ugovor s Universalom. Mora da si glazbu počeo stvarati jako rano, i k tome na engleskom...

Glazbu sam počeo raditi u srednjoj školi, ali sam pisati na engleskom jeziku počeo s oko 12 godina. Imao sam pokušaja pisanja na srpskom, ali mi to baš i nije išlo. Vjerojatno jer sam kao mali prvo naučio latinicu, gledao sam Disneyjeve filmove s titlovima i nisam uopće čuo taj srpski jezik. Te najdublje emocije vjerojatno su se zbog toga rodile na engleskom.
 
Luke Black 
Kad se to stvaranje glazbe pretvorilo u profesiju?

Bez obzira na potpisan ugovor mislim da se to još ne može nazvati profesijom, čisto zato što smatram da ja moram postati još profesionalniji, raditi više i biti bolji. Još uvijek sam student svega toga i jednog dana će se to pretvoriti u profesiju, točno ću znati što hoću, no s 23 godine to je dosta teško..

Čula sam da sviraš razne instrumente, kao i to da si samouk...

Htio sam kao mali svirati klavir, još od četvrte godine, no nismo imali novaca za to tako da sam sa sedam godina od roditelja dobio zamjenu. To je bila harmonika, koju sam krenuo učiti svirati, ali nikako je nisam volio. Za 18 rođendan sam sam sebi kupio klavir od novaca koje sam dobio te sam počeo učiti svirati preko kompozicija. Note sam već znao zbog harmonike. Uz to, znam svirati gitaru, tako da nisam neki virtuoz, ali znam napraviti pjesmu.

I doista si ih radio. Je li istina da si sam napravio šest albuma, čisto onako, za svoje prijatelje i gušt?

Da, istina, nije to išlo javno. Ja sam se uvijek igrao tako da, usprkos tome što ta moja glazba nije nigdje izlazila, uvijek sam imao poseban cover art, čak sam se oblačio u skladu s albumima... Kad god sam izdavao te albume za izdavačku kuću u svojoj sobi, drugačije sam se ponašao, bile su to neke nove ere, bio sam opsjednut tim svim pojedinostima. Tek nakon desetak godina stvaranja u svojoj sobi sam okačio nešto na You Tube. To više ne postoji no trebalo je dosta hrabrosti da to pustim.
 
Kakve su bile reakcije?

Bio je dobar odaziv za nekoga tko je to samo okačio na You Tube i na Facebook i dalje se nije nametao. Ljudi koji su pozitivno nastrojeni i koji nemaju averziju prema svemu to su i prepoznali, nisu se osjećali glupo, umanjeno niti niže u slučaju da priznaju da im se to sviđa, tako da mi je to bilo super. Svaki pozitivan komentar nije mi dao da odustanem iako sam živio u malom gradu u kojem postoji samo folk muzika, ta čuvena srpska scena. Zacrtao sam si kao mali da ću se time baviti, tako da sam možda i prizvao sve što je uslijedilo...
 
luke black   
Velika je stvar potpisati ugovor s Universalom. Što to točno znači za jednog mladog srpskog izvođača?

Teško mi je to zapravo bilo za povjerovati, s obzirom na to da se radi o velikoj izdavačkoj kući. Pošto sam ja praveći svoje CD-e u sobi uvijek imao i vlastiti dizajn za njih i tiskao sam prave covere, na njih sam uvijek stavljao logo Universala. Imam osjećaj da sve to što sam radio nije bilo bezveze, na neki način sam doista prizvao Universal. Mislim da su oni to prepoznali. Nekome kao što sam ja, koji u ovoj regiji radi glazbu na engleskom jeziku, i to pop glazbu, nije baš najlakše. Uvijek sam bio inspiriran pop kulturom i mislim da je ovako nešto teško napraviti ovdje gdje živimo, barem tako da ne izgleda smiješno, a i nema nas mnogo. Universal je jedini koji mi je tu mogao pomoći jer je teže napraviti nešto kad ne pjevaš na srpskom, no opet, nebo je granica.
 
Tekstovi tvojih pjesama ipak nisu lepršavo pop štivo, a nisu baš ni oni koje često poistovjećujemo s tvojim godinama. Koja tematika te najviše inspirira?

Mnogi su mi ljudi već rekli da su mi tekstovi složeni, no ja svoju muziku i dalje nazivam popom. Ma i sam shvaćam da ona to nije u potpunosti, posebno zato što joj ja želim dati umjetnički pristup, dajem se maksimalno. Kad je riječ o temama, moram reći da sam u svakodnevnom životu često između dva stanja – osjećaja zadovoljstva i nezadovoljstva. Mislim da svatko od nas ima taj svijetli i tamni moment u sebi i mnogo ljudi u pokušaju zadržavanja svijetlog momenta često ispada negativniji. Ja sam prihvatio tu tamnu stranu i većinom mi je ona inspiracija. Ako napišem tužnu pjesmu želim uz nju plesnu glazbu, želim da se ispleše ta tuga. To mi je u suštini i cilj, želim da ljudi budu sretni. D-Generation, primjerice, uopće nije tužna pjesma, ona je prihvaćanje svega.
 
luke black 
Kako se osjećaš na pozornici? Voliš li biti u centru pozornosti?

Osjećam se ugodno na pozornici, ne osjećam da je glupo sve što kažem, tako da bih volio da budem češće tamo, haha.

Znači li to da si povučen u stvarnom životu?

Nisam povučen, no teže ostvarujem kontakte, ne ide mi small talk. Kad nekoga upoznam radije bih pričao o nekim životnim pitanjima, što može biti malo dosadno. Konstantno razmišljam, lakše mi je to nego se prepustiti tim kratkotrajnim uživanjima.

Je li onda i razgovor s novinarima naporan?

To mi je super, osjećam se kao da sam kod psihologa. Ma, ja volim svaki segment ovog posla, spreman sam sve ideje koje moram iskoristiti, samo što to, naravno, ne ovisi samo o meni. Zavisi ovih dana i od brojki, koje često utječu na tuđu percepciju, ali dobro, zreli ljudi dopuštaju da nešto dobro dođe do njih, bez obzira na brojke. Htio bih raditi još više, volim kad mi je naporno.
 
Luke Black snimanje spota 
Luke Black snimanje spota 
Luke Black snimanje spota 
Luke Black snimanje spota 
Kako je bilo na snimanju spota u Zagrebu?

Bilo je jako naporno, imam modrice od trčanja i ozlijeđena koljena, no sve to ima svoju svrhu i ništa nije teško. 16 sati smo konstantno radili, a ono što je mene jako radovalo su ljudi koji su radili na spotu. Nitko nije stao svih tih 16 sati. Jako sam zadovoljan jer je spot radio sjajan redatelj, imali smo pomoć odličnog tima i cijela je produkcija bila fantastična. Svi su bili strašno ugodni.

Budući da jako paziš na vizualni identitet, kakav si kad je moda u pitanju?

Ovako ću ti reći. Ja do neke svoje sedme godine nisam birao svoju odjeću, oblačila me majka koja je zbilja imala ukusa, no nakon toga sam ja počeo birati svoje stvari. Volio sam tada izgledati kao mini verzija Davida Beckhama. Potom je uslijedila faza dizajniranja svojih stvari, negdje u četvrtom osnovne. Sjećam se da sam na jednu jaknu stavljao zakovice, a baka mi je šivala i bila je s kosturskom glavom na jakni, haha. To je bila faza u kojoj sam imao dosta problema oko svog odijevanja, bilo je tu i batina, tako da sam negdje u petom razredu počeo nositi trenirke kako bi se uklopio. Postupno sam se vratio svome ja, ponovno sam eksperimentirao. Odjeća me činila moćnijim. Svi su govorili da sam dobro obučen, no s crnom bojom nije bilo puno mozganja. Modu ne pratim, ne istražujem je nažalost. Moram se zaljubiti u neku stvar, što se rijetko dešava. Ne kupujem u high street brandovima jer mi bude jako žao kad vidim sve te stvari na gomili. Pobornik sam ideje iznajmljivanja odjeće, tako da svaki dan možeš nešto novo nositi. Imam i jedan mali OCD, ne mogu dva puta iz kuće izaći isto obučen tako da se zna dogoditi da u danu izmijenim tri kombinacije. Dešavalo se nekada da sam se i u kafićima presvlačio. To je možda zanimljivo, no meni je malo naporno, dosadno je biti u nekoj konstanti.
 
Gdje onda kupuješ odjeću?

Preko interneta, jer tamo ne vidim svu tu odjeću na gomili, a obožavam stvari nekih dizajnera. Primjerice, Milica Vukadinović fenomenalna je srpska dizajnerica i oboje smo bili oduševljeni jedno drugim. Volim i odjeću nastalu iz raznih umjetničkih kolaboracija, pa mi je tako jedna muška burka koju sam dobio bila genijalna. Generalno volim edgy stil, moja garderoba je crno-bijela. U biti ni ne znam kako izgledam, jedan dan mogu biti goth, a drugi dan nosim bijelu košulju i bež cipele. Jedino ne podnosim traperice i trenirke.
 
   
Što slušaš privatno i tko je na tebe najviše glazbeno utjecao?

Glazbeno možda ne, no filozofski mogu reći da je to bio John Lennon. Cijelo to razmišljanje, slobodni um i ideje o bezgraničnom prostoru su mi jako privlačne, ostavile su velik utjecaj na mene. Mnogi su me limitirali kad sam bio mali, kao i većinu djece uostalom, no ja sam bio strašno bijesan radi toga. Što se više granice moje zemlje smanjuju, simbolički rečeno, to ja više prkosim i širim svoje. Uvijek sam birao taj teži put, družio se s ljudima s kojima su mi branili da se družim, ali ne mogu drugačije. Siguran sam u to što radim i stvarno se mnogo trudim, mnogo radim. Da li se to vidi i hoće li to ljudi cijeniti, pitanje je. Čudno je vrijeme, kako za glazbenu industriju tako i za mlade ljude. Generalno smo jako negativni, ne odgovara mi to. Meni je sve lijepo. Zanemarili smo duhovni dio, nismo spiritualni, no mislim da će se to mijenjati u budućnosti.
 
 
 
Foto: Jure Perišić, Universal Music/Kristijan Smok, Universal Music/VASSO
Objavljeno: 16.07.2015. u 14:27
Tagovi: glazba, Luke Black

VIDEO

VEZANE VIJESTI

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p